5 strastvenih putoholičarki otkriva kako putovati pametnije, zdravije i bez stresa

Svatko tko se barem jednom otisnuo na putovanje u nepoznato može potvrditi – putovanja na poseban način oblikuju naš pogled na svijet. Strastvenim putnicama, ženama koje svoje slobodno vrijeme najradije provode na sjedalu u avionu ili u istraživanju neke daleke destinacije, ona predstavljaju prostor slobode, istraživanja vlastitih granica i osobnog rasta.

Kako održavaju zdravlje na putovanjima, što im je najvažnije kod organizacije puta, na čemu štede, a na čemu nikad i koje bi savjete voljele da su čule prije otkriva nam pet “putoholičarki” – novinarka i planinarka Mija Dropuljić, fotografkinja Matea Leš, književnica Maja Klarić te turističke vodičice Kristina Jelčić i Patricia Lacković.

Mija Dropuljić: planinarenje i zdravlje na putovanjima

Strastvena planinarka, zaljubljenica u putovanja i urednica bloga Under Dreamskies kroz svoja iskustva ne dijeli samo praktične savjete nego i otvoreno govori o važnosti zdravlja, kao i wellbeinga na zahtjevnim planinarskim rutama i dalekim avanturama.

Najdraže iskustvo: Puno je bilo iskustava i doživljaja koji su ostavili traga. Ipak, jedno iskustvo posebno mi se urezalo u pamćenje. U Maroku smo se otisnuli na dvodnevni planinarski izlet tijekom kojeg smo boravili, pa čak i noćili kod berberskih obitelji. Tijekom ta dva dana istinski smo osjetili kako izgleda njihov život u planinama, jeli smo tradicionalnu hranu, spavali na podu, gledali kako pripremaju hranu, kako se brinu za stoku… Taj doživljaj stavlja vlastiti život u perspektivu jer berberske obitelji u planinama pretežito žive siromašno i u uvjetima koje mi ni ne možemo zamisliti.

Putovanja s lupusom: Ne postoji jedna metoda koja mi pomaže ako ću biti iskrena. Zbog svoje sam bolesti na protuupalnoj prehrani, no to je teško održivo na putovanjima. Teško je naći obroke koji potpuno prate taj režim. Ono što se meni pokazalo jest dobra priprema tijela prije samog putovanja, a to znači pružiti svom tijelu samo ono zdravo i što mu odgovara. Na taj način “pročišćena” krenem na put. No ono što mi se pokazalo tijekom putovanja jest činjenica da su mi simptomi znatno manje izraženi nego tijekom svakodnevnog života. Svakako ću to pripisati manjku stresa i življenju u datom trenutku, što nam omogućuju putovanja. No to ne znači da na putovanju nimalo ne pazim. Biram zdravije opcije, pazim da imam konkretne i nutritivne obroke. Ono što je krucijalno kod autoimunih bolesti jest kvalitetan san, koji često bude narušen tijekom putovanja. Na putovanjima uvijek idem ranije u krevet nego inače i pazim da donekle svom tijelu pružim minimalno osam sati kvalitetnog sna.

Aktivni odmor: Nikad u svom životu nisam bila na neaktivnom putovanju. Sâm pojam da ležim na nekoj destinaciji i ne radim ništa zgražava me i stvara mi nervozu. Mi i ljeti idemo na aktivni odmor u planinu. Ni muž ni ja nismo od izležavanja, uvijek volimo vidjeti i doživjeti što više toga, no, naravno, da u sklopu godišnjeg imamo povremeno koji dan s opuštenijim tempom. I na našem medenom mjesecu tijekom dva tjedna u Maroku posjetili smo brojne destinacije, planinarili smo na Atlasu, putovali kroz pustinju… More, ležaljke i bazene nismo ni vidjeli.

Planinarenje: Uvijek nekako volim reći da je planinarenje odabralo mene. Prije jedno desetak godina bila sam poslovno i privatno u vrlo lošem životnom periodu. Kako bih malo prodrmala vlastiti život, odlučila sam napraviti nešto što je tada bilo posve izvan moje zone komfora – upisala sam opću planinarsku školu i zaljubila se u planinarenje. Od tada, puno se toga neminovno u mom životu promijenilo – nabolje. Počela sam pisati blog Under Dreamskies, koji je danas izrastao u portal o aktivnim putovanjima, otisnula sam se na brojne avanture, planinarenje je povezalo i Daniela i mene… Danas ne mogu zamisliti život bez šume, planine, staze…

Izazovi na putovanjima: Moram priznati da sam ja veliki štreber, općenito u životu, pa tako i kad planiram putovanja i planinarske izlete. Zbog mog, što bi mnogi rekli, opsesivnog planiranja, na terenu rijetko kada doživimo neko iznenađenje. No neke je stvari teško planirati, poput lošeg vremena, pada razine energije, psihičke blokade ako je teren ili staza teška. U tim situacijama puno ne razmišljam što “ako” i “zašto”, nego “kako” – pokazalo mi se da djelovanje ima najbolji učinak na psihu, centrira te i vraća fokus koji je itekako važan ako, primjerice, misliš da neku dionicu na stazi ne možeš prohodati.

Najbolji savjet: “Sve što si spakirala, smanji barem za pola. Vjeruj mi, pola toga ti ne treba.

Matea Leš: putovanja kao inspiracija

Fotografkinji Matei Leš putovanja su velik izvor inspiracije – upravo je na njezinim brojnim avanturama na Jadranu nastala i prekrasna fotoknjiga “Jadran – Snapshots of belonging” o kojoj smo s Mateom razgovarali prošlog ljeta. Osim naše obale, koja joj je vječna inspiracija, nevjerojatne prizore svojim je objektivom nedavno “hvatala” u Brazilu i u Japanu.

Putovanja iz fotografske perspektive: Kako balansiram posao i uživanje na putovanjima? Ukratko – teško. Većinu trenutaka na putovanjima želim fotkati, ali ujedno želim i biti u trenutku. Ponekad najljepše i najzabavnije momente ne ulovim jer mi je lijepo i ne pada mi na pamet uzeti fotić ili mobitel. Ponekad je obrnuto, odnosno neke trenutke ne proživim kako treba jer sam ih doživjela kroz objektiv. S tim stvarno nikad na zelenu granu.

Strani običaj koji bi prisvojila: Španjolsku siestu ili japansko poštovanje prema prirodi i ljudima.

Odabir destinacije: Kamo ću putovati biram ovisno o situaciji, financijama i inspiraciji.

Trenutak koji se pamti: Jedrenje do Palagruže i trenutak kad se taj otok odjednom, nakon puno sati ničega, samo manifestira na obzoru.

Trenutak kad se poželiš vratiti kući: To se obično dogodi ako odlučim uštedjeti na smještaju ili ako hrana nije najbolja. Na Filipinima, recimo, nisam mogla dočekati vratiti se kući, posebno tijekom trećeg i posljednjeg tjedna putovanja. Prilikom posjeta New Yorku od tri tjedna, Japanu (također tri tjedna) ili Koreji niti jednom nisam poželjela vratiti se kući.

Utjecaj putovanja: Putovanja imaju formativan utjecaj na mene, još uvijek. Vjerujem da je to nešto što me nikad neće prestati oblikovati kao osobu, što baš jako cijenim. Nema boljih životnih lekcija od lekcija s putovanja i nema ljepšeg načina za postati bolje verzije sebe nego kroz putovanja.

Kristina Kiki Jelčić: na putu za 60. državu

Dok se priprema za putovanje u daleku Kinu, Kristina Kiki Jelčić, na mrežama poznata kao @leti_leti_kiki, već je obišla trećinu svijeta i duhovito progovara o svim licima putovanja – od slobode do izazova koje solo avanture nose.

Strast prema putovanjima: Moja strast prema putovanjima rodila se u djetinjstvu. Kao djevojčica bila sam, iz tko zna kojeg razloga, potpuno očarana atlasom koji su moji roditelji imali u kući. Bio je to velik atlas s glatkim, sjajnim stranicama, i često bih ga uzimala, nasumično otvarala, zatvarala oči te prstom pokazivala neko zamišljeno mjesto na karti.

Prednosti i mane solo putovanja: Solo putovanja imaju jednu veliku prednost, a to je da se ne morate ni s kim dogovarati osim sa sobom samim. Ako mi se spava do kasno, spavam. Ako poželim u jednom danu obići pola grada, obiđem. Nema kompromisa i pregovora. Naravno, putovanja u društvu imaju svoju ljepotu, ali uvijek uključuju ono klasično “gdje ćemo jesti”, “kad ćemo natrag u hotel”, “ja bih ovdje, a ti ondje”… Kad putujete sami, jedina osoba koja vam može ići na živce jeste vi sami. S druge strane, solo putovanja imaju i mana. Financijski su zahtjevnija jer nema dijeljenja troškova, a ako putovanje potraje, zna se pojaviti i osjećaj usamljenosti. Tu su i pomalo komične situacije, poput fotografiranja samog sebe tripodom pa izgledate kao da snimate dokumentarac o vlastitom životu. Tu su i “romantične” večere za jednu osobu i slične situacije… Ipak, iskreno vjerujem da prednosti daleko nadmašuju nedostatke. Da sam čekala da se svi planovi poklope s onima mojih prijatelja, vjerojatno bih još uvijek bila na prvoj destinaciji.

Financije i putovanja: Štedim na prijevozu. Bez problema letim low-cost kompanijama i često koristim javni prijevoz. Nije mi toliko važno kako ću nekamo stići, nego što ću tamo doživjeti. Naravno, postoje stvari na kojima ne radim kompromise. Hotel je jedna od njih. U pravilu biram hotele s barem četiri zvjezdice jer mi je važno da su čisti, udobni i sigurni, posebno jer najčešće putujem sama. Također, rado ulažem u iskustva; dobru hranu, cool restorane i autentične doživljaje. U konačnici, malo balansiram; štedim na logistici, a ulažem u doživljaj.

Travel trik: Ne treba planirati baš svaki detalj putovanja. S vremenom sam shvatila da previše planiranja oduzima putovanjima čar. Uvijek si ostavim prostora za spontanost, za lutanje bez cilja, za kavu na mjestu na koje nisam planirala sjesti ili za promjenu plana u posljednji tren.

Strani običaj koji bi prisvojila: Možda japanski način doživljavanja ljepote u svakodnevnim stvarima. Fascinira me kako veliku pažnju posvećuju detaljima, bilo da je riječ o načinu posluživanja hrane, uređenju prostora ili odnosu prema prirodi. Čak i ono što nije savršeno ima svoju vrijednost i estetiku.

Putovanja u 20-ima vs. danas: Iskreno, moj način putovanja kroz godine se prilično promijenio. U ranim 20-ima bila sam spontanija i sto posto bezbrižna. Znala sam kupiti kartu za, recimo, Tajland bez ikakvog plana i programa, bez rezerviranog smještaja, i jednostavno bih se pojavila: “Evo mene!”. Danas ipak putujem drukčije. I dalje volim određenu dozu fleksibilnosti, ali i sigurnost i komfor. Smještaj sada rezerviram, doduše, s opcijom otkazivanja kako bih ipak zadržala slobodu promjene planova. Rekla bih da sam s godinama našla balans. I dalje volim avanturu, ali u verziji koja uključuje dobar hotel i malo više mira.

Zdravlje i putovanja: Menstrualni ciklus nikad nije imao velikog utjecaja na moja putovanja. Eventualno prvi dan, kad bih uzela sporiji tempo i ostavila više prostora za odmor, ali ništa što bi me spriječilo da uživam u destinaciji. Mislim da je puno važnije naučiti slušati vlastito tijelo općenito, a ne samo u kontekstu ciklusa. Putovanja znaju biti fizički zahtjevna, često smo izvan rutine, manje spavamo i više se krećemo, pa je važno znati kad usporiti i uzeti pauzu.

Maja Klarić: Putopisna poezija

Putovanja imaju moć probuditi kreativnost na način koji je teško replicirati u svakodnevici. To najbolje zna književnica, pjesnikinja i strastvena putnica Maja Klarić, koja je svoje stvaralaštvo oblikovala kroz iskustva s različitih krajeva svijeta, od Južne Amerike do Japana i Australije.

Putovanja s djecom: Dosadašnja solo putovanja i nekoliko putovanja na koja sam otišla s djecom potpuno se razlikuju. Ne samo međusobno nego i od svega što sam zamišljala da će putovanje s djecom biti. I dalje stojim iza uvjerenja da su putovanja te upoznavanje novih mjesta i kultura važna životna škola koju djeci treba omogućiti da bi širila horizonte, i dalje smatram da s djecom treba putovati, ići daleko ili sasvim blizu, ići u planine, na izlete… Međutim, za moje književno stvaralaštvo, za putopise koje pišem, putopisnu poeziju, od presudne je važnosti da na neka putovanja odlazim sama. Vrlo je teško posvetiti se i pisanju i djeci, a da oboje bude kvalitetno. Teško je istinski doživjeti i potom opisati neko psihofizički zahtjevno putovanje ako istovremeno paziš na djecu i želiš provoditi vrijeme s njima. Već smo pri prvom velikom putovanju s djecom, u Indoneziju i Australiju, partner i ja došli do tog zaključka, i solo putovanja i putovanja s djecom prekrasna su, zato si moramo omogućiti oboje. Možda je upravo majčinstvo kumovalo tom zaključku jer želim biti sto posto prisutna, i kao majka i kao spisateljica. Stoga te dvije vrste putovanja trebam ponekad odvojiti.

Trojaka inspiracija: Putovanja me inspiriraju trojako. Inspiriraju me, razumljivo, prekrasni prizori diljem svijeta, prirodni fenomeni, izuzetni krajolici. Oni čine kulisu događanja, scenografiju knjige. Na drugoj razini, u poeziji volim prodrijeti ispod površine prikazanog, doživjeti neku neobičnu i autentičnu priču, koja će se razviti u tekst, poetski ili prozni. A onda, na trećoj, uvijek povezujem vanjske krajolike i priče s paralelnim unutarnjim putovanjem – putujem da bih nešto sa sobom razriješila, da bih otvorila (možda i zatvorila) neka pitanja, sve se to isprepliće u tekstu.

Prilagodba organizma dalekim putovanjima: Nemam nijedan trik jer sve što je kratkoročno i spada u neku vrstu ad hoc pripreme najčešće tako i djeluje – kratkoročno. Nastojim uvijek biti u kondiciji i spremna za put, rado vježbam, trčim, idem na jogu, zdravo se hranim, održavam težinu… Ukratko, svakodnevno vodim računa o vlastitom zdravlju. Što sam starija, to više brinem, ali i više uživam. Zahvalnija sam svom tijelu što mi omogućuje i dalje s relativnom lakoćom raditi sve ono što volim raditi. Isto primjenjujem i na putovanja – ako sam zdrava, snažna i izdržljiva, malo je toga što me može spriječiti da u nekom putovanju uživam.

Strani običaj koji bi prisvojila: Po povratku iz Japana tako sam žarko željela usvojiti običaj pijenja matche, ali on nikad nije zaživio – ma koliko puta da sam probala, taj okus jednostavno mi nije fin… Ali neke sitnice ipak primjenjujem u svakodnevnom životu – često palim palo santo da energetski pročistim prostor, to sam pokupila na putovanju Južnom Amerikom…

Posebno iskustvo: Japan, 1.150 kilometara pješice po otoku Shikoku, opisano u mojoj knjizi “Približavanje zore”, i to zbog posebnosti kulture, samog trajanja puta koje te neminovno navodi na razmišljanje, divnih hramova koje smo posjećivali i u kojima smo ponekad noćili…

Financije: Nemam nijedno pravilo, ali imam dosta navika. Općenito ne trošim puno i većinu novaca ulažem upravo u putovanja. Ne jedem po skupim restoranima, ne spavam u hotelima, izbjegavam turističke pakete i ponude… Već tu se dosta uštedi, najčešće su to najskuplji dijelovi putovanja. Umjesto toga, radije ću platiti avionsku kartu s manje presjedanja, osobito sad kad imam djecu, kupiti neku knjigu ili suvenirčić, komad odjeće koji ću nositi i poslije.

Patricia Lacković: svaka destinacija može biti budget friendly

Nakon više od 80 posjećenih zemalja, Patriciji Lacković putovanja nisu samo način odmora, već stil života. Kao turistička vodičica koja je proputovala gotovo sve kontinente, razvila je poseban odnos prema destinacijama – bez predrasuda, s otvorenošću i neutaživom znatiželjom.

Kamo se najradije vraćam: Nema te zemlje u koju se ne bih vratila. Negdje sam, doduše, bila jako kratko, možda nije bilo najbolje vrijeme ili sam bila samo u prolazu, ali uvijek bih dala i drugu šansu destinacijama. Volim istraživati, otkrivati i tumarati mjestima, čak i kad drugi kažu da je negdje dosadno ili da se nema što vidjeti, uvijek nađem nešto zanimljivo, drukčije, neobično. Svakako se uvijek rado vraćam u Portugal, Španjolsku, Italiju te zemlje obožavam i nikad mi ne dosade, ali jako volim i Austriju, Sloveniju, Mađarsku, a u posljednje vrijeme sam i u Vijetnamu i Kambodži kao doma. Rado bih se vratila i u Indoneziju, Island, Iran, da ih detaljnije istražim jer te zemlje su me zbilja pozitivno iznenadile.

Putovanja u ranim 20-ima i putovanja u 30-ima: U 20-ima nisam baš razmišljala o posljedicama, bila sam “neustrašiva”, ali pazila sam na svaki euro. Nekad bih čak i bila gladna i štedjela na hrani, samo da si omogućim neko ludo iskustvo, da probam nešto novo, nešto nesvakidašnje. Kao studentica putovala sam (ultra) low budget. U 30-ima ipak dva puta razmislim oko nekih stvari (više promišljam o sigurnosti i mogućim negativnim posljedicama), više ne gladujem i ne pazim na svaki euro, mogu si priuštiti neke doživljaje i gastro užitke, ali i dalje mi je bitno da što više toga vidim i doživim, da bude aktivno i ispunjeno. Jer nikad ne znam hoću li se na neku lokaciju vratiti ili ne, pa želim maksimalno iskoristiti vrijeme i volim šetati dugo i uvijek me drži adrenalin i imam energije, jer to me puni.

Omiljena budget-travel destinacija: Vijetnam, Kambodža, Kirgistan, Filipini, BIH, Rumunjska… Mada gotovo svaka destinacija može biti budget-friendly ako si spreman na kompromise. Uvijek i svugdje možeš pronaći ponešto za svaki džep. Cijenama me ugodno iznenadila i Kolumbija, no moramo biti svjesni da je lokalno često jeftino, a ako želimo ono “zapadno”, turističko, pogotovo u zemljama jugoistočne Azije, onda to košta. Osobno nemam problema sa street foodom, a ni ne patim na zvjezdice u smještaju, tako da mogu i jesti i spavati za par eura.

Žensko zdravlje, ciklus i putovanja: Pa, srećom, dobro se nosim s time. Kad sam na putu i često u pokretu, nema mi druge, nego da se adaptiram i “zaboravim” na te izazove. Lakše mi je takve tegobe podnositi na nekoj zanimljivoj destinaciji jer još me i adrenalin “pere” i vuče me znatiželja, nego da doma ležim i kukam sama nad sobom doma u krevetu. Naravno, ponekad bude težih i bolnijih dana, u tom slučaju barem tablete pomognu, a ponekad zbilja moram malo usporiti i napraviti neke kompromise jer zdravlje je ipak najbitnije.

Na čemu štedim, na čemu nikada: Rado štedim na prijevozu, ne uzimam taxi, hodam dokle me noge nose, a za veće udaljenosti instaliram lokalne aplikacije poput Ubera (Grab, Pick me, Xanh) te koristim javni prijevoz ili rentam skuter. Također radije jedem lokalno nego po skupim fancy restoranima (jer sam se više puta razočarala u kvalitetu, a cijene znaju biti paprene). Nikad ne štedim na iskustvima, adrenalinskim stvarima i neponovljivim doživljajima (plivanje s morskim psinama, zip line s otoka na otok, paragliding, surfanje, skijanje, kanjoning, let balonom na vrući zrak, ronjenje, safari, penjanje na aktivne vulkane).

Zemlja u kojoj se osjećam kao kod kuće: Portugal je moj drugi dom i ima posebno mjesto u mom srcu. Tamo sam bila i na razmjeni studenata, tamo sam prvi put živjela sama, bez da sam ikog poznavala i “tražila svoje mjesto pod suncem”, tamo sam prvi put stopirala – od sjevera do juga te divne zemlje, istraživala, nastupala u kazalištu, usavršavala jezik (jer sam studirala portugalski i pedagogiju). Ima nešto posebno u toj zemlji, od atmosfere, ljudi, hrane, prirodnih ljepota, kulture, vina… Makar ja se brzo i lako svugdje udomaćim!

FOTO: Dupe Photos, Privatni arhiv