Druga strana Instagrama: “Borba s koronavirusom potaknula me na to da stvorim Pandemiju dobrote”

by | 7 rujna, 2020

U posljednje vrijeme društvene mreže odišu nekom drugom energijom, a sve je više profila koji progovaraju o onome o čemu smo šutjeli dugo i bespotrebno. Ljudi sve više energiju usmjeravaju na priče kojima će osnažiti jedni druge, a iz onog negativnog izvlače se pozitivni zaključci iz kojih svakodnevno učimo i zbog kojih rastemo.

Među tim ljudima je i Iva Mikić, blogerica i specijalistica za digitalni marketing, koja se krije iza Instagram profila Pandemija dobrote. Iva je jedna od prvih osoba koje su putem medija progovorile o borbi s anksioznošću. Svojom borbom, hrabrošću, vjerom u vlastite snove i pozitivnošću očarala je mnoge ljude. Pandemija dobrote, Instagram profil na kojem ćete pronaći isključivo lijepe vijesti i priče koje će vas raznježiti, samo je nastavak na sve ono što Iva stvara. Ovim projektom mnogima je vratila vjeru u ljude i svijet. Saznali smo što se iza njega krije i koji su joj planovi za budućnost.

Što te potaknulo na otvaranje profila koji će plasirati samo pozitivne sadržaje?

Ukratko rečeno – trenutačna situacija svugdje u svijetu. Prije dva mjeseca imala sam koronavirus i prve informacije koje sam dobila od epidemiologa bile su da ću najmanje 28 dana morati provesti u izolaciji. Srećom, preporuka se u međuvremenu promijenila i taj broj smanjen je na 14. Budući da živim u stanu od 40 kvadrata, na 14. katu, odmah sam se naoružala planovima što bih mogla raditi svo to vrijeme u kojemu će mi jedini izlazak biti onaj na balkon. Slučajno sam otkrila američki profil koji okuplja dobre vijest i dobre priče (goodnews_movement) i odmah mi je palo na pamet kako bi to bilo super napraviti i kod nas.

Malo sam istražila, vidjela da ne postoji nešto slično u Hrvatskoj i regiji, napravila sam mini strategiju, pitala nekoliko prijatelja što misle i nakon odličnih reakcija, sjela sam i bacila se u izradu loga, vizuala i krenula sa skupljanjem priča. Svakako me potaknulo i to što smo generalno postali opterećeni brojkama koje Stožer iznosi, čekamo kad će netko naš biti dio te brojke, ljudi se međusobno osuđuju, na društvenim mrežama si svatko da za pravo svašta komentirati, svatko svoje razmišljanje smatra jedinim ispravnim te općenito vlada toksična atmosfera kada vidite kamo je sve ovo ljude odvelo.

Opteretila su me pitanja o koroni, o simptomima, opteretili su me pozivi i poruke ljudi koji se nikad prije i nikad poslije više nisu javili, opteretilo me djedovo utapanje i sve loše što se generalno u svijetu događa u posljednjih nekoliko mjeseci stoga sam odlučila prvenstveno svoje misli barem jedan dio dana usmjeriti na nešto pozitivno, a kad sam vidjela da mi uspijeva, odlučila sam to podijeliti i s drugima.

Koji je tvoj cilj i kakve su reakcije ljudi na Pandemiju dobrote? Kako povratne informacije utječu na tebe?

Cilj mi je barem dijelu publike vratiti vjeru u ljude i dobro. Već se puno ljudi javilo, reakcije su odlične, puno ljudi piše da im je baš to trebalo i da dođu preko dana na profil samo da se malo napune pozitivom. Ako ijedna od tih poruka potakne nekoga da napravi nešto dobro ili da preusmjeri energiju na lijepe stvari – moja je misija ispunjena. Što se tiče utjecaja na mene, ja sam oduševljena reakcijama, nisam se nadala tako velikom odazivu ljudi u tako kratko vrijeme, nisam se nadala tako lijepim pričama, tako lijepim porukama, pohvalama i zahvalama.

Jedna si od prvih osoba koje su javno progovorile o borbi s anksioznošću, je li prvi korak bio težak?

Ako uzmemo u obzir da sam prvi tekst o napadima panike pokušavala napisati gotovo šest mjeseci, ali nisam uspijevala jer bih uvijek na pola dobila napadaje i nisam se mogla natjerati sjesti nazad za laptop i tipkati, onda je bio težak, ali oslobađajući. Tekst je izašao u prvom mjesecu 2017., nakon njega ih je bilo još nekoliko i jedan televizijski prilog. Broj poruka koji sam dobila na tu temu sigurno je odavno prešao 500, ljudi su ispitivali, tražili preporuke, pisali mi svoja iskustva s liječenjem, ali prije svega zahvaljivali jer su uspjeli pročitati osobno iskustvo nekoga i vidjeli da se to još nekome događa i da nisu ludi. Poruke stižu još i danas.

Jesu li negativne vijesti i društvene mreže ikada pogubno utjecale na tu borbu?

Do mojih napadaja panike dovele su potisnute emocije iz prošlosti, uzrokovane ružnim događajima u djetinjstvu, ali činjenica je da nisam mogla čitati loše vijesti tijekom intenzivnih napadaja panike. Sjećam se da sam u jednom trenutku prestala pratiti sve portale koje sam dotad pratila jer su me loše vijesti opterećivale i stalno sam se poistovjećivala s ljudima kojima se događaju loše stvari. Ipak, nakon nekog vremena, odnosno nakon terapija i puno rada na sebi vidite da je to nešto što se ne može izbjeći, to su stvari koje su sveprisutne i kojih je uvijek bilo, samo si ti u tom trenutku jako senzibilan pa ih gledaš većima i težima nego što stvarno jesu. Mislim da je ovo doba lockdowna, masovnih otkaza, potresa, rada od kuće i „novog normalnog“ doba kada bismo trebali više pričati o mentalnom zdravlju jer sva ova neizvjesnost dovodi do velikih osobnih preispitivanja, nesigurnosti i straha koji se gomila i kasnije će ga se biti teže riješiti.

Smatraš li da će Pandemija dobrote utjecati dobro na ljude koji su osjetljiviji od drugih kad je u pitanju sadržaj društvenih mreža?

Nadam se da hoće. Na društvenim mrežama pojavili su se divni ljudi koji progovaraju o stvarima o kojima se dosad nije toliko pričalo i nadam se da će se tim profilima pridodati više medijske pažnje. Javilo mi se zaista puno ljudi koji su se malo „pogubili“ u svemu ovome što se događa posljednjih pola godine i zahvalili za mjesto gdje barem nakratko mogu „pobjeći“ od svega.

Je li teško izvući iz ljudi pozitivne vijesti? Misliš li da bi se lakše sjetili nekih neugodnih iskustava?

Definitivno. Dokaz tome je i to što sam nekoliko prijatelja pitala da mi napišu neke lijepe stvari koje su im se dogodile, koje su se dogodile nekom njihovom ili da podijele sa mnom neku lijepu vijest koju su pročitali – 9/10 se nije moglo sjetiti nijedne dobre stvari. Da je slučajno pitanje bilo da mi ispričaju nešto negativno, sigurna sam da bi krenuli nabrajati nakon par sekundi. Možda ovaj profil i pripomogne u osvještavanju lijepih stvari koje se oko nas događaju, a vjerujte mi, ima ih.

Smatraš li da su ljudi u vrijeme naših roditelja te djedova i baka bili bolji?

Ne mislim da su ljudi tada bili bolji, dapače, kad čujem neke priče starijih ljudi, pomislim da je ovaj svijet bolji, samo lošije stvari više dolaze do izražaja. Mediji i internet su super, samo ih ljudi još uvijek ne znaju koristiti na ispravan način. Ne razumijem ljude koji imaju potrebu sve živo što pročitaju na internetu komentirati pa se nastavljati s drugima u komentarima. Ako ti nešto smeta, jednostavno to nemoj čitati, pratiti, istraživati o tome, ali ljudi kod nas se ne drže toga nego imam osjećaj da jedva čekaju da netko, čiji sadržaj ne podržavaju, nešto objavi, da mogu krenuti u napad.

Jesi li zadovoljna s napretkom projekta, koji su planovi za budućnost?

Kao što sam već rekla, doista se nisam nadala tolikom odazivu i takvim reakcijama ljudi. Ovim putem htjela bih se zahvaliti svima koji su podržali projekt i onima koji će to tek učiniti. Imam puno planova za budućnost, koji uključuju suradnju s genijalnim ljudima koji rade odlične stvari u raznim područjima u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, ali korak po korak, ne bih htjela ništa prejudicirati.

Tagovi:

druga strana instagrama društvene mreže Instagram izdvojeno pandemija dobrote