SMIJETE LI SE JOŠ UVIJEK od “uha do uha” ili skrivate osmijeh zbog karijesa?

FOTO: GULIVER/GETTY IMAGES

Oko 90 posto ljudi ima karijes, a ne bi ga trebao imati nitko! Sam od sebe ne prolazi, a ako se ne liječi, može dovesti do nastanka granuloma, parodontitisa pa čak i probavnih problema. Kako ga izbjeći i što bezbolnije izliječiti, pitali smo stručnjake.

Karijes je po učestalosti druga bolest čovječanstva, odmah nakon prehlade, te prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO, podaci: 2013.) zahvaća 90 posto stanovništva bez obzira na spol i dob. Stomatolozi smatraju da do nje ne bi trebalo uopće doći, no neznanje i nemar čine svoje.

Karijes je kronična bolest koja vrlo sporo napreduje, a simptomi se teško otkrivaju. Ponekad prođe i godinu dana od početka procesa do pojave prvih simptoma. U konačnici, karijes se manifestira truljenjem zubnih tkiva (cakline, dentina i korijena zuba).

Zašto nastaje i što ga uzrokuje

Danas se smatra da karijes uzrokuje interakcija različitih mikroorganizama, bakterija od kojih je najznačajniji Streptococcus mutans, ostaci hrane na zubima i šećer, koji su bakterijama potrebni za rast i razvoj, te naslage na zubima na kojima bakterije nalaze hranu, tj. nedovoljna higijena. U ustima, naime, postoje bakterije, ali one nisu štetne kada su sastavni dio fiziološke flore. Za njihovu je aktivnost potrebna hrana, ponajprije šećeri, a u ustima u kojima ima ostataka hrane bakterije imaju sve što im je potrebno za rast i razvoj.

Zbog neodgovarajuće higijene usne šupljine nastaje zubni plak, koji ima važnu ulogu u nastanku karijesnih lezija, a budući da se ne može isprati, potrebno ga je mehanički ukloniti. Plak se počinje formirati neposredno nakon pranja zuba. Najprije se na površini zuba stvori tanka ovojnica (pelikula) na koju se naseljavaju bakterije, koje zatim na sebe lijepe svoje metaboličke proizvode i ostale sastojke iz sline i hrane. Potpuno formiranje plaka završava za otprilike sedam dana.

Iskorištavajući ugljikohidrate, bakterije u zubnom plaku proizvode kiseline koje u kontaktu s caklinom izazivaju njezinu demineralizaciju. Na početku, dok je plak još nezreo (donekle čisti zubi), moguća je regeneracija, odnosno remineralizacija cakline sastojcima iz sline. Procesi demineralizacije i remineralizacije odvijaju se dok plak ne sazrije. Zreli plak, s jedne strane, onemogućava protok sline do zuba, a s druge strane, do bakterija unutar plaka mogu doprijeti male molekule saharoze (šećer), čiji kiseli produkti razgradnje održavaju stupanj kiselosti plaka (pH) na kritičnoj vrijednosti od 5,2 koja pogoduje stvaranju karijesa. Rezultat je nepovratna demineralizacija cakline ili, drugim riječima, kompenzacijski mehanizmi unutar usne šupljine više je ne mogu popraviti. I to je početak karijesa ili inicijalna lezija (početno oštećenje).

Postoji li kod nekih skupina ljudi povećana sklonost karijesu?

Loše sanirani zubi, dakle, ispune (plombe) koje odstoje, idealno su mjesto za nakupljanje plaka, pa tako i za nastanak karijesa. Morfološki gledano postoje zubi koji svojom anatomskom građom, svojim oblikom, položajem i veličinom onemogućuju prirodno, fiziološko samočišćenje (slinom i jezikom). Takvi su, na primjer, zubi s velikim kvržicama i dubokim fisurama, gdje se plak lagano stvara, a teško uklanja.

U određenim životnim razdobljima postoji povećana predispozicija za nastanak karijesa. To su razdoblje mješovite denticije (kad u ustima uz mliječne zube postoji i nekoliko trajnih) zbog brojnih fiziološki nečistih mjesta u zubnom nizu uslijed loše higijene, potom pubertet i postpubertetsko razdoblje zbog psihosomatskih promjena i opet slabije oralne higijene te hormonalno uzrokovanoga gingivitisa, odnosno upale zubnog mesa.

Tijekom puberteta snižava se i pH vrijednosti sline, što je također jedan od razloga češće pojave karijesa u toj populacijskoj skupini. Zbog svega toga u tom se životnom razdoblju preporučuju učestalije stomatološke kontrole te kvalitetno održavanje oralne higijene. U starijoj životnoj dobi mjesta zadržavanja hrane, takozvana retencijska mjesta, ogoljeli su korijeni zuba te nekvalitetni i dotrajali protetski nadomjesci (krune, mostovi, proteze) koji, osim sklonosti karijesu, pogoduju razvoju upalnih promjena kao što su gingivitis i parodontitis. Još jedan bitan čimbenik u nastanku karijesa je i prehrana, jer kratkolančani ugljikohidrati – monosaharidi i disaharidi – prisutni u slatkišima, kolačima, proizvodima od bijelog brašna i slično imaju najveći karijesogeni potencijal.

Nažalost, mnogi imaju traume iz djetinjstva vezane uz odlazak stomatologu. Međutim, vremena su se promijenila, pa i stomatolozi i njihove metode liječenja.

Ima li još kakvih načina prevencije osim redovitog pranja zuba?

Zaštita od karijesa provodi se od početka razvoja mliječnih zuba pa sve do izrastanja zadnjeg zuba u usnoj šupljini. U trudnoći pravilnim unosom bjelančevina, masti, ugljikohidrata, vitamina i minerala majka svom djetetu osigurava kvalitetniju i otporniju caklinu. Prva četkica kupuje se s izrastanjem prvih zubića, a uz nju se koriste posebne zubne paste prilagođene djetetovoj dobi. O karijesu bočice sve se već zna, ali se prevencija teško provodi. Iako je neku djecu teško odbiti od dudice i bočice, one ne trebaju služiti kao sredstvo za uspavljivanje, a noćnu žeđ najbolje je utažiti vodom. Nakon nicanja trajnih zuba preporučljivo ih je zaštititi pečaćenjem fisura.

U starijoj populaciji je zbog povlačenja gingive puno učestaliji karijes korijena zuba. Godišnji stomatološki pregled u toj dobi treba uključiti skidanje kamenca, upute o korištenju zubne svile, izboru četkice i korištenju interdentalnih četkica te detaljan pregled starih ispuna, mostova i krunica.

Svaki gubitak zuba potrebno je nadomjestiti umjetnim (krunica, most, proteza) jer jedino potpun i pravilan zubni luk osigurava normalno funkcioniranje žvačnog sustava i jamči preduvjete za fiziološko čišćenje zuba. Uz to, treba naglasiti da pravilna prehrana ima važnu ulogu u prevenciji svih bolesti, pa i karijesa, i to u svim etapama rasta i razvoja. Loša strana moderne prehrane je što se na tržištu nudi više nezdravih nego zdravih proizvoda, a treba jesti zdravu hranu bogatu bjelančevinama, vitaminima, mineralima, proizvode od integralnih žitarica te općenito hranu koja se ne lijepi za zube i koju je potrebno dulje žvakati (voće i povrće).

Kako se karijes liječi?

Kad upitam pacijente kakav bi bio idealan odlazak stomatologu, svih odgovore da bi trebao biti bezbolan te bez nelagodnog zvuka stomatološke aparature. No, s obzirom da prirodnog izlječenja i zacjeljenja zubnog karijesa nema (osim u prvoj, za nas nevidljivoj fazi), ovo su više nego dovoljni razlozi da redovito i na vrijeme posjetite stomatologa. Kako bi se odstranila trula zubna supstancija, potrebno je bušiti zub, pri čemu se ponekad žrtvuje i dio zdravog zubnog tkiva, a moguća je i iritacija živca koju osjećamo kao bol. Nakon uklanjanja bolesnog tkiva ostaje veća ili manja šupljina koja se mora sanirati iz estetskih, ali i funkcionalnih razloga. Moguće je i lasersko uklanjanje karijesnih lezija, što je relativno bezbolna metoda, no takav način liječenja ima usko iskoristivo polje rada zbog svojstva lasera, tj. zrake svjetlosti kojom čistimo zahvaćeno područje, pa nakon čišćenja nastalu leziju moramo sanirati konvencionalnim načinima.

Koje su nove metode liječenja?

U novije vrijeme provodi se liječenje karijesa ozonom. Djelovanjem ozona na zub uništavaju se bakterijski uzročnici karijesa u zubu i na njemu. Dakle, ozon dezinficira oboljeli zub, čime se zaustavlja proces razaranja zubnog tkiva. U sljedećoj fazi potrebno je kariozno zubno tkivo opet otvrdnuti, što znači da razgrađene sastojke treba ponovno ugraditi u zubno tkivo, a taj se postupak stručno zove remineralizacija. To se postiže posebnim tekućinama bogatim mineralima koje se stavljaju na zub odmah nakon djelovanja ozona. Naravno, takav način liječenja ima smisla samo kod početnih lezija, dok se kod uznapredovalih lezija bušenje ne može izbjeći. Rekonstrukcija karijesnih lezija izvodi se tako da stomatolog preostali zdravi dio zuba “pokrpa” izradom ispuna ili da zub rekonstruira nekom od zubotehničkih metoda.

Koje su posljedice neliječenja karijesa?

Početni karijes s vremenom prelazi s cakline na dentin i završava stvaranjem rupe u zubu. Svaka rupa u zubu zapravo znači još jedno mjesto za zadržavanje hrane, stvaranje plaka i razmnožavanje bakterija. U toj fazi zub je osjetljiv na toplo i hladno. Ako se ne javite stomatologu, bolest se dalje širi i prodire do zubne pulpe (zubna srž – mekani dio zuba, živca) kada se bol počinje javljati spontano, pogotovo noću. Ako se ni tada ne javite stomatologu, zubna pulpa sama će od sebe odumrijeti i bol će spontano nestati. No, ni tada se niste riješili muka. Naime, u zubu će ostati raspadnuti ostaci mekanog dijela zuba, bakterije će se i dalje sve više i sve dublje naseljavati, a upala će prijeći preko otvora na vršku korijena u okolinu zuba. Na vršku korijena tada će se stvoriti granulom, odnosno gnojna vrećica, pa zub počinje nesnosno boljeti.

Što nas dalje čeka ako ne odemo zubaru?

Karijes se može proširiti i na zube koji su u kontaktu s naslagama iz nastalih rupa, dok oštri rubovi pukotina iritiraju okolna meka tkiva jezika i obraza. Zubni karijes, upala okolne sluznice i niži pH sline tvore začarani krug iz kojeg se može izaći samo potpunom sanacijom zuba.

Gubitkom kontaktnih točaka između dva susjedna zuba, odnosno prekidom zubnog luka, pojačano se opterećuju susjedni zubi. Njihovim naginjanjem i pomicanjem otvaraju se nova mjesta za zadržavanje hrane, plaka i, naravno, stvaranja karijesa. Nabijanje hrane u međuzubne prostore pogoduje upalama gingive i njezinom povlačenju, koje dovodi do ogoljenja zuba, a to pak stvara nova mjesta za zadržavanje hrane. Sve to na kraju može rezultirati parodontitisom.

Osim lokalnih nepoželjnih učinaka, karijes ometa i normalan probavni tok hrane. Svaki zub zahvaćen karijesom u jednom trenutku postaje bolan i ometa žvakanje hrane koja se onda guta slabo prožvakana. Valja znati i da prerani i prevelik gubitak zuba utječe na razvoj čeljusti i pripadajućih mišića. Kako spontana izlječenja i zacjeljenja zubnog karijesa nema, preporučuje se redovito i na vrijeme posjećivanje stomatologa. Uz to, treba paziti na pravilnu prehranu koja ima važnu ulogu u prevenciji svih bolesti, pa tako i karijesa. I, naravno, zube treba prati redovito i temeljito.

Ako nemate pri ruci zubnu četkicu, najbolje je posegnuti za jabukom. Također, ne škodi ponoviti kako bi trebalo izbjegavati slatkiše i sokove.

Sprej protiv karijesa

Odnedavno je u susjednim europskim zemljama odobren i pušten u prodaju sprej na bazi sode bikarbone namijenjen očuvanju zaštitne funkcije sline. Sprej održava stabilnim pH faktor sline, koji se snižava svaki put kad nešto popijemo ili pojedemo te tako pospješuje razvoj karijesa. Koristi se nakon svake konzumacije hrane ili pića, sadrži sodu bikarbonu, ksilitol, poliole i hijaluronsku kiselinu, praktičnog je džepnog formata i može se kupiti u ljekarnama po cijeni od oko sedam eura, no u našim ga ljekarnama još nema.

Takav sprej može biti od velike pomoći, ali on ipak nije definitivno rješenje. Taloženje zubnog plaka ostaje problem zbog kojeg se mogu razviti karijes i parodontne bolesti, stoga su i dalje najbolja zaštita tri osnovne i neizbježne mjere prevencije: kvalitetna higijena usne šupljine, zdrava prehrana te redovite stomatološke kontrole i saniranje zuba na kojima se počeo razvijati karijes.

Žvakaća guma ipak dobiva zeleno svjetlo

Godinama je bila u nemilosti kao vrlo štetna navika za zdravlje zuba, no danas se žvakaća guma vraća na velika vrata, i to uz blagoslov stručnjaka. Naime, nedavno su objavljeni rezultati zajedničkog istraživanja Sveučilišta u Milanu i Sassariju o učincima žvakaće gume na bazi ksilitola u prevenciji karijesa. Istraživanje je provedeno na velikom broju djece iz nekoliko osnovnih škola u Sassariju i potvrdilo je da žvakanje žvakaćih guma na bazi te tvari smanjuje relativni rizik za nastanak karijesa, i to prvenstveno kod djece.

Ksilitol je prirodni zaslađivač biljnog porijekla koji se u žvakaćim gumama koristi kao zamjena za šećer koji se nekoć upotrebljavao (a i danas se koristi u nekim žvakaćim gumama loše kvalitete). Pripada skupini poliola, odnosno alkoholnih šećera, tvari koje nisu kariogene te koje ne fermentiraju uslijed djelovanja bakterija u usnoj šupljini. Ksilitol tako sprječava stvaranje kiseline koja bi nagrizala zubnu caklinu i pospješila nastanak karijesa.

Osim toga, zaštitna uloga ksilitola temelji se i na tome što on ima specifično djelovanje protiv bakterije Streptococcus mutans koja je usko povezana s razvojem karijesa.

IZVOR: zivim.hr