S Nikolinom Pišek o teškoj godini iza nje, novim prilikama i životu pod povećalom javnosti

Iza nje je teška godina, ona koja ju je u potpunosti “rastavila”, a pred njom put s nizom prepreka, na kojem je pronašla snagu za ostvarenje svog cilja i shvatila da nije sve bezizlazno kako se činilo na početku.

“Vi mene zovete da pjevam? Polaskana sam, ali to ne dolazi u obzir. Moram reći ne”, bila je to prva reakcija Nikoline Pišek kad je dobila poziv s RTL-a za angažman u showu Masked Singer. Iako jako voli pjevati, kaže da to ne zvuči baš dobro. No kao što smo mogli i vidjeti, Nikolina se u showu koji se snima uživo ne pojavljuje kao natjecateljica, već kao voditeljica. I tu se već osjeća “kao da je doma”. “Format uživo dugo nisam radila. Iako sam radila puno toga, različite formate emisija na različitim televizijama, format uživo je nešto posebno i uživam u takvim poslovnim prilikama. Imala sam veliku tremu koja me pratila danima prije toga. No kad je došao taj dan, kad smo svi stali na pozornicu, i kad sam čula: “Tri… dva… jedan… Kreni, vani si!”, osjećala sam se kao da sam doma u svojoj fotelji, bez ikakve treme. Kao bicikl koji nikad nisam zaboravila voziti”, kaže.

Sreća i zahvalnost

Iza Nikoline je jako teška, tužna i emotivno iscrpljujuća godina u kojoj je izgubila supruga te je uspjela pronaći snage za novi poslovni, ali i životni izazov. Već je godinama u medijskom svijetu, mogli smo je gledati kao voditeljicu različitih emisija, a prilika za rad na showu Masked Singer došla joj je u trenutku, kako sama kaže, kad joj se srušilo tlo pod nogama. “Jako sam sretna i blagoslovljena da u trenutku kad mi se sve srušilo, kad sam bila dosta loše i s djetetom koje trebam postaviti na životni put, u toj, kako mi se činilo, bezizlaznoj situaciji netko mi je pružio novu priliku. Ekipa s Una TV-a dočekala me divno, a RTL mi se dogodio kad sam najmanje očekivala. Počašćena sam, sretna i zahvalna na novoj prilici”, naglašava.

Životna škola

Novi životni izazov i najveći pred kojim se našla prihvatila je jer nije bilo drugog izbora, kako nam priča. I iz njega je jako puno naučila (te još uvijek uči) o sebi. “Ova situacija dosta me toga naučila. Možda sam prije bila sklonija gurati glavu u pijesak, ići linijom manjeg otpora, živjeti u zoni komfora kad je riječ o poslu. Odbijala sam dosta ponuda, nisam zapravo ni morala raditi. Naime, suprug i ja dogovorili smo se da ću se ja više baviti s djetetom te s našom obitelji i organizacijom preseljenja. Nismo htjeli da nam dijete odgajaju dadilje, a kako je Vidoje puno radio, ja sam bila tu za našu kćer. To je bio naš dogovor, koji se, nažalost, pokazao kao dvosjekli mač”, objašnjava. No situacija je sada potpuno drukčija – sada je samohrana majka, čija starija kći studira u Milanu, a Una je tek krenula u školu. “Prije sam imala tu privilegiju da odvagnem koliko svog vremena želim uložiti u neki poslovni projekt, koliko mogu tog vremena oduzeti od obitelji, no sada više nemam taj luksuz. I nekako se našlo i snage i vremena za sve. Stravično je teško, ali sve se stigne. Mora se.” Ističe da sad ima veliku pomoć i podršku prijateljica, majki Uninih razrednih kolegica. “Jako su susretljive, uskaču mi i pomažu, divne su i jako sam im zahvalna.”

Korak po korak na putu prema cilju

Ovaj veliki životni gubitak iskustvo je koje ju je strahovito oblikovalo, kako nam kaže. Za sebe je prije mislila da neke stvari ne može te da može puno manje. “Shvatila sam da kad me nužda natjera, mogu puno. U početku sam strahovala kako ću sad po drugi put sama odgajati dijete, bez oca. Imala sam rupu u karijeri i odjednom sam se našla na putu prema ponoru, u kojem ne znate kamo ćete stati, hoćete li uopće stati i koliko ćete duboko pasti. Budila sam se noćima u strahu. A sada idem iz dana u dan. U ovakvim životni situacijama ne smijete gledati prema vrhu planine na koju se trebate popeti, već u noge. Penjati se polako, savladavati prepreke, jednu po jednu, i micati ih s puta. I nakon nekog vremena pogledati unazad i vidjeti koliko ste toga prošli. Doista je to tako. Ako si postavite neki preambiciozan cilj i gledate samo prema njemu, bit ćete jako, jako daleko od njega. Meni je moj cilj zasad jako daleko, ali već sam dosta prošla, tako da znam da mogu, znam da ima načina, ima rješenja i uvijek se nešto otvori. Nije sve bezizlazno kako se čini na početku.” Taj je cilj, kako naglašava, i ono što joj je najvažnije, izvesti najmlađu djevojčicu na njezin životni put. Koliko god može sigurno, zaštićeno i bez velikog stresa. “Želim biti dobra i prisutna majka, koliko-toliko dobar uzor, postaviti ispravne vrijednosti i zaštititi je od ljudske malicioznosti.”

Život pod povećalom javnosti

I to posebno nakon svega čemu je u proteklom razdoblju bila izložena. Kao i ona sama. “Loših komentara bilo je jako puno, dosta se pisalo o svemu. No puno su se ružnije stvari događale nego što se pisalo, tako da su mi ti komentari bili najmanji problem. Javljali su se svakakvi ljudi, i oni koji me ne poznaju, a iznosili su neke svoje zaključke o mom životu. Ne znam zašto, možda su bili samo željni medijske pažnje. Bilo je i onih koji su mi bili podrška, naravno. Pitali su me kako ja sve to mogu podnositi. Razvila sam otpornost na neki način. Usporedit ću to s udarcima. Ako se stalno udarate na isto mjesto, to će mjesto utrnuti pa ni neće boljeti. Tako je i s lošim komentarima. Ako vas na isti način pokušavaju ocrniti, u jednom trenutku pomisliš – koga briga, ne mogu se više time baviti”, objašnjava.

Vježbanje kao izvor zadovoljstva

Okružena je s prijateljima, obitelji i djecom, s kojima uživa i koji je čine sretnom, a dobro se osjeća i nakon treninga, kojima se redovito, uz manje pauze, bavi veći dio svog života. Disciplinirani je vježbač i to je njezina najbolja navika, kako ističe, te dodaje: “Drago mi je da sam se “navukla”.” Omiljene su joj vježbe snage, boks, kondicijski treninzi, a kaže da ne bježi ni od dizanja utega te da može podići “solidnu težinu”. Vježbanje je čini zadovoljnom, što je možda i najvažniji razlog zašto redovito ide u teretanu, a kada dođe ljepše vrijeme, trči na otvorenom. Ne uživa u masnoj ili brzoj hrani, pa ni nema neku pretjeranu potrebu za samokontrolom što se tiče prehrane i brige o težini iako ne može odoljeti slatkišima. Voljela bi promijeniti svoju naviku obroka u kasne sate, što joj se ponavlja zbog užurbanog ritma života. Nije joj strano ni preskakanje uobičajenih rituala njege kože prije spavanja, kad ju savlada umor pa zaboravi na taj ritual. “Nema ništa čega se slijepo držim u svojoj beauty njezi. Trudim se koristiti kreme i serume, a kako mi koža podnosi svašta, nemam omiljenu marku i volim isprobavati štošta. Nekad odem na neki tretman. Nedavno sam bila na nekirurškom laserskom face liftingu, prvom tretmanu tog tipa koji sam isprobala. To je tek početak, još me čekaju tri, pa ćemo vidjeti.”

Don Quijot

Ima i onih dana kad ima manje samopouzdanja te se vidi u lošem i nerealnom svjetlu, kao i dana kad se dobro osjeća, pa tako i izgleda. “Svi imamo takve dane. Povezani su s vlastitim doživljajem sebe, ovisno o tome kako se osjećamo, i to se vidi na našem izgledu, tj. onako kako mi vidimo sami sebe.” Opisat će se kao “izumirući Don Quijot”, tj. osoba koja se cijeli život bori s vjetrenjačama, za pravdu, i uvijek je na strani potlačenih. “Inače sam mirna i staložena te jako tolerantna. Smeta me nepravda, ne volim laž, ne toleriram nelojalnost, nepravdu, potlačivanje slabijih, na to sam posebno osjetljiva. U takvim trenucima postajem dvoglava neman koja riga vatru. To su moje dvije krajnosti”, naglašava.

Fotografije i kreativno vodstvo: Mare Milin
Styling: Ivana Pavić
Make-up: Sanja Agić
Kosa: Frizerski salon Shape