Nije tajna da za žene i muškarce u poslovnom okruženju vrijede drukčija pravila. Samopouzdanje se kod muškaraca tumači kao asertivnost, dok se ženama s istim nastupom lakše nalijepi etiketa bahatosti. Odlučnost je kod jednih “liderstvo”, a kod drugih “preteška narav”. Zato se sve češće govori o mental loadu, mentalnom teretu koji uglavnom pada na žene – i kod kuće i na poslu.
Mental load ili mentalni teret proteklih je nekoliko godina postao svojevrstan buzzword u razgovoru o ulozi moderne žene – one koja istovremeno radi i brine se o domu, djeci i obitelji. I dok se mental load u ovom smislu uglavnom odnosi na kupovinu namirnica, planiranje obroka i dječjih aktivnosti te pružanje podrške članovima obitelji, mentalni teret na poslu nešto je drugo – ali ponovno se ponajviše tiče žena.
Mental load u poslovnom okruženju
Pojam mentalnog opterećenja odnosi se na stalan rad pamćenja, planiranja, predviđanja, koordiniranja, emocionalnog upravljanja i izgradnje odnosa koji se tiho odvija u pozadini paralelno s formalnim poslovnim obvezama, kako opisuje portal Psychology Today. Taj rad uglavnom nije naveden u opisu posla, niti je dodatno kompenziran, ali oblikuje i održava način na koje radno mjesto funkcionira.
Kako ovo izgleda u praksi? Primjerice, mnoge žene još prije nego što progovore na sastanku nesvjesno prolaze kroz niz procjena i prilagodbi vlastitog ponašanja. Razmišljaju hoće li ih kolege doživjeti kao stručne i kompetentne ili kao previše nametljive, trebaju li ublažiti kritiku kako ne bi djelovale “preteško” te koliko se uopće isplati isticati vlastite ideje bez rizika da postanu meta dodatnih komentara ili strožih procjena. Slično vrijedi i za pisanje mailova – svi smo već vidjeli memeove s usporedbama poslovne komunikacije kolega i kolegica – dok muškarci kratko, jasno i direktno pišu svoje zahtjeve (često bez “molim” i “hvala”), žene se trude istovremeno zvučati profesionalno, uljudno i nenametljivo.
Zašto su žene opterećenije na poslu
Kako navode psiholozi, takve unutarnje procjene odraz su onoga što psiholozi često nazivaju “dvostrukim standardom” u poslovnom okruženju. Od žena se istodobno očekuje da budu ambiciozne, odlučne i spremne preuzeti vodeće uloge, ali i da pritom ostanu dovoljno pristupačne, skromne i ugodne. Upravo taj sukob očekivanja žene često stavlja u nezahvalan položaj u kojem je teško zadovoljiti oba kriterija bez rizika od negativnih komentara ili procjena.
Na strani ovih tvrdnji stoje i istraživanja. Više je studija pokazalo se da žene koje otvoreno ističu vlastite uspjehe i kompetencije češće nailaze na negativne reakcije nego muškarci koji se ponašaju na isti način. Istodobno, istraživanja sugeriraju da su žene vrlo svjesne tih društvenih očekivanja pa svoje ponašanje često prilagođavaju situaciji – pažljivije biraju način komunikacije, ublažavaju samopromociju ili nastoje pronaći ravnotežu izmeđuautoritativnog i društveno prihvatljivog.
Zanimljivo je da se vještine poput sposobnosti za rad u timu, prilagodljivosti i emocionalne inteligencije, barem na papiru, cijene u radnim okruženjima. U praksi nisu nagrađivane, teško ih je izmjeriti pa često prolaze nezapaženo. Ako uzmemo u obzir ove dinamike na poslu, uz ostala društvena očekivanja koja spadaju na žene, postaje jasno zašto je burnout toliko često kod zaposlenih žena. Prisjetimo se, burnout nije nužno samo posljedica previše posla ili dugog radnog vremena. Ono se može razviti i zbog stalne mentalne pripravnosti koja uključuje kontroliranje vlastitog nastupa, prilagođavanje komunikacije različitim situacijama, reguliranje emocija, osjećaj potrebe za uklapanjem te neprestano navigiranje međuljudskim odnosima – paralelno s obavljanjem samog posla.
FOTO: Dupe Photos
Možda vas zanima
