Na koji način naši osjećaji utječu na našu kožu? Donosimo odgovore dermatologinje

Danas znamo da je zdravlje naše kože uzročno povezano i s mentalnim zdravljem, ali i kvalitetom života. Ono što ovoj spoznaji svakako ne ide u prilog jest brojka od gotovo dvije milijarde ljudi na svijetu koji danas pati od nekog kožnog problema. Dodamo li tome modernu opsesiju blistavom kožom, koja se intenzivirala s jačanjem društvenim mreža, a osobito s pojavom filtera koji su potpuno iskrivili pojam prirodne ljepote, došli smo do jednog od ozbiljnijih problema današnjice – anksioznošću, narušenim samopouzdanjem te generalno narušenom kvalitetom života osoba s kožnim problemima.

Koliko je stanje ozbiljno, otkrila je i nedavno objavljena studija La Roche-Posay, koja je pokazala da se 50 posto osoba s problemom akni izolira od društva, 79 posto osoba s ekcemom ne odlazi na posao kada im se stanje kože pogorša, a 50 posto svjetske populacije ima problema s alergijama. Također, 46 posto ispitanika s aknama sklonije je razvijanju depresije, dok polovica ispitanika s atopijskim dermatitisom osjeća stigmatizaciju društva.

Kako bi ljudima s kožnim problemima pokazao da nisu sami, La Roche-Posay je nedavno pokrenuo globalnu kampanju #skinismorethanskin kojom ukazuje na važnost dermatologije za podizanje samopouzdanja i kvalitete života ljudi. Ono najzanimljivije jest da je za lokalni video koji prati ovu hvalevrijednu kampanju poznati brend u glavnim ulogama prikazao prave ljude iz Hrvatske i njihove stvarne probleme s kožom. Video nije retuširan kako bi se jasno vidjelo pravo stanje njihove kože te time potaknulo i druge ljude da podijele svoja iskustva na društvenim mrežama uz #skinismorethanskin. Osim ove kampanje, poznato je i kako La Roche-Posay već više od 40 godina, u suradnji s brojnim dermatolozima diljem svijeta, pronalazi učinkovita dermatološka rješenja temeljena na znanosti, relevantnim istraživanjima te vrhunskoj tehnologiji, pa su tako nastale linije proizvoda Effaclar, Lipikar i Toleriane namijenjene različitim problemima s kožom.

Mi smo se temom sve češćih kožnih problema i posljedica koje potonje ostavljaju na mentalno zdravlje odlučili detaljnije pozabaviti, pa smo odgovore na pitanja potražili od prim. dr. sc. Nives Pustišek, dr. med., spec. dermatolog i venerolog, subspec. dječje dermatologije iz Klinike za dječje bolesti Zagreb.

Nedavno objavljena studija La Roche-Posay ukazala je na to da sve veći broj ljudi u svijetu ima svojevrstan problem s kožom. Možete li nam približiti neke razloge ovih sve učestalijih kožnih problema?

Učestalost određenih bolesti kože raste i to se ponajprije odnosi na atopijske odnosno alergijske bolesti kože. Prvo objašnjenje se nalazi u popularnoj “Higijenskoj teoriji” i promjeni mikro- i makrookoliša. Drugo objašnjenje u centar zbivanja stavlja zaštitnu (barijernu) ulogu kože. Zdrava kožna barijera je zaštita organizma od djelovanja iritansa i alergena poput peludi, kućne prašine, alergena iz hrane, konzervansa i aditiva iz kozmetike. Oštećena kožna barijera dopušta alergenima iz okoline da prodru u dublje slojeve kože gdje se događa senzibilizacija. Čimbenici koji utječu na oštećenje kožne barijere su s jedne strane unutarnji (nasljedna predispozicija), a s druge strane vanjski (poput pretople vode za pranje, korištenja neadekvatne kozmetike, klima, zagađenje, cigaretni dim i brojni drugi).

S kojim se tegobama kad je riječ o koži ljudi danas najčešće susreću, odnosno koje su bolesti najčešće?

Brojne su bolesti kože današnjice od atopijskih bolesti kao što je atopijski dermatitis, odnosno različiti drugi oblici dermatitisa poput alergijskih ili iritativnih kontaktnih dermatitisa, zatim seborejičnog dermatitisa, dermatitisa suhe kože i slično. Akne nisu rezervirane samo za doba puberteta i adolescencije već sve više vidimo akne i u odrasloj dobi. U dječjoj dobi su česte infektivne bolesti kože poput bakterijskih ili virusnih infekcija kože, dok je u odrasloj dobi sve veća učestalost malignih bolesti kože poput malignog melanoma.

Kožni problemi u velikoj mjeri utječu na kvalitetu života. Kakva su Vaša iskustva u ovom slučaju, na što se ljudi s kožnim problemima najviše žale, što im najteže “pada” mimo fizičkih nuspojava?

Istraživanja pokazuju da 30 do 40 posto dermatoloških bolesnika ima udružene psihijatrijske poremećaje. Najčešće se radi o socijalnoj izolaciji, poremećajima sna, niskom samopoštovanju, tjeskobnim i depresivnim raspoloženjima i slično. Iako gotovo sve bolesti unutar dermatovenerologije mogu biti udružene s ovim tipom simptomatologije, najčešće su to ipak kronične i/ili recidivirajuće bolesti kože, posebice one koje se nalaze na dijelovima tijela koji su izloženi pogledima drugih ljudi, poput psorijaze, atopijskog dermatitisa, akne, alopecije areate, različitih efluvija i slično. Situacija se komplicira jer su kožne bolesti same po sebi stresne i uzrokuju mentalne poteškoće, a s druge strane često se radi o bolestima koje su pogoršane ili izazvane stresom. Dakle, oboljeli se nalaze u “zatvorenom krugu”.

Možete li nam reći malo više o psihodermatologiji i na koje načine ona pomaže ljudima s kožnim problemima?

Psihodermatologija je relativno nova grana medicine koja se bavi proučavanjem psiholoških faktora na početak, tijek i liječenje kožnih bolesti. Danas se psihodermatologija više ne smatra samo dijelom dermatologije, već granom medicine koja ujedinjuje dermatologiju i psihijatriju te kliničku psihologiju. Psihodermatologija se bavi psihosomatskim bolestima kože zatim sekundarnim manifestacijama bolesti kože poput tjeskobnih, depresivnih raspoloženja i slično te primarno psihijatrijskim poremećajima s manifestacijom na koži. Moram svakako spomenuti posebnosti dječje i adolescentne psihodermatologije jer je upravo razdoblje odrastanja i sazrijevanja važno za razvoj percepcije vlastitog tijela, samopoštovanja i osjećaja zadovoljstva. Odrastati opterećen i pod pritiskom kožne bolesti može imati posljedice ne samo za razdoblje djetinjstva i adolescencije već i za odraslu dob.

Prvi pristup u psihodermatologiji koju prakticira većina dermatologa uključuje edukaciju i savjetovanje. Razumljivim jezikom je oboljelom potrebno objasniti prirodu bolesti (same dermatološke bolesti, ali i udruženih psihijatrijskih simptoma), razloge nastanka bolesti ako su poznati, potrebnu obradu, terapiju i utjecaj bolesti na kvalitetu života same osobe i njegove obitelji. Druga skupina intervencija uključuje psihoterapiju. Psihoterapiju provode psihijatri, psiholozi, ali i dermatolozi s dodatnom edukacijom iz psihoterapije.

Na koji način naši osjećaji, odnosno emotivna stanja utječu na našu kožu?

Upravo se utjecaj emocija na kožu može prikazati kroz trokut misao-emocija-ponašanje (tjelesna senzacija). Taj trokut je i osnova kognitivno bihevioralne terapije, terapijskog pristupa koji se često primjenjuje u psihodermatologiji. Naše misli, odnosno naši osjećaji u određenoj situaciji (vlastita percepcija situacije) utječe na naše ponašanje i na tjelesne senzacije. Odličan primjer je tjelesna senzacija svrbeža kod atopijskog dermatitisa. Svrbež se može javiti spontano, ali se često aktivira u situacijama uzbuđenja, napetosti i stresa, što oboljeli i primjećuju. Iako su mehanizmi kojima psihološki stres i emocije utječu na kožu još uvijek nedovoljno razjašnjeni, jasno je da je koža uključena u komunikaciju između imunološkog, živčanog i endokrinog sustava preko različitih biokemijskih medijatora. Naše emocije djeluju na kožu te preko cijelog niza biokemijskih medijatora aktiviraju tjelesnu senzaciju svrbeža što izaziva poriv za češanjem. Samo češanje dodatno pogoršava kožne promjene uzrokujući sekundarne promjene na koži kao ogrebotine, infekcije i slično. Svrbež za posljedicu ima poremećaj sna, kronični umor, slabu koncentraciju i promjene raspoložena. I evo opet neugodnih emocija koje u zatvorenom krugu pogoršavaju simptome atopijskog dermatitisa.

Postoje li neke metode koje možete izdvojiti, a koje na dnevnoj bazi mogu pomoći ljudima s kožnim oboljenjima kad je riječ o nošenju sa stigmatizacijom, manjkom samopouzdanja i popratnim problemima psihološke prirode koji dolaze u kombinaciji s kožnim tegobama?

Osoba s bolesti kože poput akne, psorijaza ili slično, često izbjegava socijalne kontakte zbog negativnih misli poput “Odvratan sam” ili “Nitko ne želi biti sa mnom” i slično, što izaziva emociju usamljenosti, tuge, srama, niskog samopoštovanja i izostanka kontrole nad svojim životom. Važno je da osoba shvati kako izbjegavanjem socijalnih kontakata samo još više pojačava osjećaj tuge i vodi u depresivno raspoloženje. Ispravan pristup bio bi izložiti se i biti u kontaktu s ljudima, objasniti im prirodu svoje bolesti i izazvati u okolini empatiju i razumijevanje. Na taj način mi smo djelovali na trokut misao-emocija-ponašanje, promijenili ponašanje, a tako će se promijeniti misli i osjećaji, iako se situacija nije promijenila. Nekada si možemo pomoći sami kroz pisane materijale, videe ili snimke, no nekada je potrebna i stručna psihoterapijska podrška. Zadnjih godina sve veći značaj u psihodermatologiji imaju nove terapije unutar kognitivno bihevioralne terapije, popularno ih zovemo “terapije trećeg vala”, odnosno mindfulness terapija. U terapiji se teži promjeni načina mišljenja, a ne promjeni sadržaja misli. Postajemo svjesni svojih misli i prihvaćamo ih bez osuđivanja. Uvježbavajući ove tehnike učimo kako se nositi sa svakodnevnim izazovima, kako smanjiti utjecaj i posljedice stresa na svakodnevni život, kako se nositi sa subjektivnim simptomima kožnih bolesti poput primjerice svrbeža, što sve za posljedicu ima značajno smanjenje negativnog utjecaja kožnih bolesti na kvalitetu života oboljele osobe.

Foto: PR