TAO TE CHING

by | 20 srpnja, 2020

Tao Te Ching napisan je prije 2500 godina i klasik je kineske kulture no odavno je prerastao granice svog porijekla i danas se svrstava u bezvremenske vrhunce svjetske literarne baštine. U originalnom kineskom zapisu sastoji se od 81 pjesme, koje su podijeljene u dvije cjeline: pjesme 1.-37. posvećene su tumačenju pojma „tao“ ili „puta“, nemanifestiranog izvora svega stvorenoga, dok se pjesme 38.-81. bave učenjem o „te“, vrlini. Tekst se smatra temeljnim djelom taoističke filozofije i knjiga je smjernica o tome kako živjeti dobar i skladan život. On nudi niz uvida o životu i prirodi, i više su to sugestije nego pravila ili tvrdnje.

Tao Te Ching napisan je na klasičnom kineskom jeziku, slikovnom jeziku koji ne poznaje interpunkcijske znakove, nema aktiv ili pasiv, nema jedninu i množinu, padeže, gramatički rod ni glagolsko vrijeme. Usto, u taoističkoj maniri, neki su dijelovi teksta namjerno nejasni i dvosmisleni, ostavljajući slobodu vlastitog doživljaja i tumačenja. Zbog toga je svaki novi prijevod veliki izazov. Ovo je već treći prijevod u izdanju Planetopije, i treći prijevod Marine Kralj Vidačak, koja se ovim tekstom bavi u rasponu od dvadesetak godina. Njezin je novi prijevod duboko promišljen i osobno proživljen, nastao usporednim prevođenjem nekoliko cijenjenih svjetskih prijevoda, a rezultat je suvremen, svjež i značenjski nabijen tekst i predstavlja poseban doživljaj.

Lao Tzu u svojim stihovima stvara posebno raspoloženje – atmosferu mira, umjerenosti, skromnosti, blagosti, prihvaćanja onog što donosi život i služenja općem dobru. Za taoiste stvarnost je bila nemjerljiva, ali ne i neshvatljiva za onog čiji je um smiren. Možda je najveća vrijednost ove knjige upravo u tome što otvara nova gledišta i poziva nas da prigrlimo razne mogućnosti koje nam život pruža. Iako su pjesme označene rednim brojevima, nije ih nužno čitati kronološkim slijedom. Svaka se od njih može promatrati kao zasebna cjelina, univerzalna poruka i neposredan poticaj za promišljanje i meditaciju.

Iz predgovora Marine Kralj Vidačak