Zašto su ženska seksualna maštanja još uvijek ovijena sramom, a užitak nepoznanica?

U svijetu u kojem mašta može svašta, a mi možemo postati tko god želimo, u kojem nema granica da postanemo bolji, osim onih koje si postavljamo sami, seksualna maštanja još uvijek su tabu tema i upravo zato tema o kojoj razgovaramo potaknuti knjigom “Želim” Gillian Anderson.

Kad je davne 1973. godine knjiga Nancy Friday “Moj tajni vrt: ženske seksualne maštarije” objavljena, Anderson je imala jedva pet godina. Prvi put pročitala ju je dok se pripremala za ulogu seksualne terapeutkinje u seriji “Spolni odgoj”. Ono što ju je najviše zapanjilo dok je čitala knjigu bio je prevladavajući osjećaj srama koje su žene pokazivale dok su pisale o svojim skrivenim seksualnim željama. Što se promijenilo, danas, više od 50 godina nakon te knjige? Govore li žene otvoreno o svojim željama, snovima, i potrebama, ili se ne usude ni maštati, provjerili smo u razgovoru s autoricom knjige “One stvari – eseji o ženskoj seksualnosti” i edukanticom seksualne terapije Jasnom Žmak.

Gillian Anderson pozvala je žene diljem svijeta da joj napišu pismo i s drugima podijele svoje seksualne maštarije. “Bila je to prilika glasove žena iz cijelog svijeta okupiti u novu knjigu o maštarijama za novu generaciju”, napisala je Anderson. Nije ni pomišljala da bi odaziv mogao biti tako dobar, a ona prikupiti gotovo tisuću stranica. Mnoge žene u tim pismima, dok pišu o svojim maštarijama, pišu i o svome životu. Na neki način potrebno im je da se opravdaju ili objasne dok pišu o onome što žele. “Ne bih rekla da je užitak toliko tabu koliko nepoznanica. Zbog patrijarhalne kulture u kojoj živimo, uloga žene u društvu često je reducirana i kritizirana, a na seks se zbog tog istog patrijarhata gleda primarno kao na sredstvo reprodukcije, a ne strasti i užitka. Zbog toga su ovakve knjige iznimno bitne jer svjedoče o tome da su žene – i to žene različitih godišta, seksualnih orijentacija, tjelesnih kapaciteta, društvenih statusa – itekako seksualna bića, s vrlo živim vanjskim i unutarnjim seksualnim svjetovima”, govori nam Jasna.

Odnos prema tijelu i sram

Količina srama koja i dalje ostaje prisutna među ženama dok razmišljaju što vole i što bi voljele tijekom seksa prisutan je i u drugim aspektima ženske seksualnosti, kako dodaje Jasna. “Žena vrlo često ostaje zaglavljena u onoj problematičnoj i zastarjeloj opoziciji svetica ili kurva“, objašnjava. Dok promišljaju o svojim potrebama, mnoge autorice pisama pa vjerujemo da tako i mnoge žene seksualnost promatraju i kroz odnos prema vlastitom tijelu, borbi za prihvaćanjem same sebe, svojih promjena, nesavršenosti i sl. “Ženska su tijela u našem društvu meta neprestane kritike – ili su premršava ili su predebela, ili su previsoka ili su preniska, ženske grudi su ili prevelike ili premale, popis je beskrajan – a povrh toga od njih se očekuje da budu uvijek dotjerana, čista, glatka. U takvom je toksičnom okruženju jako teško postići zadovoljavajuć odnos prema svojem tijelu i fantazije u tom smislu mogu biti važno mjesto oslobađanja tih pritisaka, kao što to u ovoj knjizi navodi nekolicina žena. S druge strane, fantazije mogu biti i mjesto doticaja s nekim našim duboko “zakopanim” dijelovima, no iznimno je važno naglasiti da odnos mašte i stvarnosti nije pravocrtan odnosno da, ako o nečemu maštamo, to ne znači kako to nužno želimo i ostvariti u stvarnosti. Puno fantazija nastaje i ostaje isključivo u svijetu mašte”, naglašava.

Seks i ljubav

Mnogim ženama odnos prema seksu usko je povezan i s odnosom prema ljubavi, tj. seks je pokazatelj ljubavi ili potrebe za ljubavi. No Jasna kaže da, koliko god odnos ljubavi i seksa bio kompleksan, ljubav nije dovoljna za užitak u seksu, isto kao što ni ljubav nije nužna za užitak u seksu. “Prije nego što olako počnemo donositi generalne zaključke o kvaliteti seksa u određenom odnosu, pa se uhvatimo razmišljanja je li loš seks pokazatelj loše veze, ili je dobar seks pokazatelj dobre veze, ili mi je važnija emotivna povezanost ili podrška”, naglašava Jasna. Potrebno je da pronađemo vlastiti odgovor na pitanje: “Koliko je meni seks važan?”. I upravo je to jedno od pitanja koje se provlači kroz knjigu “Želim”, tj. sva prikazana iskustva žena.

“Koliko je meni seks važan”

Njihova iskustva, koliko god bila različita, bilo da je riječ o ženama koje su u vezi ili su same, u heteroseksualnim odnosima ili u homoseksualnim odnosima, ponekad se svode na maštanja o osobi s kojom jesu ili s kojom žele biti, nekad su glavni junaci njihovih snova glumci, slučajni prolaznici ili neke osobe koje su zbroj svih drugih. “Iako postoje neka istraživanja o seksualnim fantazijama, pa tako i ono koje su 2023. na inicijativu časopisa “Gloria” proveli Tanja Jurin, Aleksandar Štulhofer i Jure Bušić – fantazije je zapravo jako teško istraživati, kao uostalom i ostale aspekte seksualnosti jer se istraživanja u polju seksualnosti uglavnom temelje na samoizvještavanju odnosno onome što su ljudi voljni podijeliti, a ne nužno onome što se stvarno događa u njihovim seksualnim životima. No ono što znanost trenutačno kaže jest da status partnerstva nema bitnog utjecaja na učestalost fantaziranja, već na to utječu i drugi faktori poput zadovoljstva seksualnim životom i vlastitim tijelom, uvjerenja o seksualnosti, razine hormona i tako dalje.”

Maštanje oslobađa

Žene definitivno maštaju, složit ćemo se, no pitanje je koliko o svojim seksualnim maštanjima i pričaju. I jedna i druga knjiga pokazuju da potreba za tim postoji. “Golem odaziv koji su i Friday i Anderson doživjele na svoje javne pozive za dijeljenje maštarija jasno ukazuje na to da mnoge žene žele podijeliti svoje fantazije, no u našem društvu nedostaju sigurni prostori za tako nešto. Najveća vrijednost ovih knjiga upravo je u otvaranju takvih prostora koji potom postaju prostori oslobođenja za niz drugih osoba, čitateljica i čitateljica koji prethodno vjerojatno nikad nisu imali priliku čuti o čemu sve maštaju drugi ljudi”, objašnjava. Fantazije pomažu ženama da se oslobode svih tih pravila i granica u kojima odrastaju, da upoznaju svoje tijelo, prepoznaju svoje potrebe, stave sebe na prvo mjesto, bez da imaju potrebu nekome se opravdavati, ili tražiti dozvolu. U mnogim slučajevima seksualne maštarije važan su saveznik i prilikom seksualne terapije. “Fantazije se ponekad koriste za rad na poticanju seksualne želje, a ponekad za ponovno uspostavljanje seksualne povezanosti između partner(ic)a. Naravno, fantazije ponekad u terapiju ulaze i kao izvor srama, pa se radi na psihoedukaciji i radu na tim negativnim vjerovanjima. U oba slučaja, i knjige poput “Želim” i “Moj tajni vrt” tada postaju dio terapijskog rada i služe za poticanje mašte ili umanjivanje srama. Njihov destigmatizacijski učinak često je uistinu fascinantan”, naglašava.

Seksualna terapija

Sve više i više ljudi u potrazi je za rješenjem svojih problema, otvorenost prema prepoznavanju da nešto ne štima, i da bi moglo biti bolje, ono je što ih dovodi do stručnjaka. Najčešće se žene na terapiji javljaju zbog smanjene seksualne želje, a među prioritetima na kojima se tijekom terapije radi, su i postizanje orgazma. Kad je riječ o parovima oni na seksualnu terapiju često dolaze zbog razlika između razina seksualne želje, kako nam objašnjava Jasna te dodaje da interes i potreba za seksualnom terapijom itekako postoji.

Kad govorimo o maštanju, zapitat ćemo se i mogu li one biti dopuna ili zamjena seksualnom životu. “Fantazije mogu biti oboje, i mogu biti puno toga drugoga. Slična je stvar sa seksualnim odnosom – on može imati niz različitih funkcija, različitim ljudima može značiti različite stvari i istim ljudima može značiti različite stvari u različitim fazama života. Fantazije tako mogu služiti kao prostor za eksperimentiranje, kao način boljeg upoznavanja sebe ili partnera/partnerice, kao mjesto bez krivnje. I da, one mogu biti dodatna motivacija za seksualni život, ali mogu biti i način izbjegavanja stvarnih odnosa”, zaključuje.

Maštanje na koje imamo pravo

Što vama seks znači, što od njega želite, koliko želite, je li on dio vaše potrebe za ljubavlju ili za nježnosti, za osjećajem bliskosti, ili nešto sasvim drugo? Pitanja su to koja bismo trebali postaviti sami sebi, bez straha da ćemo time poremetiti sebe ili raditi nešto što nije dobro. Upoznavanje sebe, vlastitog tijela, onoga što nas čini takvima kakvi jesmo, možda je najveća, ali i najteža, maštarija na koju imamo pravo.

“Danas je seks svakako prisutniji u javnosti negoli prije, u doba kad su prijašnje generacije odrastale, pa se dio te njegove javne pojave svakako prelijeva i u intimnu sferu. No mislim da smo kao društvo još uvijek na baby steps razini i da imamo puno prostora za destigmatizaciju seksualnosti. Danas živimo u vrijeme velikog paradoksa – s jedne strane “bombardirani smo seksualnim sadržajima i idejom da je seks užasno bitan, a s druge do nas i dalje dolaze poruke o njegovoj štetnosti i sramoti. Tim je paradoksom jako teško navigirati i on otvara prostor za puno zbunjenosti i nesigurnosti, što se onda lako pretvori u šutnju. Stoga su knjige poput ove bitne, stoga su intervju poput ovog bitni”, zaključuje Jasna Žmak.

“Teško mi je shvatiti što moje maštarije zapravo jesu. Velik dio onoga što se odigrava u pornografskim filmovima usmjereno je prema muškarcima, a prema nama ženama postavlja se toliko puno očekivanja da mi je izrazito teško razlučiti između onoga što me stvarno napaljuje i onoga što mi se čini da bih trebala raditi. Rekla bih kako najviše maštam o tome da mi netko pruži osjećaj kako sam izrazito poželjna. Želim da me netko potpuno mahnito uzme – da moj partner istražuje moje tijelo kao da je ono za njega neka vrsta droge – da se osjećam kao da ga pali već samo moja naga prisutnost. Ne zato što vidi tek još jedno nago tijelo, već zato što sam to ja i moje tijelo. Osjećati se tako jedinstvenom i čuti to od druge osobe – to je ono zbog čega se osjećam poželjnom točno takva kakva jesam i sve nesigurnosti guram u stranu. I što više osjećam da sam poželjna svom partneru u krevetu, to se više uzbudim.”

Ulomak iz knjige “Želim” Gillian Anderson (Znanje)

Foto: Pexels, PR