Čuli ste za pay gap, no što je confidence gap? Zašto žene i muškarci nemaju jednako samopouzdanja

Daleko smo dogurali od prvog vala feminizma početkom 20. stoljeća. Žene danas imaju više prava, izbora i vidljivosti nego ikada prije – pristup obrazovanju, radnom tržištu i javnom prostoru u zapadnim se zemljama više se ne dovodi u pitanje kao nekoć. Ipak, unatoč svim tim pomacima, stvarna ravnopravnost i dalje je daleko od idealne – nasilje nad ženama i u 2026. je stvaran i vrlo relevantan problem, a vlasti u mnogim državama i dalje dovode u pitanje žensku autonomiju nad vlastitim tijelom. Tu je i nejednakost na radnom tržištu – ona je danas suptilnija nego prije 50, pa čak i 20 ili deset godina, ali zato je i teže prepoznatljiva. Ta neravnopravnost i dalje snažno oblikuje svakodnevice žena diljem svijeta.

Kad govorimo o nejednakosti žena i muškaraca na poslu, najčešće se spominje pay gap – stvarna razlika između plaća koje ova dva spola primaju, često za iste uloge. No postoji još jedna razlika o kojoj se rjeđe govori iako ima jednako stvarne posljedice. Riječ je o confidence gapu – razlici u samopouzdanju između muškaraca i žena, koja se nameće kao stvaran problem i prepreka na radnim mjestima.

Što je confidence gapp

Confidence gap označava jaz u samopouzdanju između žena i muškaraca – ne u stvarnim sposobnostima, znanju ili kompetencijama, nego u tome koliko su ih spremni prepoznati, pokazati i za njih se zauzeti. Istraživanja pokazuju da žene, čak i kad su jednako ili bolje kvalificirane, češće sumnjaju u sebe, podcjenjuju vlastite uspjehe i rjeđe se prijavljuju za prilike za koje ne ispunjavaju “sve uvjete”, dok muškarci češće nastupaju samouvjereno i onda kad imaju manje znanja i iskustva. Sve to potvrđuju i brojke. Naime, istraživanja pokazuju da je kod žena s osam godina radnog iskustva prisutna jednaka razina samopouzdanja kao kod muškaraca s tek godinu dana radnog iskustva. Čak i kad postižu identične rezultate, žene vlastitu izvedbu procjenjuju u prosjeku za 25 posto lošijom nego muškarci.

O ovom se fenomenu pisalo i u Forbesu. Poslodavci su, naime, primijetili da muškarci na razgovorima za posao znatno samouvjerenije odgovaraju na pitanje: “Koje su vaše kvalitete” od žena istih ili sličnih kvalifikacija. Do sličnih su zaključaka došla i istraživanja koja pokazuju koliko se žene i muškarci razlikuju u načinu na koji govore o vlastitim uspjesima. Dok se muškarci znatno lakše i opuštenije upuštaju u samopromociju, žene su suzdržanije. Kako objašnjavaju Christine L. Exley iz institucije Harvard Business School i Judd B. Kessler s Whartona, problem ne leži u tome da ženama nedostaje znanja ili sposobnosti, nego u načinu na koji procjenjuju i predstavljaju vlastitu izvedbu. Njihovo istraživanje pokazalo je da žene dosljedno niže vrednuju vlastite rezultate od muškaraca – čak i kad postižu potpuno iste rezultate, pa čak i kad imaju jasnu potvrdu da su bile uspješne.

Dio istraživanja bio je usmjeren na način na koji ispitanici procjenjuju vlastitu izvedbu. Kad su ih pitali koliko se slažu s tvrdnjom: “Dobro sam riješila/riješio test”, na ljestvici 1-100, prosječna žena svoju je izvedbu ocijenila s 46, dok su muškarci u prosjeku sebi dali ocjenu 61 – što predstavlja razliku od gotovo jedne trećine. Zanimljivo je i to da su žene, iako su podcijenile vlastiti rezultat, u procjeni bile bliže stvarnom ishodu od muškaraca, koji su vlastitu uspješnost znatno precijenili.

Zašto se žene podcjenjuju

Razlika u samopouzdanju, prema autorima studije, posebno je vidljiva kod samopromocije. Dok muškarcima ona često dolazi prirodno, žene se i dalje suzdržavaju od isticanja vlastitih postignuća. To, kako tvrdi profesorica Naomi Schoenbaum, nije iznenađujuće: samopromocija se ženama u radnom okruženju često obija o glavu, zbog čega smo se naučile autocenzurirati i ne isticati vlastita postignuća.

Confidence gap tako pokazuje da nejednakosti na radnome mjestu ne postoje samo u brojkama, zakonima i politikama nego i u svakodnevnim, često nevidljivim obrascima ponašanja koje godinama usvajamo. Dok se žene i dalje potiče na skromnost, oprez i sumnju u vlastite sposobnosti, muškarci se uče nastupati sigurnije i glasnije, čak i kad za to nemaju uvijek realno uporište. Problem zato nije u tome da žene moraju biti samouvjerenije, nego u sustavu koji samopouzdanje kod muškaraca nagrađuje, a kod žena ga i dalje prečesto doživljava kao nešto nepoželjno.

FOTO: Kaboompics