Vedrana Rudan: Muškarca muškarcem čini idealna kombinacija onoga što ima u glavi, u džepu i među nogama!

by | 17 ožujka, 2014

Razgovarala: Brankica Treskavica

Vedrana-Rudan-ProFemine-490x681

Na konferenciji „Pro Femina“, koju dana 3. travnja u hotelu “Hyatt” u Beogradu organizira časopis „Lepota i zdravlje“, i ove godine moći ćemo vidjeti i čuti gošću iz Hrvatske, čuvenu Vedranu Rudan! Uz opasku da ona – ma u kakvom okviru morala govoriti – ide svojim putem, jer drugačije ne zna, Vedrana Rudan – sudionica panela „Regija u krevetu“ – povela nas je vrlo zanimljivim putem…

Koliko je ženi, kad naleti na muškarca koji joj se sviđa, bitna njegova nacionalna pripadnost? Kad govorimo o “regiji”, drži li vodu teza da su Hrvatice lude za Ljubljančanima, Srpkinje za rođenim Opatijcima, Slovenke za dečkima iz Kikinde? Bilo kakvu raspravu na ovu ili sličnu temu držim nečim što samo može prerasti u dobru zajebanciju, ako ljudi koji o njoj raspravljaju imaju duha. Ja se u nju neću uspješno uklopiti, jer sam ženska bez mašte i osoba koja vjeruje kako pripadnost čovjeka određenoj naciji o njemu ništa ne govori. Vidite moj slučaj. Ja sam rođena Hrvatica, čime se ne ponosim. Zašto se ne ponosim, objasnila sam. Uvijek mi je muka kad u neku rubriku moram upisati taj podatak. Koliko je muškaraca u mom životu bilo među mojim… rukama neću napisati, ali sve dok, kako jednom reče Tuđman, nismo “najzad postali svoj na svome”, ja pojma nisam imala kojoj naciji pripadaju moji dečki. Kad sam u jeku rata skužila da svima oko sebe moram brojiti krvna zrnca, brojila sam, po inerciji. Nije mi bilo lako. U mom kraju ima jako puno Radovana i Dušana, imala sam posla i s Radovanom i s Dušanom, a nisu ono što neki misle da jesu. Zašto se mnogi muškarci koji žive u selima u okolici Mošćeničke Drage, tamo sam živjela kad sam bila cura, zovu Radovan i Dušan, pitaj boga. I, što s tim podatkom? Rat u Hrvatskoj, a svi oko tebe misle da znaju da ti prošlost baš i nije čista, kad si u cvijetu mladosti svoj cvijet dijelila s budućim najvećim neprijateljima svega što je hrvatsko. Baš sam bila u stresu. Kad sam krv mojih bivših ljubavnika stavila pod mikroskop, umirila sam se i uznemirila. Radovan je “čist”, a Dušan” samo “polučist”. Mama mu je Hrvatica, a tata Slovenac. Razgovarala sam s mnogim ženama i sve misle isto: muškarca muškarcem čini idealna kombinacija onoga što ima u glavi, u džepu i među nogama. Ako je pametan, bogat i ako bez umjetnih dodataka može polugol reklamirati Armanijeve gaće, onda je to ono što treba pod hitno doma odvući i brzo svući. Kojoj naciji pripada neka upisuje na MUP-u ili u SUP-u, kako hoćete. Ja nisam policajac, meni su o muškarcima bitni sasvim drugi podaci. Kad sam bila mlada, presudni su bili centimetri, danas… J…. glupana bez kune u džepu, pa neka mu je i trideset centimetara dugačak. Dok miruje.

Program cijele konferencije možete pogledati OVDJE.

Foto: Mladen Sekulić, Life Content