U tuđoj trenirci

by | 9 studenoga, 2015

Obećala sam, još u prvoj kolumni, da ću vam javiti kako je to biti u tridesetima. Budući da su moje prijateljice i poznanice danima, tjednima, mjesecima, a možda čak i godinama duže od mene u tridesetima, napisat ću vam par stvari iz njihove perspektive, a ja ću pričekati da mi se dogodi nešto spektakularno pa da vam mogu tipkati o tome.

Dakle, jedna od mojih najboljih prijateljica (Vjerojatno sad mislite il’ je najbolja il’ nije, ne može biti jedna od najboljih!?! E pa može, imam nekoliko najboljih prijateljica i gotovo! I sve su najbolje zato što jesu i ja ih obožavam!) priča mi neki dan na kavi kako si je kupila super trenirku i kako jedva čeka da ode u trgovinu po još jednu. Mislim, nije to nikakav problem, ništa čudno, trenirka k’o trenirka, imam i ja svoju najdražu plišanu trenirku koju volim nositi. Sve bi to bilo u redu da ovdje nije riječ o Tei. Dakle Tea je tip žene koja nikad, ali apsolutno nikad nije nosila trenirke, čak niti kao mala. Za nju trenirke nikad nisu imale smisla, bježala bi od sportskog odjela u trgovini kao što ja bježim od soje u trgovini s hranom (znam da neki ljudi vole soju, al’ eto, ja je ne volim i znam da joj vjerojatno nisam dala priliku i nikad mi je nitko nije spremio na prefini božanstveni način, tako da stvarno ne volim soju). Nego, vratimo se na Teu. Za Teu su do jučer pamučne tajice bile vrhunac sportske odjeće, to je to, nikad joj nije bilo jasno zašto netko troši novac na trenirku kad postoji toliko divnih haljina i toliko štikli za kupiti. Ni tenisice joj nikad nisu bile baš nešto drage, uvijek bi je zaboljelo srce kad bi iz nekog razloga morala dati novac za tenisice. I sad ta ista žena, koju znam već godinama, sjedi ispred mene i priča mi o trenirci koju je kupila i o svima onima koje tek planira kupiti. Da stvar bude još bolja, izjavila je kako bi, da se nađe u situaciji u kojoj mora birati između seksa s likom koji joj se sviđa i maženja s njim dok njih dvoje sjede u fotelji, svatko u svojoj trenirci, odabrala trenirku?!? Što ponovno ne bi bilo toliko čudno da ovdje nije riječ o Tei, ženi od koje sam ovakvu izjavu očekivala jedino i u slučaju da je izvanzemaljci otmu i naprave lobotomiju. Dakle, da vam objasnim, na skali od trenirke do štikli, gdje trenirka označava apstinenciju, a štikle seks, Tea je oduvijek bila štikla, a sad je odjednom postala trenirka?!?

Tu je i jedna poznanica koja je napunila 30 godina nešto prije mene i odlučila je živjeti u čistoći. Dakle, nije riječ o tome da je najednom odlučila da će se češće tuširati i brisati prašinu u stanu, nego da se neće seksati, iliti voditi ljubav ili koji god naziv preferirate, sve dok se ne uda. Da se razumijemo, nije ovdje riječ o osobi koja nikad nije prakticirala seks pa je odlučila čekati do braka, već o osobi kojoj je seks preko 10-ak godina bio sastavni dio života i sad je odjednom odlučila živjeti u čistoći. Ne kažem da je to nešto loše, svatko ima svoje razloge iz kojih donosi određene odluke, al’ onda mi ta ista osoba kaže kako s vremena na vrijeme poklekne, no ipak se opet trudi živjeti u čistoći. Ne razumijem, je li seks odjednom počela doživljavati kao nešto loše? Ako je tako, zašto onda poklekne? I tko tu koga zapravo ….??? Zaboravila sam napomenuti da je naglo dobila i amneziju vezanu za jednog partnera s kojim je bila u vezi. “Ja s njim spavala? Ma neee, nisaaaam!!!“ Mislim, da se razumijemo, nisam im ja držala svijeću pa ne mogu tvrditi da jest, ali recimo samo da je priča prije par godina bila potpuno drukčija.

A onda je tu i jedna moja vrlo draga prijateljica koja je igrom slučaja počela živjeti u čistoći, tako se barem ona sprda. Ni kriva ni dužna… Sviđa joj se frajer s kojim se redovito čuje i odlaze zajedno na fateove, ali nikad ništa. Sad vas vjerojatno zanima što su to fateovi? Fate vam je nešto kao “friendly date“. Tako ona to naziva… Kaže da nema pojma je li to samo frendovsko duženje ili je to date pa je odlučila da će se to zvati fate. A ako je sudbina da njih dvoje završe zajedno, onda je to fate u pravom smislu riječi! I tako sva zbunjena kaže ona meni: “Ella moja draga, sve bi to bilo u redu da ja imam 16 ili 17 godina pa da ne znam jesam li na dateu ili ne, ali da ću se s 30 godina pitati što točno lik želi sa mnom, to stvarno nisam očekivala!“

I tako, svašta nešto se nađe u našim glavama… Ne kažem ja da su tridesete godine “krive“ za bilo što od navedenog, ali zanimljivo je gledati kako se određene stvari tijekom života mijenjaju, no ono što nekako uvijek ostane prisutno jest naša zbunjenost. Imali mi 20, 30, 50 ili 90 godina, i dalje ponekad ne znamo što da radimo sa sobom samima, a kamoli s drugim ljudima, i dalje samo tražimo način kako da budemo sretniji. Bile to trenirke, život u čistoći, fateovi… Budući da je ovaj put kolumna totalno opravdala ovaj naslov “Seks i jad”, morat ću uskoro napisati neku “Seks bez jada”! 😉