Bliži se Uskrs, a s njim i brojna obiteljska okupljanja koja su puno više od običnog ručka ili večere – sati provedeni oko stola postanu vrijeme u kojem se povezujemo i stvaramo one uspomene kojih se prisjećamo i godinama kasnije.
U španjolskoj i latinoameričkoj kulturi upravo takvi trenuci imaju i svoj naziv – sobremesa – običaj zadržavanja za stolom dugo nakon što je obrok završio. Sobremesa nije rezervirana samo za blagdane i posebne prigode – Španjolci ovu naviku uživaju i na one “obične” dane, nakon bilo kojeg ručka s kolegama ili večere s obitelji. Naravno, kad vrijeme to dopušta – a budući da je u ovoj državi uobičajeno uzeti siestu ili pauzu od posla između 14:00 i 17:00 – takav ritam dana prirodno ostavlja prostor za produženo druženje za stolom. Ova navika pretvara obrok u puno više od hrane; on postaje vrijeme razgovora, zbližavanja i produbljivanja osjećaja zajednice, koji nam danas sve više nedostaje.
Čak i doslovan prijevod riječi sobremesa upućuje upravo na to – sobre (iznad) i mesa (stol), zajedno oslikavaju upravo ono što je u srži ove tradicije – ljudi koji “iznad” stola uživaju u ugodnom razgovoru i stvaraju uspomene.
Možda vas zanima
Zašto nam danas treba sobremesa
Iako možda nemamo riječ za to, ostajanje za stolom nakon ručka ili večere definitivno je običaj i kod nas – mnogi je posebno povezuju s blagdanima ili posebnim prigodama, kad je obitelj na okupu, uživa se u domaćoj hrani i vinu, a razgovor nastavlja teći i dugo nakon što hrana više nije na stolu.
Ipak, u užurbanom ritmu svakodnevice, ostajanje za stolom sat ili dva nakon ručka često je nezamislivo. Baš zato ovakvi trenuci spontanosti puno znače. Oni nas podsjećaju na to da povezanost ne zahtijeva uvijek posebne planove ni velike geste, nego samo malo više vremena i pažnje u onome što već radimo.
Nastavite čitati nakon oglasa
Zapravo, sobremesa je samo još jedan dio sporijeg tempa života koji često povezujemo s mediteranskim kulturama – posebno španjolskom i talijanskom. Tako nam i talijanska filozofija dolce vita služi kao podsjetnik da usporimo i uživamo u malim životnim radostima – dobroj hrani, društvu, suncu i vremenu provedenom bez žurbe. I dok možda ne možemo u potpunosti “prekopirati” ritam života s juga Španjolske ili Sicilije, definitivno možemo (i planiramo) uključiti ove male, ali važne filozofije u naše svakodnevice – ako ništa, možemo ostati za stolom pola sata dulje…
