HOME LIFESTYLE

Aging in place: kako urediti dom u kojem ćemo živjeti i sa 70 godina?

by Ljepota & Zdravlje

21.11.2026.
aging in place
aging in place

Kad uređujemo dom, zamišljamo život koji živimo danas. Ali što kad bismo se na trenutak pokušali zamisliti u istom tom prostoru za 20 ili 30 godina? Svjetski dizajneri sve više govore o konceptu aging in place – ideji da dobar interijer ne bi trebao pratiti samo naš stil nego i nas same kroz različite životne faze. Pokušajte na trenutak zamisliti svoj dom, onaj u kojem živite danas ili onaj koji biste jednoga dana željeli imati. Vjerojatno znate kakvu biste kuhinju odabrali. Možda već dugo želite veliki kuhinjski otok, walk-in tuš, parket koji ćete jednom konačno postaviti ili onu jednu fotelju koju svaki put spremite kad je vidite na Instagramu. Sada pokušajte napraviti nešto malo neobičnije… Zamislite sebe u tom istom prostoru u dobi od 70 godina.

Je li spavaća soba još uvijek na katu? Koliko puta dnevno prolazite tim stepenicama? Možete li bez problema ući u tuš? Morate li stati na stolac kako biste dohvatili stvari iz najvišeg kuhinjskog ormarića? Je li hodnik kojim noću idete prema kupaonici dovoljno osvijetljen? Odjednom isti interijer izgleda malo drukčije. I upravo se oko tog jednostavnog pitanja posljednjih godina razvija jedan od zanimljivijih pravaca suvremenog dizajna interijera aging in place.

Kako urediti dom za cijeli život

Dom se ne bi trebao zamrznuti u godini u kojoj smo ga uredili. Često ulažemo puno vremena i novca kako bismo stvorili interijer koji odgovara našem životu upravo sada. I to je potpuno razumljivo, no problem je što se mi mijenjamo puno brže od zidova oko nas. Djeca odrastaju i jednog dana dječja soba ostat će prazna. Posao koji smo nekoć obavljali iz ureda možda počnemo raditi od kuće ili obrnuto. Prestajemo organizirati velike večere svaki vikend, počinjemo više vremena provoditi kod kuće, a ono što nam je donedavno bilo praktično, više nije. Također, mijenja se i naše tijelo.

aging in place

Kad projektiram interijer, ne želim razmišljati samo o tome kako će izgledati kad bude završen. Pokušavam zamisliti kako će se u njemu živjeti jer dobar dom ne bi trebao odgovarati samo jednoj verziji nas. Ne projektiramo dom za neku nepoznatu stariju osobu koja ćemo jednoga dana postati. Projektiramo ga za sebe – samo malo unaprijed.

Kupaonica je možda najbolji primjer prostora u kojem se naše potrebe s godinama mijenjaju. Ono što danas biramo ponajprije zbog estetike i osobnog ukusa, za 20-30 godina promatrat ćemo i kroz praktičnost, sigurnost i jednostavnost svakodnevnog korištenja. Dizajnerske odluke koje nam danas djeluju kao sitnice u budućnosti će nam možda puno značiti. Danas nam je visoki rub kade samo detalj. Kad ćemo imati 70 godina, možda više neće biti tako. Danas biramo keramiku prema boji, teksturi i tome kako izgleda uz ostatak interijera. Jednog dana jednako će nam biti važno koliko je skliska. Danas walk-in tuš biramo jer izgleda elegantno i čisto. Za nekoliko desetljeća možda ćemo biti zahvalni što nema nijedan prag koji moramo prekoračiti. I upravo su tu najzanimljivija ona dizajnerska rješenja koja istodobno rade dvije stvari. Izgledaju dobro danas i olakšavaju nam život sutra. Najbolje prilagodbe zapravo su one za koje ni ne znamo da su prilagodbe.

aging in place

Detalji koji će nam značiti

Zamislite svoju kuhinju u običan utorak ujutro kad imate 70 godina, a ne neku idealnu fotografiju kuhinje. Običan utorak. Kuhate kavu. Otvarate ladicu. Vadite šalicu. Pripremate doručak.

Koliko puta ste se morali sagnuti? Koliko puta nešto dohvatiti iznad glave? Morate li izvući tri lonca kako biste došli do četvrtog koji se nalazi na kraju dubokog ormarića? To su male stvari. Ali interijer se upravo od malih svakodnevnih stvari i sastoji. Zato, primjerice, duboke ladice u donjim kuhinjskim elementima nisu samo dizajnersko rješenje koje danas volimo zbog preglednosti. One omogućuju da sadržaj dođe prema nama, umjesto da se mi saginjemo i tražimo ga u dubini ormarića. Ponekad je najbolji dizajn upravo onaj koji korisnik uopće ne primjećuje. Ne razmišljate zašto vam je nešto jednostavno koristiti. Jednostavno jest. To je za mene znak da je prostor dobro projektiran. Lijep prostor možemo vidjeti, dok dobro projektiran prostor osjetimo kad u njemu živimo.

Postoji još jedna vrsta starenja interijera o kojoj često premalo razmišljamo, ona estetska. Svatko tko je ikad ušao u stan koji nije renoviran nekoliko desetljeća zna koliko precizno neki detalji mogu otkriti godinu u kojoj je uređen. Sjetimo se drvene lamperije koja je nekada prekrivala kompletno zidove i bila iznimno popularna, specifičnih bordura od ukrasnih pločica u kupaonicama ili vrlo dominantnih zidnih obloga koje su u određenom trenutku bile posljednji krik uređenja. Neke od tih ideja danas se ponovno vraćaju u suvremenijem obliku, pa tako i drvene zidne obloge, ali upravo nam to pokazuje koliko se način njihove primjene mijenja. Zato kod prostorija koje ne namjeravamo ponovno renovirati za pet ili deset godina treba biti oprezan s vrlo dominantnim trendovima ugrađenima u sâm prostor.

aging in place

Kod elemenata koje je jednostavno promijeniti možemo biti puno hrabriji. Fotelju možemo presvući, zid prebojiti, rasvjetu zamijeniti. Ali kod keramike, podova, ugradbenog namještaja i velikih zidnih obloga uvijek bih razmišljala dugoročnije. Što je nešto skuplje i kompliciranije za zamijeniti, to bih manje odluku temeljila isključivo na aktualnom trendu. Jer naš dom ne treba izgledati isto sljedećih 30 godina.

Prostor koji raste s nama

Treba nam omogućiti da ga tijekom tih 30 godina mijenjamo bez potrebe da ga svaki put iznova gradimo.

Postoji prostorija o kojoj gotovo nitko ne razmišlja na ovaj način, a to je dječja soba. Dok je uređujemo, razmišljamo o djetetu koje danas ima između pet i 15 godina. A onda prođe vrijeme. I jednoga dana ta vrata ostanu zatvorena malo češće nego prije. Dijete ode na fakultet, odseli se ili zasnuje vlastitu obitelj, a prostorija koju smo projektirali za jednu vrlo određenu svrhu ostane gotovo neiskorištena. Ali što ako smo otpočetka razmišljali malo drukčije? Može li ta soba jednog dana postati radna? Gostinjska? Soba za hobije? Ili, ako se nalazi u prizemlju, možda jednog dana naša spavaća soba kako više ne bismo svakodnevno morali koristiti stepenice? Fleksibilnost prostora možda nije ono što prvo primijetimo u lijepo uređenom interijeru, ali za 20 godina mogla bi se pokazati jednom od najboljih odluka koje smo donijeli. Upravo je tu važna uloga dizajnera prepoznati mogućnosti prostora koje danas možda ne vidimo i osmisliti ga tako da se s vremenom može mijenjati zajedno s nama.

Gotovo svatko ima neki predmet koji ne bi zamijenio ni za što. Stol za kojim su djeca odrasla. Fotelju koju smo naslijedili. Komodu koju smo kupili kada smo se prvi put uselili zajedno. Trag na parketu za koji samo mi znamo kako je nastao. Dom nije zbirka savršeno odabranih predmeta. Postoji emocionalna vrijednost prostora koju nijedan novi interijer ne može jednostavno zamijeniti. Zato aging in place nije samo pitanje širine vrata, tuša bez praga ili visine kuhinjskog elementa.

aging in place

Tehnologija koju danas smatramo komforom sutra može značiti samostalnost. Ugasiti sva svjetla iz kreveta danas nam zvuči praktično. Sa 70 ili 80 godina može značiti da zbog jednog prekidača ne moramo prolaziti kroz mračan hodnik. Senzorska rasvjeta koja se noću diskretno pali uz pod danas može izgledati kao lijep detalj, no jednog dana možda će biti važan sigurnosni element. Automatizirane rolete, pametni termostat, jednostavno upravljanje rasvjetom ili videofon – puno toga što danas ugrađujemo zbog komfora s godinama može dobiti sasvim novu vrijednost, no tehnologija u interijeru ima smisla kad pojednostavljuje svakodnevicu. Ipak, ako korisniku stvara dodatnu komplikaciju, promašili smo njezinu svrhu.

Najskuplja renovacija možda je ona koju moramo napraviti drugi put. Kupaonicu ili kuhinju većina nas neće renovirati svakih nekoliko godina. To su ozbiljni zahvati koje tijekom života možda napravimo svega nekoliko puta, a nerijetko se radi upravo o prostorima u koje ulažemo najveći dio budžeta za renovaciju. Ako već danas ulažemo ozbiljan iznos u nešto što očekujemo koristiti sljedećih 15 godina, ima smisla razmišljati hoće li nam to odgovarati i u posljednjoj trećini tog razdoblja. Jer nekoliko pametnih odluka u fazi projektiranja može nas jednog dana poštedjeti još jedne skupe renovacije. Stoga, ako projektiramo novi tlocrt, možemo provjeriti može li neka prostorija jednoga dana dobiti drugu funkciju ili ako biramo pod, možemo uz estetiku pogledati i koliko je praktičan i siguran.

Dugoročno projektiranje tako nije samo dizajnerska filozofija nego može biti i vrlo racionalna financijska odluka. Ne uređujemo dom za starost. Uređujemo ga za svoj život. Možda je najveća pogreška ovog koncepta upravo njegovo ime. Aging in place zvuči kao tema o kojoj bismo trebali početi razmišljati kad ostarimo. Tada je, zapravo, za neke odluke već kasno. Ne trebamo s 40 uređivati dom kao da imamo 70. Ne trebamo se odreći stepenica koje volimo, kade koju želimo ili bilo čega što danas čini naš život ljepšim samo zato što nam jednoga dana možda neće odgovarati. Jer za 20-ak godina možda ćemo imati sijedu kosu. Djeca možda više neće živjeti s nama. Neke sobe dobit će sasvim novu namjenu. Promijenit ćemo boje, fotelje, slike i predmete koji nas okružuju. Na policama će možda biti fotografije ljudi koje danas još ni ne poznajemo. Ali jutarnju kavu možda ćemo i dalje piti za istim stolom.

Tekst: Katarina Hrupački Nikšić
3D arh. specijalist interijera & eksterijera
3D Karini Studio za dizajn
Antera Studio Zagreb
Foto: 3D Karini Studio za dizajn