Zdravlje i estetika mogu koegzistirati: Dr. Lidija Lovričić izgradila je uspješnu dentalnu ordinaciju na istoku Zagreba

Odluka da otvori vlastitu ordinaciju dentalne medicine u zagrebačkoj Dubravi kristalizirala se u trenutku kad je, sasvim slučajno, saznala da se u neposrednoj blizini njezinog tadašnjeg radnog mjesta gradi nova zgrada. Iako se to možda čini kao detalj, za Lidiju Lovričić, dr. med. dent., vlasnicu ordinacije dentalne medicine DENTAL ESTETIC, to je bio znak – onaj mali poticaj koji joj je trebao da napokon ostvari ono o čemu je dugo sanjala – da svojim pacijentima pruži veću razinu pažnje, udobnosti i suvremene skrbi.

S dr. Lovričić razgovaramo o karijeri, njezinom poslovnom putu, ali i o balansiranju privatnog i poslovnog života.

Koji su bili najveći izazovi na početku Vašeg poslovnog puta i kako ste ih savladali?

Najveći izazov bio je upravo to što nisam dolazila iz “medicinske obitelji”, niti sam imala unaprijed pripremljen put. Sve sam gradila sama – korak po korak, s puno učenja, pogrešaka i osobnog ulaganja. Ali to me nikada nije obeshrabrilo – dapače, upravo ta pozicija “outsidera” bila je moj najveći pokretač. Znala sam da moram više, jače i strastvenije kako bih izgradila prostor povjerenja za svoje pacijente. I zato danas sa sigurnošću mogu reći – sve što sam postigla, postigla sam iznutra, srcem i radom.

Je li Vas poslovni svijet naučio nečemu što Vam fakultet nije mogao dati?

Fakultet me naučio znanju, disciplini i temeljima struke – i na tome sam zahvalna. Ali pravi život, svakodnevni rad s pacijentima, pokretanje vlastite ordinacije i donošenje odluka pod pritiskom – to su lekcije koje nijedna knjiga ne može prenijeti. U praksi sam naučila da stvari rijetko idu po unaprijed zadanom planu, da iza svake kliničke situacije stoji čovjek sa svojim emocijama, strahovima i očekivanjima. I upravo u toj dinamici između teorije i stvarnosti razvijaš onu pravu, životnu otpornost – onu koja te uči kako slušati, kako balansirati i kako ostati vjeran sebi čak i kada je najteže.

Je li ravnoteža između poslovnog i privatnog života samo mit? Imate li kakve rituale koji Vam pomažu ostaviti radni dan iza sebe?

Za mene ravnoteža ne znači da sve mora biti “pod konac” – već da u svakom dijelu dana živim svoju istinu. U ordinaciji sam doktorica, fokusirana, precizna i odgovorna. Kad zatvorim vrata ordinacije, počinje druga dimenzija mene – ona koja kuha večeru, pomaže s domaćom zadaćom i grli svoje najbliže. Ne pokušavam biti ista osoba u svakoj ulozi – jer nisam. I mislim da je upravo u toj autentičnosti ključ ravnoteže. Puno mi znači i ženski krug koji me okružuje – prijateljice s kojima se mogu nasmijati, izjadati ili jednostavno uz čašu vina reći: “Danas je bio težak dan” te znati da me razumiju bez da išta dodatno objašnjavam. To su moji trenuci punjenja – oni koji me vraćaju sebi.

Što za Vas znači uspjeh – i je li danas on isti kao i kada ste tek počinjali?

Za mene uspjeh nije statična točka, diploma na zidu ili priznanje s naslovnice. Uspjeh je osjećaj da sam danas napravila korak dalje od jučer – da sam pomaknula vlastite granice, bila prisutna, dosljedna sebi i ljudska prema drugima. To nije usporedba s tuđim postignućima, već sa sobom – onom verzijom sebe od jučer. I kad navečer legnem s mirnom savjesti, znajući da sam dala najbolje što sam mogla, prema pacijentima, timu i obitelji – tada osjećam da sam, baš u tom danu, uspjela.

Što biste poručili ženama koje sanjaju o vlastitom poslu, ali ih koči strah od neuspjeha?

Uvijek se sjetim rečenice jednog dragog profesora koji je govorio: “Ti si žir koji može biti hrast.” Ta rečenica urezala mi se u pamćenje jer me naučila da u svakoj od nas već postoji sve što nam treba – snaga, vizija i mogućnost da rastemo iz svojih snova. Neuspjeh je samo korak, a ne zid. Ono što zamišljate – postoji. Ako to možete zamisliti, možete to i stvoriti. Možda neće biti lako, možda neće biti brzo, ali važno je krenuti. I vjerovati da je ono što osjećate kao svoj poziv – vrijedno truda, bez obzira na ishod.

Na čemu je trenutačno Vaš fokus?

Trenutačno sam najviše posvećena razvoju segmenta estetske medicine unutar ordinacije – ne kao trenda, već kao promišljenog pristupa dobrobiti pacijenata. Moja ordinacija smještena je na istoku grada, u dijelu koji još uvijek ima velik potencijal za rast i razvoj upravo u području estetike. Iako u Zagrebu djeluju mnogi kvalitetni stručnjaci, moj fokus je na stvaranju jedinstvenog iskustva – sinergije dentalne i estetske skrbi kroz holistički pristup koji stavlja pacijenta, njegovo zdravlje i samopouzdanje u središte. Upravo zato razvijam ponudu tretmana koji se međusobno nadopunjuju: od Skinpena – medicinskog microneedlinga i kemijskih pilinga, preko mezoterapijskih boostera i biostimulatora, do profinjenih aplikacija dermalnih filera – sve s ciljem da pacijent dobije rješenje koje djeluje, ali i osjeća se prirodno. Za mene ljepota nije cilj – ona je rezultat usklađenosti iznutra i izvana.

Koje su najčešće zablude koje pacijenti imaju kad je riječ o zdravlju zuba i usne šupljine?

Jedna od čestih zabluda jest uvjerenje da je zdravlje zubi nešto što se “rješava kod stomatologa” – dok je istina zapravo potpuno suprotna. Osnova zdravih zubi ne počinje ni u jednoj ordinaciji, već u vlastitom domu – kroz svakodnevne navike koje njegujemo. To znači redovito i pravilno četkanje, korištenje zubnog konca, svjesnost o prehrani, izbjegavanje učestalog grickanja i konzumacije šećera, ali i redovite kontrole, ne tek kad se pojavi bol. Navike su ono što dugoročno gradi ili narušava zdravlje usne šupljine. I zato uvijek volim reći: stomatolog može puno – ali bez vas, ne može ništa.

Koliko genetika stvarno utječe na zdravlje zuba, a koliko su presudne svakodnevne navike?

Genetika svakako ima svoju ulogu – može utjecati na strukturu cakline, položaj zuba ili sklonost određenim stanjima poput parodontoze. Međutim, ono što pacijenti često zaborave jest da genetika nije sudbina. Najveći dio zdravlja zubi – i ono što u konačnici presudi – ipak dolazi iz svakodnevnih navika: higijene, prehrane, redovitih pregleda i preventivne brige. Drugim riječima, možete imati najbolju genetiku, ali loše navike će vas brzo dovesti do problema. A isto tako, uz dobru brigu, i “loša” genetika može biti sasvim uspješno nadoknađena. Zato uvijek potičem pacijente da ne gledaju genetiku kao izgovor, već kao početnu točku – a od njih ovisi u kojem će smjeru zdravlje ići.

Koji su najčešći problemi koje primjećujete kod djece i adolescenata – i kako ih prevenirati?

Iz perspektive stomatologa – ali i majke – ono što sve češće primjećujem kod mladih je nedostatak dosljednosti u brizi o sebi. Ne samo kad je riječ o oralnoj higijeni, već i uopće – o stavu prema vlastitom tijelu i zdravlju. Mladi su danas izloženi golemoj količini informacija i vizualnih uzora, što ih često vodi do toga da preskaču osnovne korake u korist “brzih rezultata”. Primjerice, u estetici vidim kako djevojke u tinejdžerskoj dobi već koriste napredne skincare proizvode, pilinge i kiseline, bez razumijevanja što im je uopće potrebno – i bez prethodno usvojenih temeljnih navika poput čišćenja lica, zaštite od sunca i hidratacije. Slično je i sa zubima – preskaču se osnovne stvari, poput konca i redovitog četkanja, dok se istovremeno traže estetska rješenja poput izbjeljivanja. Nije problem u interesu za ljepotu – dapače, mislim da je prekrasno što žele izgledati dobro. Ali edukacija i vođena rutina moraju doći prije estetike. Prevencija je sve – i kao roditelji, i kao stručnjaci, moramo ih naučiti da ljepota dolazi iz discipline, ne iz filtera.

Foto: Rajna Raguž