Naša poznata manekenka postala je globalno zaštitno lice za NIVEA Cellular Epigenetics serum, inovaciju koja ne samo da zaustavlja starenje kože nego ga i vraća unatrag. Upoznajte proizvod koji mijenja pravila igre, baš kao i njegova ambasadorica koja nam otkriva kako balansira modeling i majčinstvo te kako gleda na svoje godine.
Postoje bombastične priče o “uspjehu preko noći”, onom koji se dogodi naizgled instantno, i najčešće se jednakom brzinom i ugasi. A postoje i one koje se grade stepenicu po stepenicu, strpljivo i svemu u inat. Baš kao što je za NIVEA Cellular Epigenetics serum trebalo 15 godina intenzivnog istraživanja u području epigenetike, tako je i Iris Cekuš, hrvatska manekenka koja iza sebe ima nebrojene kampanje i revije za poznate brendove, snimanja zahvaljujući kojima je obišla svijet i živjela u raznim zemljama, svoju karijeru u industriji koja ne trpi dugoročnost gradila polako, ali sigurno, kroz 20 godina. Danas, u četvrtom desetljeću života, Iris je postala globalno zaštitno lice za NIVEA Cellular Epigenetics serum, pokazavši ne samo da su se vremena (i znanost!) itekako promijenila u korist zrelije i prirodne ljepote nego i to da se neodustajanje od svojih snova uvijek isplati. Mi smo poželjeli doznati više o tome kako izgleda često hektična svakodnevica uspješnog modela, majke i supruge, ali i kako Iris danas gleda na ljepotu i njegu kože, što je promijenila ulaskom u četrdesete te čemu se veseli u budućnosti.
Prošli put u intervjuu ste nam otkrili kako je Vaša trenutačna životna faza “stalno balansiranje i prilagođavanje”. Koliko Vam je bitno da u toj hektičnoj svakodnevici “ukradete” vrijeme samo za sebe?
Da, još uvijek smo u toj fazi (smijeh). Osobno mi je jako teško naći vrijeme za sebe uz obiteljske i poslovne obveze, kao i svakodnevne zadatke. Otkad sam rodila Isabellu, nemam vremena ni za što, najmanje za sebe. Ne stižem ni na treninge ni na druženja s prijateljicama koja ne uključuju djecu. Moje vrijeme uglavnom je ili na poslu ili s obitelji, ali sad baš osjećam veliku potrebu da se pokrenem i da nekoliko puta tjedno odem na pilates, koji mi baš fali jer se fizički puno bolje osjećam kad sam redovita na treningu. Vrijeme za sebe zapravo najčešće nađem na putu kad radim. Tada nakon posla prošećem po gradu, odem sama na neku večeru za svoj gušt, ali budući da sam jako dugo vremena živjela izvan Hrvatske, u dosta gradova po svijetu imam prijateljice pa svaki put iskoristim vrijeme nakon snimanja da se nađem s njima i da se podružimo.
Postane li Vam nekad preteško balansirati sve uloge – onu majke, supruge, modela – i što činite u tim trenucima?
To zapravo jesam ja, i mama i supruga i model, i sve te uloge čine me takvom kakva jesam. Mislim da svi, što god radili, moramo balansirati sve uloge na dnevnoj bazi i ne zamaram se previše razmišljanjem o tome. Jednostavno odrađujem dan za danom po prioritetima, a kod mene je zanimljivo to što su mi dani različiti, što nikad ne znam točno kad ću i kamo otputovati pa koliko god bilo teško i naporno, ponekad i iritantno ne znati i ne moći planirati unaprijed, toliko sam na to naučena i to me stalno drži pod adrenalinom pa mi dan nikad nije monoton. Za sebe ne moram napraviti ništa veliko da bih bila zadovoljna, ponekad me čini sretnom otići na neki tretman, prošetati po gradu nakon posla, a ponekad je to razgovor s najboljom prijateljicom. Male stvari koje ubacujem u svoj raspored dovoljne su za moje zadovoljstvo.
Karijera modela neupitno je povezana s vanjskim izgledom. Kako danas, nakon svih Vaših poslovnih iskustava, gledate na ljepotu? Mislite li da je u današnjem digitalnom svijetu veći naglasak na vizualnom nego prije?
Da bi netko bio model, potrebno je imati fizičke predispozicije koje taj posao zahtijeva. To je još uvijek nepoznanica ljudima i često modeling i manekenstvo, nažalost, imaju negativne konotacije. Nemali broj puta sam pročitala ili mi se netko predstavio kao model, a ne da to nije nego ni nema pojma što znači biti model. To nije nimalo lagan posao i da se u njemu opstane dugoročno, potrebno je puno više od lijepog lica. Ja sam u tom poslu više od 20 godina, na internacionalnoj razini. Danas, kad pogledam unatrag, moji počeci definitivno nisu bili lagani niti sam počela raditi preko noći. Bilo je potrebno puno truda i neodustajanja s moje strane. Što je posao modela? Mi zapravo prodajemo proizvod i danas je tržište prezasićeno svime. Stoga svaki brend u biti bira lice koje će ga najbolje prodati i moja neka niche domena jest beauty. Isprofilirala sam se kao beauty model jer, eto, čini se da moj tip i moj izgled odgovaraju tržištu. U najboljim sam godinama za anti-ageing proizvode i trzište očito dobro reagira na moj lik. Nekoć je, u mojim počecima, “život” modela bio jako kratak i limitiran, a danas, nasreću, više ne prolazi to da curice od 17 godina budu zaštitna lica krema namijenjenih ženama 35 + koje realno najviše i troše na kozmetiku, tretmane i jednostavno se ne mogu poistovjetiti s licem na plakatu koje nema nijednu boru. Tržište se promijenilo, definitivno u moju korist, tako da sam radila i u trudnoći sve do samog kraja i zapravo nikad u 20 godina nisam stala. Kad je riječ o izgledu, pritisak i osjećam i ne osjećam. Uvijek osjećam odgovornost da pred klijenta dođem u svoj najboljem izdanju, pa ako mi je koža pod stresom ili imam neki prištić koji se povremeno javi, onda mi to nije najdraže jer želim svoj posao odraditi besprijekorno. Što se tiče linije, nikad nisam imala problema s debljanjem i kilogramima, uvijek sam isti konfekcijski broj i, srećom, uživam u hrani. Ne očekujem od sebe da izgledam u badiću kao kad sam imala 20 godina i vidim mjesta za napredak u formi, ali čak više zbog vlastitog dobrog osjećaja nego onog vizualnog. Ono što je sigurno jest da modeling nije podlegao današnjem trendu pretjerano umjetnog izgleda niti tome da svi teže stereotipu izgleda – pune usne, mali nos i da su svi slični. Još uvijek u modelingu prolazi prirodan izgled, različitosti i drago mi je zbog toga. Ljepota je definitivno za mene ono što zračiš, tvoja karizma. Bez toga i najljepše lice postaje nezanimljivo, a osoba prazna.
Jesu li se Vaš odnos prema koži, ali i sama njega promijenili u 40-ima u odnosu na prijašnja desetljeća?
Naravno, ali oduvijek sam voljela i vodila brigu o koži, kosi i općenito se njegovala, samo je u 20-ima to bilo puno lakše, a kako nisam imala problematičnu kožu, mogla sam na lice staviti bilo što. Danas mi je koža puno osjetljivija i jako pazim što koristim. Trudim se uvijek koristiti kvalitetne proizvode i ne pretjerivati ni sa čime. Moja je koža dosta reaktivna, suha i osjetljiva pa mi boravak u avionu i putovanja ne pomažu, kao ni šminkanja i duga snimanja. Stoga, onda kad ne radim, koristim minimum šminke i odmaram lice. Ne feniram se ako ne moram, a za kosu koristim Phillip B. proizvode, koje obožavam. Definitivno danas puno više pazim na kožu jer se prije ni neprospavane noći nakon izlazaka nisu vidjele na licu, a sada mi je dovoljno da se ne naspavam kako treba i to se vidi. Iritantno, ali tako je (smijeh).
Kako gledate na starenje? Bojite li ga se ili ga prihvaćate sa svim njegovim znakovima?
Generalno se ne bojim starenja, no ne mogu reći da sam oduševljena kad vidim novu boru, ali zadovoljna sam sobom samom i time kako “starim”, trudim se održati formu i biti aktivna na svim poljima. Meni su moje i 20-e i 30-e bile super, a tek sam zakoračila u 40-e i definitivno se ne osjećam staro, dapače, sada mi je smiješno što sam s 20 mislila da su ljudi s 30 stari, a s 40 da ni ne govorim! Ali to je valjda normalno. Kompliment mi je kad mi ljudi kažu da izgledam mladoliko, ali kao što sam već rekla, ne trudim se niti mi je cilj izgledati kao onda kad sam imala 20, nego izgledati i osjećati se najbolje za svoju dob. To nije vezano za modeling jer i da ga sutra prestanem raditi, i dalje bih se njegovala na isti način te vjerujem da se ne bih zapustila niti da bih se udebljala jer sam ovakva prirodno i nisam na dijetama.
Postoji li trenutak ili projekt u Vašoj karijeri na koji ste posebno ponosni i koji Vas je oblikovao kao profesionalku?
Svoj put u modelingu gradila sam postupno. Ništa nije došlo preko noći i išla sam korak po korak. Uz puno pogrešaka na početku, kao, primjerice, agencija u kojima sam bila samo lice na zidu i puuuno puno castinga na koje sam išla noseći book u torbi, bocu vode i kartu Milana jer tada nije bilo Google Mapsa, Ubera, a ni novaca, dok je bilo puno odbijenih, tj. nedobivenih poslova, života u stanu s još 11 modela itd. Polako sam, ali sigurno gradila svoj put. Ni sama ne znam kako, možda instinktivno, ali došla sam do agencije koja je prepoznala mene kao nekoga tko bi mogao raditi i stvari su krenule ići nabolje. Potom sam, nakon nekoliko sezona puno lijepih poslova odrađenih u Italiji, došla sasvim slučajno u agenciju koja je i dan-danas moja matična agencija i koja je tada u Milanu bila broj jedan za komercijalne modele i poslove koji su bili za mene. Ubrzo sam s njima napravila sve što se u Italiji moglo, od snimanja za donje rublje, kupaće kostime, do raznih TV reklama. U to vrijeme nosila sam i revije za brendove kao što su Intimissimi, Calzedonia, Guess, a počela sam i raditi za Giorgia Armanija. Znalo se dogoditi da sam u pauzi za reklame na TV-u s tri do četiri različite zaredom. Ubrzo nakon toga zaredale su se i kampanje kao što je Pantene Pro V, odradila sam i najveće snimanje za Fiat i Chrysler, snimila sam odjednom osam reklama za njih i tog putovanja po SAD-u u trajanju od dva tjedna zauvijek ću se sjećati. Upoznala sam Pedra na snimanju reklame za kultno talijansko piće, Brancamentu. Na tom castingu bilo je 500-tinjak ljudi i nas dvoje su odabrali. Ta reklama bila je na TV-u punih 13 godina. U isto vrijeme sam počela raditi i s drugim agencijama po Europi i ono što je zanimljivo je to što sam konstatno išla prema naprijed i napredovala. Tako sam snimala puno i s L’Oréal grupom, odradila snimanje s Evom Longorijom, ali najnovija kampanja koju sam snimila za NIVEA-u, a ujedno i moje četvrto ili peto snimanje za ovaj brend, nešto je baš veliko, što sam čekala.
Zvijezda ste globalne kampanje za NIVEA Cellular Epigenetics serum. Što za Vas znači biti lice ovako velike priče?
Nevjerojatno sam ponosna i sretna što sam baš ja globalno zaštitno lice najveće ikad kampanje brenda NIVEA na globalnoj razini. Takvi uspjesi nešto su što sam sanjala još kao djevojčica. Nakon toliko godina u modelingu, predivnih i velikih kampanja, ovo je definitivno jedna od najposebnijih. Velika mi je satisfakcija što sam dio te priče, veselim se kao malo dijete kad mi ljudi sa svih strana Europe (kampanja je sada izašla u cijeloj Europi, a 2026. ide po ostatku svijeta) šalju moje goleme plakate s, primjerice, katedrale u Beču. Čini mi se još uvijek to sve nevjerojatnim, ali uvijek sam vjerovala u sebe, čak i kad sam kao tinejdžerica slušala od ljudi iz hrvatske mode kako nisam dovoljno dobra da budem model vani. Ništa me od toga nije pokolebalo, išla sam svojim putem, vjerovala u sebe, radila i još radim puno i naporno, ali uvijek sam napredovala polako i sigurno, išla dalje i stekla puno poštovanje ljudi iz svijeta modelinga. Ovo je samo nagrada za moj kontinuirani rad koji nije stao čak ni u periodu trudnoća. Iskreno, jako je malo modela u svijetu mojih godina koji su opstali, koji rade na ovoj razini i ovim tempom kao ja. Često čujem rečenicu: “Pa dokad misliš raditi?”. Mislim raditi dokle god radim ovako dobre stvari, dokle god me to veseli i pruža trenutke na koje sam ponosna.
Kako uopće izgleda priprema modela za snimanje, imate li neke svoje rituale njege ili opuštanja?
Uz dvoje djece, tinejdžericu i toddlericu, muža koji ima isti posao i kojeg također često nema doma jedva stižem sve pohvatati, a kamoli se opuštati! Ljudi ne znaju puno o modelingu, ne znaju da mi modeli uvijek radimo, pa čak i kad nismo na snimanju. Na primjer, nekoć smo fizički morali ići na castinge, kojih je u danu često bilo više od deset. To je značilo od jutra do mraka ići na različite adrese s bookom i bocom vode u ruksaku da bismo se predstavili klijentu. Danas, nakon korone, i s uporabom interneta, rijetko kad uopće ima castinga. Moramo se snimiti sami, često odglumiti neku zadanu temu i poslati videe i slike za audiciju. Toga ima jako puno, iziskuje puno vremena i same pripreme. K tome, ja imam desetak agencija po svijetu, sa svima sam u izravnoj komunikaciji na tjednoj razini, šaljem nove slike, nove polaroide, odgovaram na upite oko ponuđenih angažmana, usklađujemo često poslove koji su isti dan, a nemoguće je biti i u Parizu i u Milanu u isto vrijeme. Uzmite u obzir i da su neke agencije i na drugim kontinentima te da postoji vremenska razlika, dakle, posla ima stalno. Ako imam neko veliko i važno snimanje, poput kampanje za NIVEA-u, to obično traje i po tjedan dana. NIVEA-inu kampanju snimali smo nekoliko dana u Cape Townu, a moje pripreme počele su mjesec dana prije. Morala sam dobiti vizu za Južnoafričku Republiku, a to je jedna od najkompliciranijih viza. Klijenti su zahtijevali besprijekornu kožu, što nama modelima često nije lako imati u svakom trenutku s obzirom na snimanja sa šminkom pod jakom rasvjetom, puno putovanja i letova, izmjene gradova i klima. Morala sam slati svakih nekoliko dana video i fotke bez trunke šminke da vide kakva mi je koža. Išla sam na nekoliko masaža i hidracijskih tretmana, ali nije smjelo biti nikakvih pikanja. Moji dani snimanja u Cape Townu izgledali su otprilike ovako: buđenje u 05:00, pick up u 05:30 i na setu sam bila u 06:00. Snimali smo u studiju s više od sto ljudi na setu, a produkcija je bila vrhunska. Radili smo i video TV reklamu i print kampanju, pa kad bih završila jedno, išla bih na drugi set. Redatelj i cijela ekipa bili su vrhunski – radila sam s Damienom Krislom, s kojim sam već snimala, a koji radi samo top kampanje kao, primjerice, za Shiseido s Anne Hathaway ili YSL s Dua Lipom, tako da sam znala da radimo nešto super i veliko. Snimanja bi trajala do 19:00 i onda povratak u hotel. Večerala bih uvijek u sobi dok sam se pripremala za sljedeći dan – tuširanje, pranje kose i jedva sam čekala da padnem u krevet!
Jeste li tijekom godina uveli neke zdrave navike u svoj život koje su se pokazale posebno korisnima?
Oduvijek se trudim biti u balansu i generalno imam zdrave životne navike. Nikad nisam pušila, alkohol pijem, ali umjereno (rekla bih čak i jako malo za naše prilike), idem relativno rano na spavanje. Nisam na dijeti, veliki sam gurman i mogu puno pojesti, ali nećete me vidjeti u nekim fast foodovima. Doma gotovo svakodnevno kuham jednostavna, clean jela jer tako najviše volimo. Ako sam na putu, priuštit ću si uvijek dobar restoran, ne jedem loše. Ne grickam, nemam tu naviku, ali jako volim pizzu, tjesteninu i to si priuštim kad god osjetim potrebu. Nisam baš neki tip od slatkog, ali jako volim tiramisu (mora biti pravi domaći :)) te sladoled – gelato. Nisam baš sportski tip, nisam nikad ni bila, ali već deset godina idem na pilates reformer. Posljednje dvije i pol godine, otkako imam Isabellu, najmanje sam posvećena treninzima i to baš osjetim, bole me leđa. Osjetim potrebu da se više pozabavim tijelom, ali, nažalost, ne stižem. Potrudit ću se to promijeniti.
Imate li neku svoju mantru, životnu filozofiju kojom se vodite ili, pak, neku koja Vam pomaže čak i u teškim trenucima?
Mislim da sam općenito pozitivnih stavova i uvijek vjerujem da će sve biti dobro! Čak i kad nije, ja uvijek vidim svjetlo na kraju tunela. Za sebe mislim da sam dosta jaka i da u teškim situacijama zapravo mogu svašta! Ovako dan za danom dramatiziram i filozofiram, overthinkam, ali kad je u pitanju nešto ozbiljno, imam nevjerojatnu snagu.
Kad se osvrnete u prošlost, što biste poručili mladoj Iris koja je tek kretala u svijet mode?
E ta mlada Iris baš je sve napravila nekako instinktivno i sama se često pitam kako sam ja to znala i mogla bez da mi je netko rekao. Očito sam imala jaku želju i volju, neki unutarnji glas koji me vodio, tako da bih joj samo rekla: “Bravo!”
A kad gledate ispred sebe, čemu se veselite u idućem razdoblju svog života i karijere?
Svemu što me nekoć plašilo. Kad sam tek počinjala raditi, jako mi je smetalo to što nikad ne znam unaprijed gdje ću biti za tjedan dana, za mjesec dana, i ta nemogućnost planiranja tada mi je jako teško padala. Danas sam u drugoj poziciji i ako mi nešto ne odgovara u tom trenutku, jednostavno ostanem doma, ne odem raditi, ali s vremenom sam naučila prihvatiti to da teško nešto mogu isplanirati. Srećom, i Pedro ima isti posao pa se tu razumijemo i najčešće u posljednji tren odlučimo otići, recimo, nekamo na odmor. Veselim se tome što još uvijek imam priliku raditi ono što volim, što još uvijek imam izazove u poslovnom smislu te što me i dalje taj posao ispunjava. Sigurna sam i da ovo nije “plafon”, nego da će biti još puno dobrih stvari za mene. Privatno se veselim svakom našem obiteljskom putovanju i kvalitetno provedenom vremenu s obitelji i prijateljima. Nakom 25 godina s koferom u ruci, ne znam kako bih sad, na primjer, prestala putovati. Obožavam putovanja i čim dođemo negdje, već planiram sljedeće! To mi je kao neka ovisnost, putovanja me ispunjavaju i moja su inspiracija.
Fotografije: Jelena Balić
Video: Danijel Brezak
Stilistica: Ana Nikačević
Make-up: Dajana Pajkić
Frizura: Katica Topčić
