Suzana Horvat Pecikoza o karijeri modela, majčinstvu i prihvaćanju promjena na pragu četrdesete

Kad se sjetim supermodela 90-ih, riječi koje mi instantno padaju na pamet jesu “neopisivno cool”, “svoje”, “divlje”, “moćne”. Isti set pojmova evocirala mi je i Suzana Horvat Pecikoza pri našem prvom susretu – na snimanju naše srpanjske naslovnice. Aura svjetskog modela uparena s pomalo tomboy, “haharskim” stavom kombinacija je kojom uspješna manekenka osvaja sve oko sebe i uvlači u svoj neodoljivi kozmos. Ipak, postoji i druga strana njezinog prepoznatljivog dječačkog stava, koji je, kako otkriva, morala usvojiti da bi preživjela kao mlada djevojka u odraslom svijetu modelinga. Danas na početke svoje karijere gleda sa zahvalnošću jer upravo su je oni, predvođeni njezinim stavom i upornošću, oblikovali u osobu kakva jest – zadovoljnu, mirnu, s jasno posloženim prioritetima i radošću koja isijava iz njezinih prodornih zelenih očiju.

Od svoje 15. godine radili ste i živjeli kao profesionalni model u inozemstvu, prvotno između New Yorka, Pariza, Londona i Milana. Rođeni ste u Zagrebu, a sada živite u Beogradu. Gdje se danas osjećate najviše svoji?

Teško je reći gdje je “lokacijski” moj dom jer se selim od svoje treće godine… Zapravo, ja sam iz Velike Gorice, gdje sam provela svoje djetinjstvo i otkud potječu sva ona najslađa sjećanja. Kad sam imala 12 godina, preselili smo se u Zagreb, a u dobi od 15 krenula sam u “svijet”. Živjela bih deset mjeseci “vani” i kući bih se vraćala samo za blagdane. Stoga ću reći da je moj dom tamo gdje su moji ljudi, a lokacije na kojima mi srce uvijek poskoči jesu Pariz i Bol/Brač.

Haljina i kapa Zara

Što ste “ponijeli” sa sobom iz svih ovih gradova u kojima ste živjeli i radili te koji od njih Vas je nekako najviše “obilježio”?

Da nikad ne zaboravim tko sam i odakle su moji korijeni; da se ne sramim svoga, a uvijek poštujem tuđe. Izdvojit ću Pariz, koji me, u neku ruku, odgojio. Ondje sam usvojila društvene manire i otkrila umjetnost uživanja u hrani – kako, koliko i što jesti. Donio mi je umjerenost u stilu i odijevanju u skladu s onim “manje je više”, umjerenost u prehrani (danas jedem sve, ali pomalo) te ljubav prema dugim šetnjama gradom.

Rekli ste da nikad zapravo niste željeli biti model, nego fotografkinja. Žalite li danas zbog ičega ili smatrate da nam život donosi baš ono što nam treba?

Ne, ne žalim. Jako sam zadovoljna kako se sve posložilo. Postoji izreka: “Ti planiraš, a Bog se smije.” Naučila sam brzo prihvatiti situaciju u kojoj se nalazim, izvući pouku i prepoznati najbolje iz onoga što mi se nudi. Iza mene je duga karijera u modelingu, no i danas povremeno radim kao model. Sve su to dobri temelji i iskustvo ako jednog dana poželim stati iza kamere kao fotografkinja, a nadam se da hoću.

Kupaći kostim H&M, suknja Viktoria Chan, Garderoba Concept Store

Kako iz današnje pozicije gledate na svoju karijeru? Na koji Vas je način posao oblikovao i koje su najteže lekcije koje ste kao model morali savladati?

Bilo je naporno na početku, s puno suza i odricanja. Mislila sam da ću raditi ovaj posao kratko, do 25. godine, ali evo me, 23 godine kasnije, I’m still here. 🙂 I sada mi je baš dobro. Sve ono s čime sam se mučila, danas je nagrada i baš uživam raditi. Lekcije koje sam usvojila su:
1. Budi uvijek svoja i tretiraj sve ljude jednako.
2. Voli sebe, ne daj na sebe i poštuj druge.
3. Reci “ne” jasno i glasno.
4. Nauči prihvatiti poraz i ne uzimaj stvari k srcu – to je lekcija koju prolazi i svaki sportaš.
5. Biti drukčiji je teško, ali se isplati. Nikad nemoj pognuti glavu samo zato što okolini ne odgovara tvoj način razmišljanja i življenja.
6. Stav, osmijeh i dobre namjere otvaraju sva vrata.
7. Budi dobra i pristojna, ali pokaži zube kad treba.

Kakav je danas život modela u odnosu na vrijeme kada ste Vi počinjali, koje su najveće promjene koje je ova industrija doživjela i je li danas teže biti model nego prije?

Kako kaže Ivo Andrić: “Sve je u životu most ili ćuprija.” Negdje dobiješ, a negdje izgubiš. Svako je vrijeme drukčije i nosi nešto svoje, a mislim da se danas svi suočavamo s tim naglim i brzim promjenama. Osobno mi je draže vrijeme kad sam ja počinjala jer je bilo strastvenije, kreativnije, umjerenije i imalo je veći značaj. Danas sve ide prebrzo i fokus se gubi nakon 20 sekundi. Toliko se toga mijenja da više niste sigurni hoće li znanje ili zanat koji danas učite biti korisni za pet ili deset godina. Sve se nekako razvodnilo. S druge strane, tehnologija nam je znatno olakšala posao. Meni, recimo, omogućava da budem kod kuće s obitelji, a istovremeno online odrađujem castinge i direct bookinge. A što je prije bilo teže? Sve je bilo strože i na početku je nalikovalo vojničkom režimu. Znao se red, radilo se bez prigovora i trpjelo do boli. Razvoj digitalnih tehnologija danas stvarno nam je olakšao komunikaciju, pa se neusporedivo brže dolazi do rješenja i informacija.

Kad počneš raditi u modnoj industriji s 15 godina, tvoj izgled je tvoj posao, a tvoje tijelo je svojevrstan “proizvod”. Jeste li morali na neki način izgraditi svoje samopouzdanje kroz sve to, tj. raditi na njemu više nego netko izvan modne industrije?

Apsolutno! To je prva škola koju prođe svaki model koji živi vani. Dovoljno je par castinga da shvatiš kako si još jedna visoka brineta sa zelenim očima. I onda se vraćamo na već spomenuto: karakter. Karakterom se ističeš. Ljepota dolazi iznutra. Nema ništa privlačnije kad žena ili muškarac imaju karizmu i samopouzdanje. To se vidi u pogledu i osmijehu.

Živimo u kulturi koja je opsjednuta mladošću i “savršenstvom”, a Vi ste odrasli u industriji koja te zakone diktira. Kako danas, na pragu četrdesete, izgleda Vaš proces prihvaćanja promjena koje vrijeme donosi?

Teško, i to ne zbog izgleda, nego zbog zdravlja. No odlučila sam da su godine samo broj. Zato maksimalno ulažem u svoje zdravlje, ali i uživam – dozvolim si opustiti se u hrani, piću i blesavosti.

Danas živite u Beogradu, postali ste majka, model ste, volite fotografiju… Kako trenutačno izgleda Vaša svakodnevica?

Težim rutini, no još uvijek se uhodavam: Marko – Lu – teretana – pranje rublja, čišćenje kuće… Živim život kao i 90 posto ljudi. A onda, kada dobijem posao, odletim na dan ili dulje, i to je to. I dalje radim kao model, a sa strane imam neke svoje kombinacije s nekretninama jer sam umjesto torbica i krpica kupovala zemljišta i ulagala u kuću. Fotografija mi je, pak, hobi. U Beograd sam došla prije tri i pol godine kako bih učila od svojeg dragog prijatelja Mirka Tabaševića. No onda se dogodilo sve što se dogodilo i tek se sada, nakon što sam rodila, ponovno okrećem fotografiji. Upisala sam tečaj i idem korak po korak.

Kakav je osjećaj biti majka i postoje li strane majčinstva o kojima se ne govori baš često?

Zanimljivo. Naporno. Jedino što doista ima smisla. Naravno da postoje, a prema mojem mišljenju, na prvom je mjestu nešto o čemu se ne govori često – koliko je zapravo važna uloga oca djeteta/supruga. Lako je meni biti dobra majka i supruga kad kraj sebe imam divnog muža, koji mi je pravi oslonac i vrhunski partner s kojim se oko svega dogovaram.

Kupaći kostim H&M, suknja i cipele Givenchy (Colognese 1882), kapa u vlasništvu stilistice

Na koje Vas je sve načine majčinstvo promijenilo – kakva je Suzana danas u odnosu na onu otprije, u 20-ima?

Nikad jasniji prioriteti. Jasnije su mi moje želje i misli. Ipak, to ne bih imala da nije bilo one Suzi prije Marka. Ponosna sam na nju i na ono što je stvorila, doživjela. Tako da mirne duše uživam u novoj ulozi i ne patim ni za čim. Ok, možda malo za snom.

Tijekom trudnoće imali ste težak period ispunjen neizvjesnošću. Što Vam je tada najviše pomoglo da ga preživite?

The muž – Vojislav Pecikoza.

Je li Vas to iskustvo (i majčinstvo općenito) istodobno suočilo s činjenicom da se u životu ne može sve kontrolirati?

To znam već otprije. Imala sam jako puno životnih škola. Majčinstvo me naučilo koliko su neke stvari nebitne, čak i smiješne. Manje sam opterećena te više cijenim sebe i ono što imam. Jer da bih Marku dala ono najbolje od sebe, moram prvo voljeti sebe. Tako postajem i kvalitetniji partner, a Marko, samo gledajući nas dvoje, ima dobar put da bude dobar i veseo čovjek. Ne možeš voljeti drugoga ako ne voliš sebe, onako istinski.

Što Vas općenito vraća sebi u teškim trenucima i periodima? Što Vam pomaže da uspostavite ravnotežu i ponovno se osjećate bolje?

Trenutačno je to Marko. Pa Voja. Pa mama. A kad mi je teško, jedina stvar koja pomaže jest komunikacija. Zdrava, otvorena i iskrena.

Prilično ste svestrani i volite učiti nove stvari. Svojedobno ste rekli i da volontirate, sklanjate životinje s ulica… Smatrate li se empatom i mislite li da svijetu treba više empatičnih ljudi?

“Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri šute.” (Meša Selimović, “Tvrđava”) Vidjela sam kroz život i nepravdu i dobrotu. Lakše je biti zao ili sjediti i kukati. Teško je gurati i mijenjati sebe te raditi na sebi. To je bolan proces koji traje. Život je rješavanje problema, bez pauze. Tako da jedino na što utječeš jest način na koji pristupaš problemu. Da, veliki sam empat. I da, ima nas.

Što je ono što biste željeli prenijeti i sinu Marku, koje su Vam vrline najvažnije?

Humor. Dobrota. Ambicija. Kreativa. Strast. “Pomozi, ali prvo ti budi sit.” “Griješi i padaj te uči iz svojih pogrešaka.” “Živi i diši duboko.” Želim mu radost u očima.

Kako danas brinete o svom tijelu, duhu i umu?

Sportom, razgovorom, konstantnim radom na sebi, bez pauze. Čitanjem (dobro, sada malo rjeđe), jer knjiga je nešto najljepše. Isto tako i boravkom u prirodi, fizičkim radom po kući, oko kuće, u vrtu itd., kao i dobrim provodima. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost toga da se čovjek zna opustiti, zaplesati i glasno smijati.

Haljina The Garment, Garderoba Concept Store

Kad biste imali priliku na pet minuta sjesti s onom 15-godišnjom Suzanom koja tek kreće put New Yorka i Pariza, što biste joj savjetovali s ovim današnjim iskustvom?

Istovremeno svašta nešto i apsolutno ništa jer sam zadovoljna tu gdje jesam. Zahvalna sam na svakom iskustvu i na svim ljudima koji su obilježili moj život. Evo, možda bih je zagrlila i rekla: “Sve će biti ok.”

Kako provodite ovo ljeto?

Uvijek i zauvijek, u Lijepoj Našoj. Meni nema do Dalmacije i Istre. Možda napravimo neki kratki izlet u Italiju – muž i ja. Tek smo se vjenčali, pa će nam to ujedno biti i mini medeni mjesec. Vidjet ćemo. Samo znam da se veselim mirisu Jadrana, ribi i bevandi.

S obzirom na to da obožavate čitati, koju biste knjigu preporučili apsolutno svima?

Ako moram izabrati samo jednu, onda je to apsolutno moja najdraža knjiga: “Tvrđava” Meše Selimovića.

Fotografije: Franjo Matković
Video: Danijel Brezak
Styling: Laura Bošnjak
Make-up: Simona Antonović
Frizura: Nika Morović za Salon Glamour
Asistent fotografa: Vilim Tavčar
Posebna zahvala Molum Hotel & Residences u Sv. Filipu i Jakovu na ustupljenom prostoru za snimanje i iznimnom gostoprimstvu.