Oprezno s bušenjem ušiju

by | 19 siječnja, 2015

Zašto nekima bušenje ušiju prođe bez ikakvih problema, dok drugima ranice nikako da zarastu ili se rupica zatvori

nausnice
U vrijeme naših mama i baka bilo je uobičajeno bušenje ušiju iglom. Danas nam to djeluje prilično barbarski, ali postoje indicije da je igla ipak bolja opcija. Naime, dok je igla oštra i prolazi kroz ušnu resicu ne oštećujući okolno tkivo, pištolj za bušenje ušiju koristi samu medicinsku naušnicu za bušenje. Ona je tupa i puno deblja od igle pa prolaskom kroz tkivo resice oštećuje okolne strukture. Zato je i mogućnost problema sa zarastanjem ranica veća.

Vjerujemo da se većina odlučuje na bušenje ušiju kod zlatara, mada se taj jednostavni zahvat sve više ljudi odlučuje obaviti u piercing studiju radi sigurnosti.
Bušenje ušiju mora se odvijati u sterilinim uvjetima. Dakle, pribor mora biti sterilan, a osoba koja vam buši uši mora nositi rukavice. Prije samog bušenja dogovorit ćete se s njom o poziciji rupica koje će vam označiti sterilnim markerom. Tek kad još jednom provjerite je li sve u redu, pristupa se bušenju.

Medicinske naušnice treba u ušima držati dulje od roka koji vam preporučaju u zlatarnama, obično je to dva-tri tjedna. Medicinske naušnice treba nositi dva mjeseca, koliko je potrebno resicama da zarastu. Također, surotno preporukama ne trebate ih stalno vrtjeti i dezinficirati alkoholom jer će to ranice još i više iritirati i otežati zarastanje. Za njegu radije upotrijebljavajte fiziološku otopinu i antiseptik u spreju ili gelu koje možete bez recepta nabaviti u ljekarnama. Svaki dan nakon pranja toplom vodom očistite područje oko rupice i nakita fiziološkom otopinom. U prva dva tjedna nanesite svaki drugi dan antiseptik na područje oko rupice i pomoću šiljatog vatiranog štapića očistite njime i samu kopču naušnice na kojoj se skupljaju epitel i limfa te pustite da se osuši. Nakon što rupice zarastu, treba nositi nakit od plemenitih materijala, najbolje zlata.

Kada je riječ u bušenju ušiju kod djece, preporuča se bušiti ih tek nakon treće godine života. Zbog rasta uha rupica se može premjestiti, a dodatni je problem što dijete ne može paziti da prljavim rukama ne dira uši, što povećava mogućnost infekcije pa i ozljede.

Izvor: Life Content