Tako to počne…

by | 17 studenoga, 2015

„Tako to počinje. Pogledate nekoga koga nikad prije niste vidjeli i prepoznate ga. To je sve. Samo ga prepoznate. Onda sve počne…“ Nekad ona ili on prepozna vas, nekad vi njih, a nekad se prepoznate u isto vrijeme.

SEKS I JAD KOLUMNA2

Ne znam kako je kod vas, al’ gotovo sva moja prijateljstva, sve moje zaljubljenosti, počele su upravo na ovakav način. Kao da prepoznate nekog s kim ste u nekom od prošlih života bili povezani.

Jednu od svojih najboljih prijateljica prepoznala sam još na hodnicima osnovne škole. Obje smo uživale u tome da nas se vuče po skliskim hodnicima u još više skliskim papučama. To je valjda bio tajni znak za raspoznavanje… Što reći, osim da ćemo još malo slaviti srebrni pir. Na istim tim hodnicima, u istim tim školskim klupama prepoznala sam i jednog od svojih najboljih prijatelja. On danas živi u drugoj državi, ali kad god se vidimo, kad god se čujemo, razgovor jednostavno nastavimo tamo gdje smo stali.

Drugu najbolju prijateljicu prepoznala sam na hodniku studentskog doma, odmah, na prvu, dok je njoj trebalo malo više vremena. Nekad ni sama ne znam kako sam je uspjela prepoznati. U par navrata prošla je pokraj mene a da nije ni trepnula kad bih je pozdravila. Pokušala sam joj se približiti ponudivši je frutabelama, znate ono, kao malo dijete koje se želi s nekim igrati pa mu u zamjenu daje svoj omiljeni slatkiš. Međutim, nije upalio… A onda, prilikom jednog izlaska, prepoznala je i ona mene, možda je bilo do alkohola, ali pogledale smo se i počele plesati, zezati se i od tada smo postale nerazdvojne.

Još jednu sam pronašla u studentskom domu. Za ovu neću reći da sam je prepoznala na prvu, ni ja nju, ni ona mene, nismo si baš nekako sjele. Jedna Zagorka, druga Dalmatinka, slučajno se našle u studentskoj sobi u Zagrebu da žive zajedno. Nebo i zemlja što se tiče karaktera. I što se onda dogodilo? Ostale smo živjeti zajedno pet godina, napravile smo svoj idealan svijet u par kvadrata… Pa mislim da slobodno mogu reći kako je i ovo bila jedna vrsta prepoznavanja. Kako drukčije to nazvati? Što bi drugo to moglo biti nego prepoznavanje?!? Dva potpuno različita svijeta pronašla su jedno u drugome idealnog partnera za suživot u sobi toliko malenoj da nema tu više nikakve privatnosti, jednostavno sve dijelite. Još sam jednu prepoznala, točnije prepoznale smo se na tim čudesnim hodnicima studentskog doma, ali stvari su se nekako posložile da smo se počele družiti tek nekoliko godina kasnije. Jedna poruka dovela je do jedne kave, a jedna kava do novog prijateljstva. Znate kako kažu, za sve postoji vrijeme, tako je i ovo prijateljstvo dočekalo svoje.

Ne znam zašto, ali uvijek mi se na putovanjima dogodi da prepoznam ljude. Uvijek pronađem nekoga tko mi savršeno odgovara svojom energijom. Mnogi ljudi kažu da je to do putovanja, svi smo na putovanju opušteniji, otvoreniji pa lakše sklapamo prijateljstva. Možda ima nešto i u tome, ali ja ipak prije svega vjerujem u prepoznavanje. Na jednom od svojih prvih putovanja, prijateljica i ja došle smo ranom zorom u hostel i zatekle dečka koji je radio na recepciji kako spava. Probudile smo ga, a on nam je za dobrodošlicu ispalio nekoliko sočnih psovki jer tko normalan dolazi ovako rano u hostel?!? Nas dvije smo pukle od smijeha jer smo prepoznale svog novog prijatelja. I uistinu, bilo je tako, jedan od onih ljudi koje zavolite na prvu, a ni sami ne znate zašto… Al’ dobro, nikad nisam bila jedna od onih koji traže razloge za ljubav, al’ sam zato uvijek bila jedna od onih koji zavole na prvu. Nema kod mene na drugu, petu, sedmu… Il’ je na prvu il’ nikako. Rodilo se prijateljstvo koje i danas traje.

Prija par godina bila sam u Bugarskoj na jednom od onih projekata za mlade koje financira Europska unija. Drugog dana prišla mi je jedna djevojka, zagrlila me i rekla da me voli. Nasmijala sam joj se, moram priznati malo sam bila skeptična, ali ipak dovoljno otvorena da dobijem prijateljicu za ostatak života. A možda i za neki idući, u kojem ako se sretnemo, nema šanse da se ne prepoznamo. Jednom prilikom pitala sam je kako to da mi je prišla na taj način. Samo se nasmiješila i rekla: „Osjetila sam tvoju pozitivnu energiju.“ Tu sam upoznala i jednog jako, jako dragog prijatelja koji i danas kaže da je bilo dovoljno samo da se pogledamo i da prijateljstvo počne.

Na kraju krajeva, tako nekako prepoznala sam i svog dečka. Jedan pogled bio je dovoljan… i to jedan pogled u njegovo dupe! Prepoznavanje prvo! Da, da, da si ne lažemo, njegovo dupe bilo je prvo što sam primijetila na njemu. Bilo je to nekako ovako, ulazim u poštu s prijateljicom i ostajem hipnotizirana tom divnom pozadinom. Pomislim si, koji zgodan lik, visok, crn… A kad ono pokraj njega stoji još zgodnija ženska. Dobro, to je to, mislim si ja, pa normalno da ima curu kad je ovako zgodan. Obavim ja u pošti što sam imala i izlazim van i čekam frendicu, izlazi on, okrećem glavu da me dupe ne hipnotizira opet i čujem ga kako nešto blebeće: „Jesi vidio/vidjela ove zgodne djevojke?“ Nisam baš bila sigurna što je točno rekao, ali pomislih: „Vid’ ove budale, priča svojoj djevojci o drugim ženama!?!“ Mislim, nemam ja ništa protiv toga da parovi zajedno komentiraju fizički izgled drugih ljudi, štoviše, i ja to radim s njim, al’ u tom trenutku jedino što mi je bilo na pameti bilo je: „Hajde ušuti i odvedi tu svoju hipnotizirajuću stražnjicu negdje izvan mog vidokruga!“ Okrenem se ja za koji trenutak, taman kad sam pomislila da ga nema više na vidiku, a on stoji ispred mene i smije se. A osmijeh, osmijeh još bolji od dupeta. Prepoznavanje drugo! Zbunjena totalno, smijem se i ja… Kad ono, pokraj njega stoji frend kojem se zapravo obraćao, a ona ženska, ona nema veze s njim, samo je čekala svoj red u pošti… I onda mi je počeo nešto pričati. Prepoznavanje treće! Ja gotova…

Ono što vam ja, drage moje, pokušavam reći jest kako čvrsto vjerujem u to da ljude osjetite i da oni osjete vas, da je energija kojom zračite puno jača od bilo kakvih riječi. Vjerujte tom osjećaju, nemojte bježati od njega, nemojte se bojati toga da ljude zavolite na prvu. Istina, ponekad će se dogoditi da iz cijele priče izađete povrijeđeni, ali što je to u usporedbi s prijateljstvima, s ljubavima, s divnim trenucima koje možete doživjeti.