Ana Begić Tahiri o velikom putu oporavka na kojem je već više od godinu dana

Jednog od mnogih svibanjskih kišnih dana glumica Ana Begić Tahiri veselo je plesala uz glazbu dok je isprobavala kombinacije na snimanju u Klubu Šumica u Starom Brestju. Kiša je omela naše planove lijepog i sunčanog vanjskog snimanja, no unatoč tome, Ana je blistala. “Sad sam u dobroj fazi”, kaže nam te dodaje kako je iza nje izazovno razdoblje, dva mjeseca s više od 40 predstava i proba. “Sad sam dobro pa sam to i dobro podnijela. Prošle godine možda i ne bih jer nisam bila u dobro psihičkoj i fizičkoj fazi. Sada sve bolje podnosim, uz manje stresa i nervoze”. A iako nije svirao Eminem (bez kojeg ne može zamisliti trening), kaže nam da nakon intenzivnog poslovnog razdoblja sad ima i više vremena za vježbanje, s kojim se bori protiv proljetnog (s obzirom na vrijeme, možemo reći i jesenskog) umora. No trening je i dio njezinog velikog puta oporavka na kojem je već više od godinu dana.

Pogled u sebe

“Isprva sam odbijala suočiti se s tim što mi se događalo. Puno sam snimala, nisam se htjela baviti s tim nekim čudnim osjećajima u svom tijelu. Svašta mi se ružno dogodilo i u privatnom životu, a u jednom sam trenutku shvatila da ne funkcioniram. I da neću funkcionirati ako se ne pozabavim svojim tijelom i glavom. Da neće biti dobro”, naglašava.

Ubrzo nakon 40. rođendana krenuli su zdravstveni problemi. Zbog bakterijske infekcije provela je dva tjedna u bolnici. Zatim su došli napadaji valunga, a gotovo preko noći ostala je bez menstruacije i ušla u menopauzu. “Lijekovi i hormonska terapija nisu mi odgovarali, dala sam im priliku, no nije mi bilo dobro. Bilo me i strah nastaviti uzimati hormonske nadomjestke budući da mi je majka preboljela dva raka dojke i rak maternice, stričevi su umrli od plućne ambolije, pa sam i ja genetski u rizičnoj skupini ako uzimam hormone. Pomislila sam tada da mi ne može mi biti gore nego što jest bez lijekova, i tako sam prestala”, objašnjava. Već godinu dana tako ne uzima nikakve lijekove, a posljednja dva mjeseca je dobro, bez valunga. “Ne znam koliko će to potrajati, i hoće li se i kojim intenzitetom vratiti, no sada je dobro.”

U potrazi za lijekom

Pozitivne promjene u svom tijelu počela je primjećivati kad je promijenila način života. “Spasilo me što sam prošle godine uzela pauzu od pet mjeseci u kojoj nisam radila pa sam se fokusirala na sebe. Trudila sam se naučiti živjeti s tim, pronaći nešto što meni funkcionira, a da to nisu lijekovi.Upregnula sam svaki dio sebe za svoje dobro”, objašnjava. “I uspjela sam!”

Prisjeća se tog razdoblja i kaže da je promjena bila velika, no još je puno posla pred njom. “Tek sam na pola puta”, naglašava. “Bio mi je to pravi wake up call. Inače sam tip koji se voli uljuljkati u svoju sigurnu, komfornu zonu gdje je sve OK, gdje nema problema. I onda se odjednom moj svijet srušio. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da zapravo nije jer svatko se susretne s nekim velikim problemima kroz život. Na kraju krajeva, u svim tim problemima, bez obzira na veliku podršku koju sam imala, ipak si sam. Sam sa sobom. Puno toga morala sam odraditi sama sa sobom i još uvijek odrađujem”.

Promijeni se

Ključni dio njezina povratka sebi bio je program Danijele Pupovac (@fit.anansi) – Promijeni se, koji je prošla dvaput. “Program traje devet tjedana, što je dovoljno da se stekne nova navika. A nova navika bila je prepoznati što i kako radim, i što radim krivo, te prihvatiti da je to u redu i da se ne smijem kažnjavati zbog toga. Vodili smo dnevnik, a subotom imali online radionice. Mislim da sam spremna za još jedan program, da vidim koliko sam se promijenila”.

A to sigurno jest. Izgleda i osjeća se bolje nego ikad prije, što može zahvaliti i redovitim treninzima. Iako je na početku nestrpljivo očekivala fizički vidljivu promjenu, koja je prvih mjeseci izostala, sada je sve “sjelo na svoje mjesto”. Treninzi su joj postali kao dio higijene. “Već godinu i pol treniram u F45. Kružni treninzi traju 45 minuta i nikad se ne ponavljaju. Ova vrsta treninga kao stvorena je za mene jer više volim vježbe snage od kardia. Treninzi me “dižu” i taj dobar osjećaj drži me ostatak dana. To je poput neke dobre i zdrave droge.” Kaže i da su joj na putu fizičkog oporavka pomogli u Poliklinici Bagatin savjetima i tretmanima.

Bez šećera, molim!

U prehrani nije ništa u potpunosti izbacila, nego izbacuje ono za što primijeti da joj ne odgovara. Na početku puta izbacila je šećer i primijetila da su joj se valunzi smanjili za 70 posto. No kao velika ljubiteljica slatkog, povremeno si dozvoli nešto takvo. Izbacila je i alkohol, svakih nekoliko mjeseci popije možda čašu vina. Pokušava i organizirati vrijeme kad jede, što često i nije baš tako lako zbog načina na koji funkcionira njezin poslovni dan.

“Trudim se jesti puno manje i češće. Ne doručkujem, probala sam, ali mi nikako ne odgovara. Veliki su mi problem zapravo kasne večere. Moj se organizam počinje buditi, naviknut na predstave koje počinju u 19:30, tek oko 17 sati. I tako je već 25 godina. Ne jedem prije predstave, nego tek kada dođem doma, kad me pusti taj adrenalin. Promjenu koju sam uvela je ta da sad, ako moram jesti navečer, pazim što jedem. Često se zapravo i dogodi da ću sad pojesti nešto sitno tijekom predstave, zaboraviti na glad i otići na spavanje bez večere.”

“Generalka”

Već smo saznali kako je iza nje razdoblje prepuno obveza, a čeka je i radno ljetno (gostovanja s predstavama kazališta Moruzgva i Ja trudnica) u kojem će pronaći nešto vremena i za odmor, nekoliko dana u srpnju i nekoliko dana u kolovozu. Sprema se i na snimanje nove serije, no još nam ne otkriva koje. Ali otkrila nam je da će napraviti veliku “generalku” u svom životu i stanu i izbaciti gotovo 60 posto svoje odjeće. “Trebat će mi barem godinu dana da se svega toga riješim, velika je to “generalka”. Ja sam Djevica po horoskopu pa me red čini sretnom – znam ga uvesti svugdje, samo ne kod sebe“, govori sa smiješkom.

Zadržat će sigurno njoj omiljene komade, poput traperica, potkošulja i “kaubojki”, a haljine koje je prije nosila često, kako najavljuje, svest će na minimum, kao i uske traperice i ostale uske stvari. “Sada se puno manje opterećujem odjećom, samo se zabavljam i odjenem ono u čemu mi je taj dan ugodno jer sam cijeli dan u pogonu. Zato i imam mali pomoćni ormar u prtljažniku.”

“Na gumicu”

No sigurno je da neće izbaciti omiljeni dio ormara koji naziva “na gumicu”. “Pravilo je da se, kad smo cijeli dan u kombiju i putujemo na gostovanja, odijevamo “na gumicu”, pa su i trenirke naš omiljeni komad odjeće. Često na gostovanjima nakon izvedbe bude i večera, a nakon toga sjesti u kombi u uskim trapericama nije nimalo ugodno. I zato nosimo stvari “na gumicu”. Uvela sam to prije par godina, nosim ugodnu odjeću i obuću. Kolegica Iva Jerković zna mi reći: “Kad će nas netko zvati nekamo da se lijepo odjenemo, da malo izađemo iz “na gumicu” komada”, smije se dok nam objašnjava kako ju je prije i suprug začuđeno pitao zašto čuva sve te stvari. “To su moje stvari “na gumicu”.“ Sigurno je kako ćete je negdje u gradu moći vidjeti u stvarima “na gumicu”, no nećete je moći vidjeti bez šminke. Objašnjava kako zbog hiperpigmentacije uvijek ima rumenilo i podlogu.

Sebe će opisati kao brbljavicu, koju može ušutkati samo vožnja jer ima bolest kretanja. Dodaje i da je privatno drukčija nego što se čini na van, a kaže i da je osoba s kojom uvijek znaš na čemu si. “Kod mene nema nešto između, to mi je najgore. Ili je crno, ili bijelo, nema između”.

Terapija dijeljenjem

Iako je javna osoba, ne voli javno dijeliti svoja privatna iskustva, no priča o onome kroz što prolazi i kako se s tim nosi, što je dio njezine terapije. “Ne možeš sve držati za sebe. Ne volim dijeliti svoja iskustva, no znam koliko ljudima to pomaže. Jer znam kako je bilo meni. Nitko oko mene nije to prošao, ni sa kim o tome nisam mogla razgovarati. Tražila sam na internetu iskustva drugih žena i gubila se u svemu tome. Pomogla su mi iskustva žena koje sam pronašla, drukčija od mojih, ali pomažu. Tako i ono što se dogodilo meni, i kako sam se s tim izborila, može pomoći nekome. Moje iskustvo je takvo – možda nekome otvori neki njegov put, možda sazna neke nove opcije, neke nove mogućnosti”.

Fotografije: Mare Milin
Stilistica: Ivana Pavić
Make-up: Tena Bašić
Kosa: Ivan Pervan
Lokacija snimanja: Klub Šumica