“Gentle TV”: Sve više roditelja tvrdi da stari crtići pozitivno utječu na djecu
Dok su generacije milenijalaca i starijih zoomera društvene mreže i pametne telefone upoznale tek u kasnijem djetinjstvu ili adolescenciji, djeca danas odrastaju okružena tehnologijom. Fenomen “iPad djece”, kako danas mnogi opisuju rođene između 2010. i 2024. ili generaciju alfa, glavna je tema među roditeljima diljem svijeta.
Mnogi – i roditelji i odgajatelji – primijetili su da djeca imaju sve slabiju kratku sposobnost koncentracije zbog ranog i intenzivnog oslanjanja na ekrane. Baš zato, sve je više roditelja koji aktivno traže načine kako smanjiti pretjeranu stimulaciju u svakodnevici svoje djece.
Tu se pojavio zanimljiv trend – sve se više roditelja okrenulo crtanim filmovima iz svog djetinjstva kao primarnom izvoru zabave (barem što se ekrana tiče) za vlastitu djecu. Kako tvrde, ovakvi crtići puno su manje stimulativni od današnjih te su primijetili pozitivne promjene u ponašanju svojih mališana. “Stari” crtani filmovi iz 80-ih, 90-ih i ranih 2000-ih dobili su i novo ime – gentle (nježna) ili slow (spora) televizija.
Što je gentle ili slow TV
Među prvima je prednosti gentle televizije primijetila i podijelila influencerica Lauren Isler čiji su kanali posvećeni roditeljstvu i odgoju. Isler je još prošle godine podijelila pozitivne promjene koje je primijetila u ponašanju vlastitih mališana, a njezin je viralan video lajkalo više od dva milijuna korisnika.
“Kad sam svom mališanu počela puštati crtiće iz vlastitog djetinjstva, primijetila sam da ih voli, ali mu nisu nužni – nakon jedne ili dvije epizode mirno bi se vratio igri. Najveća promjena bila je u snu – spavao je dulje i kvalitetnije. Mnogi crtići iz 90-ih imaju puno manje stimulacije od današnjih, a uz to nose lijepe poruke i potiču maštu”, objasnila je Isler.
Ovaj trend ne leži samo u nostalgiji – s njime se slažu i psiholozi. “Mnogi moderni crtani filmovi smanjuju sposobnost koncentracije, pojačavaju razdražljivost i impulzivno ponašanje, jer se dječji mozak teško prilagođava manje stimulativnim okruženjima”, rekla je za Good Morning America dječja psihologinja dr. Zee.
Istraživanja potvrđuju ono što mnogi roditelji već sami uočavaju – sporiji, smireniji sadržaji mogu pomoći djeci u regulaciji emocija i poboljšanju ponašanja. Studije pokazuju da takve emisije mogu sniziti razinu kortizola, zbog čega se djeca osjećaju sigurnije i uravnoteženije, a ovakav sadržaj potiče osjećaj stabilnosti i zaštite, što je ključno za emocionalni razvoj i samoregulaciju.
Kakve crtiće preporučuju psiholozi
Treba li djeci uopće dozvoliti pristup ekranima? Treba li ga ograničiti vremenski ili je važnije pomno birati sadržaj?
U studiji objavljenoj 2025. godine pokazuje se da prekomjerno korištenje ekrana povezuje s negativnim posljedicama – manje tjelesne aktivnosti, lošiji san, teškoće u koncentraciji te poteškoće u emocionalnom i socijalnom razvoju. Kod djece predškolske dobi, istraživanja pokazuju da više od jednog sata dnevno pred ekranom – osobito bez sudjelovanja odrasle osobe – može negativno utjecati na razvoj jezika i ponašanje.
Ipak, nije potrebno u potpunosti zabraniti ekrane – štoviše, uporaba kvalitetnog, primjerenog uzrastu i edukativnog sadržaja – osobito ako roditelji sudjeluju u gledanju, može imati neutralne ili čak pozitivne učinke – primjerice, potaknuti učenje, jezik i rješavanje problema.
“Izbjegavajte programe s pretjeranim zvučnim efektima, brzim izmjenama scena ili temama koje se vrte oko hiperaktivnosti ili sukoba”, objasnila je dr. Zee. Odlična opcija su, dakle, svi oni crtići koje smo i sami gledali kao djeca – “Pčelica Maja”, stari Disneyjevi crtići, “Winnie The Pooh” te “Teletabisi”, koji su posebno osmišljeni baš za djecu predškolskog uzrasta.
FOTO: Dupe Photos, Shutterstock
