Kako Jadranka Đokić crpi snagu iz prirode i jednostavnosti života

Jednostavna i prirodna, glumica Jadranka Đokić već nas godinama oduševljava svojim glumačkim vještinama i transformacijama. Kad je pitamo koja je uloga najviše opisuje, reći će nam kratko – nijedna i sve. Možda nas oduševljava svojom profesionalnošću koju pokazuje na sceni, televiziji i filmu, i mogućnosti da unatoč lošem danu, ili godini, ona na pozornici ili pred kamerama blista. Prošlu po mnogočemu posebnu i tešku godinu Jadranka Đokić zaključila je još jednom nagradom za svoj rad. Prvakinja drame HNK-a Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje glumačko ostvarenje dobila je za ulogu Nastasje Filipovne Baraškove u predstavi Idiot, u režiji Vasilija Senjina. “Ona je samoživa, skandalozna, radi što joj se prohtije, provocira, a u isto vrijeme je toliko bolno ranjena i prepuna srama da svjesno ide u samouništenje. Intenzivno je i uvijek zanimljivo putovanje susresti se s novim likom. Bez obzira na to što vremena nije bilo napretek i trebalo je brzo misliti, brzo tražiti i bacati se u situacije, beskrajno mi je bilo uzbudljivo stati pred tako psihološki zahtjevan i kompleksan lik koji je umnogome drugačiji od mene. Energija koja je vodi je nadnaravna”, kaže nam Jadranka, koja je za tu ulogu dobila i nagradu Vladimir Nazor.

Ne zna koliko je nagrada do sada skupila, no kaže da je lijepo dobiti kompliment od strane struke, koja je prepoznala i cijeni njezin rad. “Pri srcu su mi i sve nagrade publike koje sam primila jer sve čemu si posvećen komunicira i pronalazi put do onih kojima se obraćaš”, naglašava. Većina publike upoznala ju je kroz ulogu sestre Helge u Našoj maloj klinici, koja se još uvijek prikazuje. No na filmskom platnu pamtit ćemo je i po njezinoj ulozi s druge godine studija, u filmu Dalibora Matanića Fine mrtve djevojke. Gluma je za nju zabavan posao koji joj daje mogućnost da živi neke druge živote, puno njih i različitih, i da svijet gleda iz nekih drukčijih perspektiva. Početak ulaska u taj svijet bio je sasvim slučajan. “Upisala sam Opću gimnaziju kako bih produbila znanje i “kupila” vrijeme za otkrivanje svog smjera jer jedino što sam sa sigurnošću znala je da želim studirati izvan Pule. Ako imaš sreće, kao što je to bio moj slučaj, da na svom putu imaš divne profesorice koje prepoznaju darovitost i osvijeste tvoje mogućnosti, onda ima šanse spoznati neizbježno. Nakon godina recitatorske grupe i natjecanja, prof. Meri Šimunov uputila me na audiciju za dramski studio u INK-u jer je smatrala da bi to za mene bilo dobro. Bez očekivanja, s tremom sam pristupila i nakon što sam izabrana, počinje ostatak priče. U nekim drugim okolnostima upisala bih studij španjolskog i informatologiju ili defektologiju – smjer logopedija (to mi je i danas zanimljivo i predivno zanimanje za koje se pitam što bi bilo kad bi bilo)”, kaže Jadranka.

(Pročitajte: Kako Tatjana Jurić ranjivost pretvara u svoju snagu i što čini kad joj je teško)

Kad pitamo Jadranku, koja svoje dugogodišnje stečeno iskustvo pokušava prenijeti i studentima glume asistirajući na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, u čemu najviše uživa, radeći na filmu, seriji ili u kazalištu, odgovara kako je svaki mediji drukčiji te nosi svoje izazove. “Moji angažmani pokazuju kako se ne ograničavam što se medija tiče. Dvadeset i pet godina kazalište je konstantan dio mog života, film nešto rjeđe od televizije. Uz dobre tekstove i scenarije te kvalitetne uloge, moj entuzijazam i uzbuđenje rastu u svakom mediju, pogotovo onom filmskom i kazališnom.” Trenutačno je, između ostalih projekata na kojima radi, možemo gledati i u drami Gdje se kupuju nježnosti, nastaloj po tekstu Monike Herceg. “Igram ulogu koju dijelim s kolegicama Lanom Barić i Darijom Lorenci Flatz. Mi smo K., spisateljica priča više života unutar jedne obitelji. To je vrlo snažna i istinita priča fokusirana na žene, naslijeđe i živote s kojima se suočavaju i nose. Govorim u svoje ime, ali znam da nam se svima predstava sviđa jer je volimo igrati pa nas veseli kad čujemo da i druge ljude osvaja i dotiče”, naglašava.

Priroda je najbolji spa

Predstava se igra u trenucima pandemije u kojoj živimo, broj gledatelja u publici je manji, puno manji, a pripreme predstave puno su teže. “Čovjek se na svašta navikne, pa tako i na prizor prorijeđene publike s maskama na licu. Izazovno je, ali svi smo u istoj situaciji. Mi koji imamo priliku raditi, radimo više-manje normalnim opsegom kao i prije. Nosimo maske, testiramo se, radimo u manjim grupama, tražimo scenska rješenja s većom distancom; sve to kako bismo mogli stati na scenu za vrijeme izvedbe bez maski u koliko-toliko ljudskom, bliskom kontaktu”, dodaje. Trudi se “držati glavu na mjestu” u ovim izazovnim vremenima, a prošlu godinu, u kojoj smo svi tražili “nešto”, ili otkrivali nešto novo o sebi, ona je posvetila, u trenucima slobodnog vremena, tome da obnovi vještinu pletenja, šivanja i kukičanja. Hobi je to koji smiruje, kažu oni koji su ga bar jednom probali. Uz pletenje, u potrazi za pozitivnim u ovim vremenima, Jadranka se okreće prirodi. “Hodanje je ono što mi trenutačno odgovara. Volim prolaziti ulicama i putovima kojima nisam prošla. Ali najkvalitetnije vrijeme za mene je ono provedeno u prirodi. Prošetati šumom sama, bez mobitela, fokusirana samo na prizor koji čujem, mirišem i vidim dok hodam za mene je najljepši i najbolji spa”, kaže.

(Pročitajte: Vanna o strepnjama tijekom pandemije i omiljenim ispušnim ventilima)

Jednostavnošću do maksimuma

U trenucima odmora čita knjige koje do sada nije stigla i gleda serije. No neće zaboraviti ni na svoje fizičko stanje. “Zbog prirode posla, stalno sam u pokretu. Samo za govor treba fizičke snage, a kamoli za predstave od tri sata, tako da neki minimum fizičke aktivnosti moram imati kako bih se zaštitila od ozljeda. U posljednje vrijeme fokusirana sam na lagane vježbe za leđa, istezanja, vježbe disanja i relaksacije”, naglašava. Jednostavnost je baza njezine kozmetike, a dotjeruje se ovisno o prigodi i raspoloženju. “Rijetko kad nosim puno šminke. Zdrav ten, malo rumenila i nježnog ruža moj je maksimum s kojim se najbolje i najljepše osjećam. Čak sam i kosu prestala farbati. Dosadno prirodna, rekli bi neki, ali kad meni to prokleto dobro stoji. Ako me vidite s puno šminke, znači da sam vjerojatno s nekog snimanja ili fotografiranja”, kaže. Iznimku je napravila nakon našeg snimanja, pa je tako sređena i našminkana hodala i po kvartu. “Inače na licu imam samo tonik, serum i kremu Dermalogica. Eventualno malo tonirane CC kreme. Čak sam i u kazalištu smanjila uporabu šminke kad god mi priroda uloge to dozvoljava”, kaže.

(Pročitajte: Kako fokusiranje na lijepo Ljupki Gojić Mikić pomaže nositi se s pandemijom i roditeljskim strahovima)

Jači smo nego što to mislimo

Omiljeni odjevni predmet joj je bijela košulja, a budući da voli kvalitetne i dobre kulturne sadržaje, kaže nam kako joj najviše nedostaje vrijeme kad smo mogli u jednoj večeri birati između nekoliko premijera predstava, filma, otvorenja izložbi, predstavljanja knjiga. Zato je pitamo kako se “drži” u ovim izazovnim vremenima. “Jači smo nego što to mislimo. Nije lako, ali život je takav i on mora ići dalje, sa svim usponima i padovima koje nosi. Nemam recept, svatko za sebe, ako se imalo osluškuje, zna načine koji ga održavaju “normalnim”. Trudim se živjeti i raditi kao što to i inače činim. Svakodnevica je već dovoljno izazovna da bih punila svoj prostor bukom i negativnošću pa ono na što mogu utjecati, kao npr. primanje vrste i količine informacija te loše komunikacije koja svakodnevno izvire s televizije, portala, vijesti ili društvenih mreža – odabirem ne primati”, naglašava.

Svestranu i neumornu Jadranku, osim na kazališnim daskama i filmu, možete gledati i u novom zanimljivom projektu pokrenutom još tijekom prvog lockdowna – Višnjik u višnjiku. “Zajedno s Bobom Jelčićem započeli smo s radom na online projektu “Višnjik u višnjiku” inspiriran “Višnjikom” A. P. Čehova. Sad ga i izvodimo online. Proizašao je iz Zoom konverzacije, koja je općenito postala važno sredstvo komuniciranja i rada. Zabilježen je jedan trenutak naših životnih okolnosti kroz ovu neobičnu formu koja se događa uživo u vašem domu. Pozivam vas sve da jednu nedjelju provedete sat vremena na našem obiteljskom sastanku”, poručuje Jadranka.

Razgovarala: Antonija Vrčić

Foto: Mare Milin
Styling: Petar Trbović
Make-up: Dajana Pajkić
Frizura: Mijo Majhen
Mjesto snimanja: Hotel Esplanade