Seks u šezdesetima: sve što ste htjeli znati, a niste imali koga pitati
Priznajte, sve do četrdesete ili pedesete niste htjeli ni razmišljati o seksu u šezdesetima. A sad... Puno je pitanja. Ima li uopće seksa u šez...
Može li žena htjeti samo seks i kako su mi muškarci objasnili da ne može
Kad su u pitanju muškarci, svijet će (uglavnom) odmahnuti rukom na temu neobaveznog seksa ili onog na prvom dejtu. Muškarcima je svojstveno htjeti sve i odmah, odnosno ne htjeti ništa više od seksa. Kad su u pitanju žene i seks, stvari su nešto drukčije. Ako je tema seks na prvom dejtu, postavlja se pitanje je li žena koja to radi materijal za suprugu. Ako je tema neobavezni seks, nastaje čuđenje kojem nema kraja. Zašto? Zato što svi dobro znamo da “prava žena” ni ne pomišlja na seks pri prvom viđanju te da žena uvijek (BAŠ UVIJEK!) želi nešto više od seksa. Je li to doista tako?
Naravno da nije. No slika društveno prihvatljive žene kao žene koja se srami govoriti o seksu, koja čeka onog “pravog” i križa dane u kalendaru do datuma kraj kojeg crvenim velikim slovima stoji: “OK, sad možeš bez da te itko osuđuje” – nije nestala ni u 2020. godini. Isto tako, nije nestalo ni ružno i iskrivljeno mišljenje o ženama koje se ne boje govoriti o svojoj seksualnosti, koje se ne boje priznati da vole seks te koje otvoreno pričaju o tome da uživaju neobavezan seks kada to požele.
Nedavno sam u kafiću čula muškarca kako govori da su žene koje vole piti alkohol žene koje vole seks. S obzirom na to da sam bila zbunjena te da se nisam nasmijala na njegove izjave, usudio se pitati me slažem li se s tim. “Sve žene vole dobar seks”, rekla sam mu bez osmijeha na licu znajući da neće shvatiti poruku mojih riječi. Dijeljenje žena na one koje vole seks i koje, zbog toga, spadaju u kategoriju loših djevojaka te na one koje su dobar materijal za nešto ozbiljnije i zbog toga moraju biti čedne – samo je dio naše stvarnosti koja je duboko iskrivljena i prepuna kontradiktornosti. Ako očekujete da će vas shvatiti ozbiljno i odnositi se prema vama s poštovanjem kad iskreno kažete da želite samo seks ili da ste žena kojoj seks na prvom dejtu ne predstavlja ništa strašno – smanjite očekivanja. Naravno, u moru osoba koje će vas osuđivati ili krivo shvaćati, uvijek se nađu i oni koji vas apsolutno prihvaćaju i razumiju.
Što se dogodilo meni?
Osoba sam kojoj nije neugodno muškarca pozvati na cugu. Nije mi glupo uputiti kompliment muškarcu kojeg ne znam i nikad mi nije bilo glupo reći da želim samo seks. Naravno, put do toga sastojao se od nekoliko dugih veza, prihvaćanja vlastitog tijela i otkrivanja vlastite seksualnosti. No u trenutku kad sam otkrila da želim imati odnose koji se svode samo na seks, nije mi bilo neugodno priznati to. S druge strane tog mog puta nailazila sam na muškarce koji su mi, unatoč mojim riječima, iskrenosti i priznanju, neprestano ponavljali kako će me povrijediti. Zbog čega? Zbog onog nepisanog (čitaj izmišljenog) pravila koje kaže da se svaka žena veže nakon prvog seksa pa te odmah sutra vodi da joj upoznaš prijatelje i obitelj?! Zbog toga što su muškarci po rođenju ‘operirani” od emocija ili zbog toga što žena koja muškarcu glasno kaže da želi samo seks ima veća muda u tom odnosu?!
Jedna moja “povrijedit ću te” priča počela je u izlasku. Prišla sam mu, iz rukava izvukla najgori mogući (šta’š pit) upad i za nekoliko sati bili smo kod mene doma. Odmah smo dogovorili uvjete, složili se da ne želimo ništa dublje od povremenog seksa i druženja. Nema zajedničkih izlazaka, nema upoznavanja s prijateljima, nema povjeravanja i nema dopisivanja. U obzir je dolazilo povremeno gledanje filmova jer smo imali isti ukus kada je umjetnost u pitanju, pokoje pivo ili hrana u mom stanu i davanje dijagnoze bivšim partnerima. Viđali smo se samo vikendom, obično kada bismo išli pripiti iz izlaska. Redovito bi zaspao kod mene, a s obzirom na to da smo spavali okrenuti jedno drugom leđima, nisam to smatrala intimnošću. Nekoliko tjedana i puno dijagnoza kasnije, dobila sam poruku u kojoj je stajalo to da ću ostati povrijeđena. Nikad nisam pitala zašto, nikad nisam shvatila zašto, no više puta sam pokušala. Nitko nije prekršio niti jedno pravilo i nitko se nije vezao. Zašto je, onda, došlo do prekida naše veze bez obveza?
I… u čemu je problem?
Odgovor na to pitanje mogu samo nagađati. No problem ćemo, ovoga puta, svaliti na društvo. Društvo nas uči da su žene pripadnice nježnijeg spola te da se muškarci pretvaraju u curice kada pokažu emocije. Isto to društvo i u 2020. godini stvara buku u komunikacijskom kanalu, a iskrene rečenice i namjere žena i muškaraca pretvara u filozofiju koju je nemoguće shvatiti. Uče nas da je neodgovaranje muškarca na poruke, zapravo, igranje nedodirljivog te da je ženino “ne” znak da se trebaš truditi više i jače. Ne, nije! No dok nas svijet bude učio da je neiskrenost nešto posve normalno, teško ćemo se shvaćati. Ne znam je li mom bivšem neobaveznom frajeru nešto u mom ponašanju signaliziralo da mora dići sidro ili nije htio priznati vlastite emocije, no to ćemo svakako staviti u drugi plan. Ono što sve žene i svi muškarci (ako ih ovdje uopće ima) trebaju shvatiti jest to da je iskrenost ključ svakog odnosa, pa čak i onog bez obveza. Žene vole seks, muškarci plaču, i sve ih to ne čini lošim ili manje vrijednim osobama.
Foto: Dainis Graveris/Unsplash
Tekst: Nina Bljak
