Sew & Wine radionice dokaz su da kreativni hobiji nikad nisu bili privlačniji

Nekada osnovna životna vještina, a danas gotovo zaboravljeno umijeće – šivanje polako doživljava neočekivani comeback, i to tamo gdje biste ga najmanje očekivali: među milenijalcima i zoomerima koji su praktički odrasli uz brzu modu i online dostavu.

Tea Zebić i Tina Telišman to su prepoznale u pravom trenutku i osmislile Sew & Wine – radionicu na kojoj, uz pokoju čašicu vina i ugodan razgovor, možete naučiti šivati i sa sobom ponijeti vlastitu kreaciju. Bez predznanja, bez skupih tečajeva, bez vlastite mašine. Format je osmišljen tako da svaka polaznica može sjesti, isprobati i već nakon nekoliko sati u rukama odnijeti nešto što je sama napravila.

Kako nam je otkrila Tea, ideja se rodila spontano, iz vlastite želje da nauči šivati – i iz uvida da za takvo što, u jednostavnoj i opuštenoj atmosferi, nije bilo pravog mjesta. U razgovoru s Teom, saznali smo sve o ovoj zanimljivoj radionici.

Tko stoji iza Sew & Wine radionice? Kako ste došle na ovu fora ideju?

Iza Sew&Wine koncepta stojimo nas dvije – sestre Tea Zebić i Tina Telišman, a cijela priča krenula je vrlo spontano, iz želje da vratimo zaboravljenu, ali nevjerojatno korisnu vještinu među našu generaciju. Naša baka je sjajno šivala i uvijek je bio tu plan kako će nas jednog dana naučiti, ali kako obično uzimamo sve zdravo za gotovo, tako je vrijeme odmicalo i nažalost nam nije stigla prenijeti znanje. Kod mene je dodatno interes za odjeću i konstrukciju komada rastao godinama. Već gotovo 15 godina radim kao profesionalni model i kroz bezbroj fittinga, rada s dizajnerima i backstage trenutaka prirodno sam počela proučavati kako odjeća zapravo funkcionira – zašto neki kroj stoji savršeno, kako nastaje konstrukcija komada i što čini razliku između prosječnog i stvarno dobrog fit-a. Moda mi je dugo bila dio svakodnevice, ali s vremenom me počelo zanimati i ono što se događa iza kulisa. Taj interes me odveo prema edukaciji iz šivanja, kupnji vlastite šivaće mašine i kontinuiranom učenju vještine koju i danas aktivno brusim. Paralelno sam primijetila i jedan problem – ako si htjela naučiti šivati, opcije su uglavnom bili klasični tečajevi koji traju minimalno dva mjeseca, često su dosta skupi, a unaprijed se od tebe očekuje i kupnja šivaće mašine. A tek nakon nekoliko dolazaka zapravo shvatiš sviđa li ti se to uopće ili nije za tebe.

Tu sam osjetila da postoji prostor za nešto drugačije. Htjela sam curama omogućiti da na brži i pristupačniji način iskuse šivanje, bez velikog financijskog i vremenskog commitmenta. Da mogu doći, probati i u samo nekoliko sati osjetiti kako je to zapravo nešto što je puno dostupnije nego što su mislile. Tinu sam praktički prvu uvukla u cijelu ideju. Dok sam ja bila ona osoba koja govori “ok, cure moraju stvarno nešto naučiti i otići doma s osjećajem da su uspjele napraviti nešto svojim rukama”, Tina je odmah počela razmišljati kako iskustvo učiniti maksimalno jednostavnim i dostupnim. Kako dolazi iz IT svijeta, zaslužna je za cijeli “booking u jednom kliku” moment – maksimalno brzo i efikasno, u skladu s našim online navikama kupnje. Za razliku od brojnih &Wine formata koji su prvenstveno iskustvo ili izlazak, nama je bilo važno da cure sa sobom odnesu nešto stvarno – praktičan skill koji zbilja mogu naučiti i razvijati kroz vrijeme.

A ono što sam i sama osobno iskusila jest, kako je šivanje ipak tehnički zahtjevniji hobi i da, kad si doma sama, često lako izgubiš motivaciju ili ti se jednostavno “ne da”. U društvu je potpuno druga priča. Zato nam je možda najdraži dio upravo community moment – cure stvaraju zajedno, međusobno se bodre, upoznaju nove ljude i vrlo često se vraćaju na novu radionicu jer žele naučiti još nešto, ali i ponovno doživjeti tu atmosferu. Na kraju to postane puno više od hobija – mali kreativni ritual kojem se veseliš.

Ako sam dobro shvatila, koncept funkcionira tako da se u svakom terminu radi jedan dizajn. Kako to izgleda u praksi, koliko cura bude na radionici, koliko traje i što sve polaznice dobiju?

Da, svaki termin ima svoj konkretan projekt i upravo je to jedan od razloga zašto cure vole koncept – s radionice stvarno odlaze s gotovim komadom koji su same napravile. Grupe su manje, najčešće od pet do šest polaznica, što nam omogućuje da se svakoj dovoljno posvetimo i da nitko nema osjećaj da “zaostaje”. Radionice traju između dva i pol i tri sata, a tijekom tog vremena prolazimo sve korake procesa – od upoznavanja s materijalima i šivaćom mašinom do završnog proizvoda. Sve je uključeno: materijali, tkanine, pribor, mentorstvo i piće, a cure na kraju nose svoj komad doma. Često uhvatimo i koju minutu za mali photoshooting trenutak jer je ipak poseban osjećaj pokazati nešto što si sama napravila.

Koliko prethodnog znanja treba za sudjelovanje? Dolaze li više potpune početnice ili cure koje već znaju šivati?

Iskreno – gotovo nitko ne dolazi sa znanjem. I to je zapravo cijela poanta. Sew & Wine prvenstveno je zamišljen za apsolutne početnice, cure koje možda nikada nisu ni dotaknule šivaću mašinu ili misle da “nisu taj tip osobe”. Često čujemo rečenice poput: “Ja sam potpuno nespretna” ili “Nemam šanse da ja ovo uspijem” A onda se dogodi baš suprotno – na kraju radionice same naprave komad i često kažu: “Nisam vjerovala da ću ovo uspjeti” ili “Mislim da sada moram kupiti šivaću mašinu”. Zato imamo i Foundation radionice koje su potpuno beginner-friendly, a Couture dolazi kasnije, kada se zajednica malo “zarazi” šivanjem i poželi naučiti više.

Kakav je vibe na vašim radionicama bio do sada? Kakvi su bili dojmovi polaznica?

Vibe je iskreno puno opušteniji nego što ljudi očekuju. Na početku svi imaju malu tremu, pogotovo jer misle da će nešto pogriješiti ili da neće moći pratiti. Ali vrlo brzo atmosfera postane baš community osjećaj – cure se međusobno bodre, komentiraju tkanine, pomažu jedna drugoj i navijaju kad netko dovrši svoj komad. Radionice inače provodimo i u tri vibe termina: brunch, after lunch i sunset tako da svaka polaznica može osim radionice odabrati i koji mood joj najviše odgovara. Najdraži su nam momenti pred kraj radionice, kad cure pogledaju što su napravile i kažu: “Čekaj, ja sam ovo stvarno sama napravila?” Često čujemo i komentar: “Mislila sam da radimo obične cekere, a ne ovako fancy komade”. To nam je posebno simpatično jer pokazuje da ljudi dođu bez velikih očekivanja, a odu baš ugodno iznenađeni.

Što vas je najviše iznenadilo otkad ste pokrenule radionice? Postoji li nešto što polaznice posebno vole ili što niste očekivale?

Možda najviše to koliko su cure zapravo fokusirane na samo šivanje. Kad ljudi čuju “&Wine“, često pomisle da je vino glavni dio iskustva, ali u stvarnosti je potpuno obrnuto. Cure sve češće biraju bezalkoholne opcije i stvarno ih zanima proces, žele naučiti i biti potpuno prisutne u tome što rade. To nam je bio baš lijep insight – da postoji stvarna želja za učenjem i kreativnim sadržajem. A što se favorita tiče, definitivno je to Cukar Ceker. Cure ga obožavaju jer izgleda stylish, praktičan je i stvarno ga nose poslije u svakodnevnom životu.

Čini se da se generacija Z sve više okreće “starinskim” hobijima, pa tako i šivanju, a također nastojimo odbaciti brzu modu. Kako se Sew & Wine uklapa u tu priču?

Mislimo da se događa zanimljiv pomak – ljudi žele raditi nešto rukama i maknuti se od konstantnog scrollanja. Ne mislimo da je riječ samo o odbacivanju fast fashiona, nego više o tome da želimo imati drugačiji odnos prema stvarima koje posjedujemo. Kad nešto sama napraviš, odmah ga više cijeniš i drugačije ga nosiš. Istovremeno, šivanje danas više nije nešto što zvuči zastarjelo ili komplicirano. Može biti moderno, društveno i zabavno, ali i jako koristan skill. A mislim da našoj generaciji upravo to nedostaje. Što mislite, zašto su baš ovakvi “community” koncepti postali toliko popularni među mlađim generacijama? Mislim da smo svi pomalo umorni od površnih formata druženja. Ljudi žele upoznati nove osobe, ali kroz nešto smisleno.

Kad zajedno nešto stvarate, razgovor ide prirodnije, nema pritiska, a povezanost se dogodi spontano. Primijetile smo da cure često dođu same, a odu s novim kontaktima ili planovima za sljedeću radionicu. Postoji i nešto jako motivirajuće u grupnoj energiji – kad vidiš napredak osobe pokraj sebe, odmah dobiješ dodatni vjetar u leđa.

Što vam je sljedeće u planu – novi dizajni, gradovi, radionice?

Plan nam je prije svega širiti community i dovesti Sew & Wine u još više gradova. Trenutačno istražujemo interes za nove lokacije, a Rijeka nam je već djelomično u planu. Fokus nam je zasad na Foundation radionicama jer želimo što više cura upoznati sa šivanjem i pokazati im da stvarno mogu naučiti nešto novo, čak i ako kreću od nule. A onda, kad se malo “zaraze” šivanjem – dolazi Couture i next level projekti.

FOTO: Pr