Taj Hejt U Glavi

„The hate U give little infants fucks everything“, poručio je još početkom devedesetih godina američki reper Tupac Shakur objašnjavajući akronim THUG LIFE. Unatoč tome što je često bio optuživan za poticanje nasilja i vulgarnosti kod svojih obožavatelja, ikona gangsta-rapa sa Zapadne obale ovime je, zapravo, htio upozoriti. Nastave li se djeca odgajati u negativnom okruženju, okružena rasizmom, nasiljem i opresijom, taj će se krug samo nastaviti vrtjeti.

Koliko je proročanska bila ova Tupacova izjava pokazalo se i prvog dana 2009. godine nakon što su 22-godišnjeg Afroamerikanca Oscara Granta brutalno ubile policijske snage u kalifornijskom gradu Oaklandu. Taj se događaj, kao i pucnjava kojoj je u rodnom Jacksonu sama svjedočila, urezao u pamćenje mlade Angie Thomas pa mu je posvetila fakultetski esej, a nakon ubojstava još trojice mladih Afroamerikanaca, esej je pretvorila u roman Taj Hejt U Glavi (The Hate U Give).

Starr Carter, obična je 16-godišnjakinja, Afroamerikanka iz naselja Garden Heights, učenica prestižne srednje škole Williamson koju pohađaju većinom bijela djeca. Roditelji su je u tu školu upisali kako bi je pokušali zaštititi od opasnosti što ih život u getu sa sobom nosi, no jedne noći nakon kvartovske zabave, Starr svjedoči brutalnom zločinu. Za rutinske kontrole vozila policajac trima hicima ubija njezinog nenaoružanog prijatelja iz djetinjstva, Khalila. On je, navodno, policiji bio poznat kao lokalni diler. Je li to bio dovoljan razlog za njegovo ubojstvo?

Iako u sebi nosi aktivističku potku, Taj Hejt U Glavi je priča o odrastanju, o identitetu i o traženju. Priča o mladoj Afroamerikanki koja traži svoj glas, djevojci neprestano razlomljenoj između dvaju svjetova-onog iz kojeg je potekla i onog kojem sad, barem djelomično pripada. Ovo je njezino putovanje, buđenje i osvješćivanje da može biti ono što jest, ono što želi biti.

Zbog svega je toga, čim se 28. veljače 2017. pojavio na policama američkih knjižara debitantski roman mlade autorice Angie Thomas odmah zasjeo na prvo mjesto New York Timesove ljestvice najprodavanijih romana za mlade i ondje ostao čak. Uspjeh romana iznenadio je i samu autoricu koja se, u strahu od nemogućnosti pronalaska izdavača za svoj rukopis, nepunih godinu dana prije toga za pomoć obratila poznatoj američkoj književnoj agentici. Bojazan je, pokazalo se, bila potpuno neopravdana jer za prava na njezin aktivistički roman sazrijevanja licitiralo je čak 13 nakladnika, a samo mjesec dana kasnije filmska je prava otkupila producentska kuća Fox 2000. Roman je samo u prvih mjesec dana prodan u 100 000 primjeraka, nagrađen je brojnim nagradama, između ostalog onima čitateljske zajednice Goodreads za najboljeg debitanta godine i najbolji roman za mlade, a nedavno je osvojio i posebnu nagradu „Najbolji od najboljih“. Njegovo pojavljivanje na tržištu, ipak, nije prošlo bez kontroverzi pa ga je Američko knjižničarsko društvo(ALA) zbog pretjerane vulgarnosti, korištenja droga i uvredljivog jezika uvrstilo na popis najizazovnijih.