Kad je riječ o pozitivnom stavu zemalja o menstrualnom zdravlju, Hrvatska je na 70. mjestu
Povodom početka Olimpijskih igara Intimina je provela istraživanje o reproduktivnom zdravlju na 206 zemalja koje se ovog ljeta natječu u Parizu - g...
Gotovo da nema osobe koja nije uzela lijek na svoju ruku da bi ublažila i odstranila određenu bol, upalu ili neku drugu tegobu, često ne vodeći računa o tome postupa li ispravno. Samoliječenje je rašireno uslijed nestrpljenja zbog čekanja kod liječnika, a s druge strane zbog navodne dobre obaviještenosti posredovanjem interneta, tiska i drugih medijskih prezentacija.
U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, uz lijekove koje su propisali liječnici, pacijenti često uzimaju lijekove i iz kućne ljekarne, posuđuju od rodbine i prijatelja, ili ih kupuju u ljekarni.
Kupuju suprotno donesenim propisima, kako upozoravaju stručnjaci.
Međutim, jako je važno da pacijenti, ako već biraju sustav liječenja, znaju što kupuju. U ljekarni se nalaze educirani ljude koji će im potanko objasniti primjenu, korist i štetnost određenog lijeka.
Ovo je važno za svakoga, a za djecu posebno. Primjera radi, određeni lijek može se uzimati za glavobolju, ali ne unedogled. Ako glavobolja ne prestaje, ona može ukazati i na nešto ozbiljnije, recimo na problem s očnim tlakom ili postojanje tumora mozga, za što je, svakako, potrebno mišljenje liječnika.
U kolikoj mjeri kod nas ljudi pribjegavaju samoliječenju nema preciznih podataka, ali na primjeru razvijenih zemalja može se pretpostaviti gdje smo i mi.
U Americi više od 75 posto djece mlađe od dvije godine na ovaj način uzima makar jedan preparat godišnje koji im daje majka. Izračunato je da majke imaju čak 16 preparata u svojim rukama, kojima na svoju ruku liječe djecu.
Ponekad to može biti mač s dvije oštrice, pogotovo ako se precizno ne zna što je uzročnik određene bolesti kao što su, recimo, upale gornjih i donjih dišnih putova.
Kad naiđe problem ove vrste, ljudi najčešće pribjegavaju uzimanju antibiotika, ne vodeći računa o tome da upalu gornjih dišnih putova izazivaju virusi, na koje antibiotici ne djeluju.
S druge strane, više od 60 posto pacijenata ne želi priznati, recimo, da uzima biljne preparate, a to je jako važno zbog interakcije do koje dolazi u kontaktu s drugim lijekovima.
Na primjer, uzimanje “ibuprofena” s nekim biljnim preparatom može dovesti do hipertenzivne krize, “amiodaron”, u kombinaciji s nepoznatim preparatom, može dovesti do oštećenja jetre, a preparati ginkgo bilobe mogu povećati rizik od krvarenja.