U punom cvatu: kako održavati ljiljane da lijepo cvjetaju?
Ljiljani se od davnina uzgajaju u vrtovima i jedni su od najljepših cevčica s predivnom simbolikom. Kako učiniti da vaši ljiljani lijepo cvjetaju? ...
Lj&Z intimni kutak: 7 velikih pitanja za Tatjanu Jurić
Tu i tamo, volimo “prokopati” duboko unutra i zagledati se u one najsitnije stanice naše duše. Volimo se preispitati i naučiti od samih sebe, i to otkrivanjem onoga što nismo ni znali da postoji.
A još više volimo kad od onih žena koje inspiriraju možemo čuti odgovore na ta ista pitanja. Prva u nizu je radijska voditeljica Tatjana Jurić, za koju svaki put kad progovori možete biti sigurni da će vam unijeti nešto dobro u život – pozitivu, životnu lekciju i nježnost u razgovoru ili samo toplinu svojom energijom. Ona je puno više od samo javne ličnosti; ona je osoba koja ne šuti, koja uči i motivira druge na promjene.
Što za tebe predstavlja savršeni dan?
Dan u kojem se probudim pokraj osobe koju volim i ne moram se žuriti. Jedna obična subota u kojoj telefon ne zvoni odmah nakon buđenja, jutro u kojem ne trebam provjeravati mailove i u kojem me uopće ne zanima što je tko objavio na Instagramu. Dan u kojem ćemo nakon doručka staviti neki film, onda dugo listati portale i smijati se komentirajući aktualnosti, a popodne planirati druženje s dragim ljudima. Male stvari su tako velike, zar ne?
Da možeš promijeniti nešto u načinu na koji si odgojena, što bi to bilo?
Negdje sam nedavno pročitala da su nas naši roditelji odgajali za svijet koji više ne postoji. Ta jednostavna rečenica, na neki čudan način, pokidala mi je dušu. Moji su me učili da su ljudi nezamjenjivi, veze nepotrošne i da uvijek, uvijek do kraja ostajemo uz one koje volimo. Znate onu, kad u kuću pregori žarulja, zamijenimo žarulju, ne mijenjamo kuću. Naučili su me da popravljam ako se nešto potrga, da se ne baca. Usadili su mi shvaćanje koliko je odricanja, poštovanja i ljubavi potrebno za sve stvari vrijedne življenja. I svaki puta iznova dobijem potvrdu koliko smo mi uistinu djeca svojih roditelja! Učimo od njih posve nesvjesno i upijamo kao mali. O čovjeku puno naučimo gledajući ono što nosi od doma. Zato sam zahvalna na onome što su moji u mene usadili.
Kako bi svoju životnu priču ispričala u pet rečenica?
Puno učenja. Puno sreće. Puno tuge. Puno ljudi i kućnih ljubimaca bez kojih je život nezamisliv. I puno otpuštanja.
Što smatraš najvećim postignućem u svom životu?
Ma, neskromno je o tome sam za sebe govoriti. Diplomirati, otplatiti stan, ostvarivati svoju egzistenciju radom, sve su to lijepe i nužne stvari na koje trebamo biti ponosni. Najvažnije mi je ipak oko sebe okupljati ljude koje volim i rasti upravo u svim tim odnosima, bilo obiteljskim, prijateljskim, ljubavnim, pa i poslovnima. I da, jedno od najvećih dostignuća za mene je ostvariti svoju sretnu obitelj, partnera koji te podupire, koji je s tobom u dobru i zlu, te dom ispunjen dječjim smijehom.
Što je nešto o čemu sanjaš već dugo i zašto još nisi to napravila?
Eto, upravo sam spomenula. Sve u svoje vrijeme, kažu, ne može preko reda.
Što je jedna stvar koju želiš znati prije nego odeš s ovog svijeta?
Ajoj, ovo je sad stvarno preteško pitanje za odgovoriti u par rečenica teksta… Ali, po prirodi sam takva da sve što želim znati, pročačkam do kraja.
Koju lekciju je bilo najteže naučiti?
Onu u kojoj te život opomene na one ljude koji u rukama drže tvoju sreću, a svejedno je ne vrednuju; onu u kojoj spoznaš da ljudi svašta govore, i dok govore time pokazuju što žele biti, i to jest lijepo, no ljudi su ustvari ono što čine i negdje između prvog i drugog, često se znam razočarati. Znate onu, djela, a ne riječi. Dođeš u godine kad shvatiš na što je autor mislio. Promjenjivost kod ljudi nešto je što nikako ne mogu shvatiti. Kao i izostanak empatije, sebičnost. Ljudi kojima nedostaje empatije treba se bojati i od njih jako čuvati. Odanost, ustrajnost, autentičnost su po meni najljepše osobine svakog čovjeka; odanost u svemu čega se prihvatiš, odanost korporaciji za koju radiš, ideji koju slijediš, ljudima koje odabereš. Odanost, ustrajnost i dosljednost, na tome se prepoznaje čovjekov pravi karakter, njegovo lice, ali još bitnije – njegovo naličje. Jer, svi smo mi dobri kad je dobro. Ali samo su najbolji dobri i kad dođe loše.
Foto: Tatjana Jurić / Instagram
