SKANDALOZNA YSL kolekcija iz 1971. godine i dalje diže prašinu!

Za parišku modnu scenu, ’70-e godine bile su posebno dramatične. Cristóbal Balenciaga samo tri godine prije toga zatvorio je svoj studio, jer „nije bilo nikoga koga bi odijevao“, rekao je. Ready-to-wear postao je najunosniji posao gotovo svih modnih kuća, a u samo godinu dana od 1966. – 1967. broj couture kuća pao je s 39 na 17. Dizajnerima je ubrzo postalo jasno da su prostori u kojima su njihovi ateljei vrjedniji od njihova poslovanja.

Skandalozna proljetna kolekcija visoke mode, koju je YSL prikazao 1971. pod nazivom  „Liberation“, bila je žestoko kritizirana jer je francusku publiku podsjetila na razdoblje rata.

Nekoliko mjeseci prije modne revije, nakon susreta na zabavi, Paloma Picasso počela je izrađivati nakit, remene i cipele za YSL atelje, oslanjajući se na vlastiti stil inspiriran, između ostalog, majčinom odjećom iz ’40-ih. Saint Laurent inspiraciju je pronašao i u filmu iz 1945. ,„Les Dames due Bois de Boulogne“ u režiji Roberta Bressona, koji priča priču o dami iz društva u kostimima Schiaparelli and  Gres, koja planira osvetu bivšem mužu, a plan je bio da ga prevari kako bi se on oženio bivšom prostitutkom. Četrdesete su se provlačile kroz kolekciju, kratko krzno u zelenoj boji, suknje do koljena, naglašena ramena, tamne usne i općenito izražen make-up, koji je Loulou de Falaise nabavila u Londonu, jer u tom trenutku nije bio dostupan u Parizu.

Navodno je Saint Laurent pretpostavljao da bi revija mogla značiti katastrofu, stoga je taktički svoje saveznike rasporedio među važnim gostima. Loulou, odjevena u ružičastu satensku jaknu i ljubičaste hlače, sjedila je s francuskim novinarima i kupcima, Marisa Berenson, odjevena u džemper, hlače i čizme sjedila je među Amerikancima i Paloma Picasso, s crvenim turbanom na glavi i u majčinoj haljini iz ’40-ih sjedila je među najvažnijim gostima. Tako raspoređeni i odjeveni,  služili su kao nagovještaj publici za ono što će doći.

Iako to nije bila prva kolekcija u ’70-ima koja je na bila inspirirana ’40-ima (nekoliko godina prije u Londonu bila je prikazana revija inspirirana ’40-ima), ono što je napravilo razliku bila je publika, generacija koja je živjela za vrijeme Drugoga svjetskog rata i osjetila život u Parizu pod nacističkom okupacijom. Neki su tvrdili kako nije moda ’40-ih ono što je izazvalo toliki skandal, nego napadna seksualnost odjeće, koja je asocirala na žene koje spavaju s nacistima. U to vrijeme publika nije bila naviknuta na seksi couture modele.

Reakcija publike na kolekciju mogla se opisati kao val negativnosti. Eugenia Sheppard iz New York Post kolekciju je opisala kao  „najružniju kolekciju u Parizu“, The Daily Telegraph opisao ju je kao „mučnu“. Neki kritičari optužili su Saint Laurenta da je pod utjecajem ready-to-weara, a kupci su bili bijesni zbog povratka kratkih suknji.

Olivier Saillard, kustos izložbe 1971: La Collection du Scandal smatra da je YSL dio velike tradicije Francuskog coutura i da je to razlog zbog kojeg mu publika nije mogla oprostiti podsjetnik na godine rata i ograničenja kroz koje su većina od njih živjeli.

U intervjuu, nekoliko mjeseci kasnije Saint Laurent je izjavio: “Nije me briga ako  će plisirane i drapirane haljine podsjećati na četrdesete, ono što je važno jesu djevojke koje nisu poznavale tu modu i sada je žele nositi.”

Antonia Barišić