Adriana i Mislav svoj su mir pronašli na selu: “Iz perspektive roditelja, to je neprocjenjivo”

Grad ili selo, užurbanost i dostupnost ili mir i priroda – pitanje je koje si svi jednom postavimo dok planiramo budućnost. Za Adrianu Kolar Combaj i njezinog supruga Mislava odgovor je bio jasan – svoj su obiteljski dom stvorili u mirnom selu u okolici Zagreba. Kako nam je otkrila, upravo je stvaranje doma bila njihova prva velika zajednička avantura; prije deset godina su pretvorili staru autoradionu u dom po svojoj mjeri, a u međuvremenu su na selu pronašli mir, ljepotu i svoje mjesto pod suncem.

“Stvaranje zajedničkog doma iz stare autoradione naučilo nas je puno toga o partnerstvu, strpljenju, kompromisima. Prije tri godine stigla je naša kći i potpuno promijenila dinamiku života, ali na najbolji mogući način. Tada smo kupili imanje iza Karlovca i krenuli u novu avanturu. Paralelno s time gradimo i uređujemo farmu i u Zagrebu. Pa tako sada živimo između dvije adrese, radimo i učimo svaki dan – sve s ciljem da jednog dana u Karlovcu stvorimo pravu malu oazu – životinje, vrt, rijeka, zelenilo… Jedan sporiji i puniji način života, daleko od buke i stresa”, započela je Adriana.

S Adrianom, koja detalje iz svoje idilične svakodnevice dijeli na Instagram profilu @hrastovilka, razgovarali smo o svakodnevici van grada, njihovoj novoj avanturi, odgoju kćerkice u prirodi te zdravom stilu života koje selo donosi.

Za početak – zašto ste odabrali život na selu?

Iskreno, za nas selo nije bila alternativa. Bilo je jedina opcija. Grad je super za neke stvari, ali nama užurbanost, beton i stalan osjećaj da negdje kasniš jednostavno ne odgovaraju. Oboje smo odrasli na selu i znamo kako izgleda kad dijete trči po travi, a ne po asfaltu, kad vikend miriše na šumu, a ne na ispušne plinove.Tako da, za nas to nije bila filozofija nego povratak korijenima.

Sve se više mladih obitelji odlučuje na ovaj korak – što zbog cijena nekretnina u gradovima, što zbog svih prednosti koje život u manjoj sredini nudi. Koji su po vama najveći benefiti?

Iz perspektive roditelja to je neprocjenjivo. Selo nam daje mogućnost da odgajamo dijete u skladu s prirodom i vrijednostima koje želimo da ponese sa sobom u život. Mir, strpljenje, odgovornost, zdrav odnos prema životinjama i hrani, povezanost s ciklusima u prirodi. Mi joj pružamo zdrave temelje, a sve ostalo će sama izabrati kad odraste. Ne guramo je u nikakve ideje, samo joj dajemo okruženje u kojem može slobodno rasti.

Nedavno ste govorili o tome da uređujete kuću nedaleko od Karlovca. Kako napreduju radovi i što biste preporučili svima koji razmišljaju o sličnom projektu?

Napreduju dobro, ili barem dovoljno dobro da nas motivira nastaviti. Puno posla smo odradili poput: zamjene krovišta, nove stolarije, provlačenja novih instalacija, promjena tlocrta koja je podrazumijevala rušenje zidova… Isto tako puno posla nas još čeka. Ali mi volimo izazove. Najvažnije je u startu biti racionalan i riješiti stvari kao što su provjera vlasništva, provjera statike, temelje, instalacije, krovište, dozvole te okvirni budžet i plan. I onda tek kreće ono lijepo – stvaranje doma. Najbolji savjet? Ako vas vuče, krenite. Čekanje rijetko išta donese osim propuštenog vremena.

Puno vremena provodite u prirodi, kako to utječe na vaše raspoloženje?

Vjerujemo da smo ljudi kakvi jesmo upravo zbog prirode. Smireniji, pozitivniji, pristupačniji. Kad smo bili u periodu života kada nismo mogli toliko boraviti vani (posao, odlazak u ured, obveze, tempo), vidjeli smo razliku. Tada bi dane počeli gledati kroz probleme, a ne kroz rješenja. U prirodi nekako sve sjedne na svoje mjesto – i u glavi i u tijelu. Ne znam je li to znanost ili magija, ali nama djeluje.

Život na selu donosi i dosta fizičke aktivnosti. Kako je to promijenilo vaš život?

Mi smo oduvijek bili aktivni, ali ovo je neka druga vrsta aktivnosti, ona koja ima smisao. Briga o životinjama, vrtu, voćnjaku, imanju… sve to povezuje tijelo i glavu na jedan prirodan način. Uz to planinarimo, penjemo se, šetamo, i sve se to nekako uklopi u naš ritam. Kad jednom uđeš u taj tempo, jako je teško zamisliti život bez toga. Tijelo se navikne, a um ti bude zahvalan.

Uzgajate li svoju hranu? Što sve imate u svom vrtu i koja je najveća prednost toga?

Da, uzgajamo svoje povrće i voće, imamo domaća jaja, hranimo piliće… sve u manjim količinama za vlastite potrebe. Najveća prednost je apsolutna sigurnost u to što jedeš. A i onaj osjećaj kad ubereš nešto što si sam uzgojio… to ne možeš kupiti. Ne radimo to iz financijskih razloga, jer se ne isplati u malim količinama. Ali radimo to zbog zdravlja, zbog kvalitete i zbog dječjeg iskustva – da vidi odakle hrana zapravo dolazi i kakvog je okusa kad je prava.

Nedavno je vaš suprug govorio o tome da odgajate kći potpuno bez ekrana. Kako to uspijevate i što savjetujete novim roditeljima koji razmišljaju o istome?

To je tema koja je izazvala puno reakcija kad je suprug snimio video o tome. Iskreno? Nije uvijek lako. Treba puno strpljenja i živaca. Svaki roditelj zna da postoje dani kad bi najradije uključio crtić i odmorio mozak. Ali mi smo odlučili da će bar u prvim godinama njezin fokus biti igra, kreativnost, komunikacija i kretanje, a ne ekran I rezultati su stvarno vidljivi. Govor, bolja logika, bolja socijalizacija, kreativnost… i nekako je prisutnija. Ako netko razmišlja o odgoju bez ekrana, šaljemo podršku. Ne treba biti ekstreman, ali stvarno se isplati.

Kako izgleda vaša svakodnevica? Kako pronalazite vrijeme za rad na imanju uz ostale obveze?

Imanje, kada se dobro organizira, ne traži toliko vremena koliko ljudi misle. Kod nas je to oko 45 minuta do sat vremena ujutro i isto toliko navečer. Vikendi su rezervirani za veće radove, popravljanje nastambi, gradnja, hortikultura, lista zadataka koja nikad ne nestane, samo se mijenja. Ali sve se stigne kad imaš ritam. I kad te to što radiš istinski veseli.

Koje su najveće predrasude o životu na selu i što biste poručili ljudima koje možda te predrasude koče?

Najčešće su to klasične priče – “daleko je sve”, “nema dućana”, “nema sadržaja”, “dosadno je”, “nema doktora”… Ali mi na selu u Zagrebu i Karlovcu imamo sve. Trgovinu, školu, apoteku, ambulantu. A kafići i klubovi nam ionako nisu prioritet. Ljudi uglavnom reagiraju s oduševljenjem kad čuju našu priču, pa čak i ako sami nikada ne bi živjeli na selu. Mislim da svatko traži svoj mir, mi smo naš našli u prirodi.

FOTO: Privatni album