Shopping ili Formula 1?!?

by | 20 siječnja, 2016

SEKS I JAD KOLUMNA6

“Ella, znaš li što je u nedjelju?”, upitao me moj dragi, jednom davno, još na početku naše veze.

“Nemam pojma, što???”

“Formula 1!!!” Osmijeh mu se razvukao od uha do uha, a oči zasjale kao malom djetetu koje će upravo dobiti svoju dugoočekivanu igračku.

“Aha.” Pogledala sam ga i osmjehnula se. Bilo je gotovo nemoguće ne iščitati iz njegova pogleda i tona kojim je izgovarao tu “svetu” riječ FORMULA kako želi u nedjelju gledati Formulu.

“Slušaj Ella”, približio mi se, zagrlio me i gledao ravno u oči. “Ja ti jako volim Formulu, utrke ne propuštam, a pratim i kvalifikacije i treninge…”

Znam da mi je objašnjavao još neke stvari vezane za Formulu 1, al’ toliko sam se izgubila u tim njegovim plamtećim očima da glasovi nisu dopirali do mene. Kad sam vidjela da su mu se usne prestale micati, rekoh: “A onda nam ne preostaje ništa drugo, nego da u nedjelju gledamo utrku!” Opet se razvukao osmijeh od uha do uha, prvo na njegovom licu, a onda, naravno, i na mom. Rijetko kad mi je netko pričao o nečemu s toliko žara, ushita, nevinog osmijeha… To me, malo je reći, fasciniralo.

Subota ujutro, alarm na mobitelu zvoni oko 5 ujutro, lagano se izvukao iz kreveta, trudeći se da me ne probudi, ugasio alarm, ušuškao me u pokrivač, poljubio, upalio TV, stišao ton i zavalio se u naslonjač. Kvalifikacije su počele, a on je razvukao osmijeh kojeg vjerojatno ni sam nije bio svjestan. Ja sam se okrenula i utonula u carstvo snova.

Ipak, utrku u nedjelju nisam htjela propustiti. Zavalila sam se pokraj njega i pitala gdje se vozi? “Australija”, odgovorio je, namignuo mi, zagrlio me i usmjerio svoje plamteće oči prema TV-u. Odgledala sam dva il’ tri kruga, a onda sam počela čitati knjigu i promatrati njega s vremena na vrijeme. I dalje me fasciniralo koliko on uživa u tome. Svakih nekoliko krugova ukrao bi par trenutaka Formuli i posvetio ih meni, a ja bih mu rekla: “Ne sad, sad je Formula, halooooo!!!” I oboje bismo prasnuli u smijeh.

Postalo mi je jasno da se od danas Formula ne propušta!!!

Zašto je toliko voli? Nemam pojma, nikad ga nisam pitala zašto toliko voliš Formulu? To pitanje čini mi se potpuno bespotrebno! Dovoljna mi je činjenica da je voli i da ga usrećuje… To je isto kao da on mene pita, Ella, zašto toliko voliš putovanja? Mislim da je odgovor na to pitanje dobio prvi put kada smo zajedno otputovali. Kad je vidio kako novo mjesto, novi ljudi, nova okolina izaziva onaj osmijeh na mom licu, isti onaj koji on ima dok gleda Formulu.

A onda sam jednom prilikom ja njemu rekla: “Znaš dragi, ja volim shopping!”

“Ella moja pa ja sam naprosto šokiran!” Rekao mi je to s onim vragolastim osmijehom na licu, zagrlio me i nastavio: “Pa naravno da voliš shopping…”

“Ali, ne volim u shopping ići sama…”

Prije nego što sam nastavila, primijetila sam kako se onaj vragolasti osmijeh počinje pretvarati u zbunjujući, pomalo uplašeni pogled…

“Ne brini se, ne moraš ići sa mnom! Ja volim uživati u shoppingu, volim isprobavati stvari, ne volim da me se požuruje, a ponekad volim uzeti najružnije stvari u trgovini i nabacati ih na sebe i umirati od smijeha s prijateljicama… Nije pitanje peglanja kartice ili liječenja stresa shoppingom, pitanje je čiste zezancije pa ako usput nađem nešto što mi se sviđa, odlično, ako ne, nikom ništa…”

I uistinu, nikad ga nisam tražila da ide sa mnom. Toliko sam puta u trgovinama vidjela muškarce koji idu u shopping sa svojim djevojkama ili ženama i uvijek mi ih je bilo žao. Uvijek su izgledali kao da su svakog trena spremni napraviti samoubojstvo. I nije mi bilo ni na kraj pameti da njemu priuštim tako nešto.

A onda me nakon nekog vremena upitao: “Ella, hoćemo li u shopping?”

“Je l’ ti treba nešto, hlače, cipele….?”, upitala sam ga.

“Ne, samo hoću vidjeti tu tvoju uživanciju!”

Isprobavala sam neke haljine i cipele i pokazivala njemu kako mi stoje, a on se samo smijuljio, vjerojatno isto onako blesavo i pomalo zbunjeno kao i ja dok bih njega promatrala kako uživa u Formuli. A onda smo našli najružnije stvari u trgovini, otišli do kabina za isprobavanje, nabacili stylinge zbog koji bi nas se i vlastite majke odrekle i dobro se nasmijali. I uživao je u tome. I ja sam uživala s njim. I nije mi palo na pamet, a bome nije ni njemu, da u shopping moramo uvijek ići zajedno! Ali ponekad, zašto ne…

Kažu ljudi da je kompromis temelj svake dobre i uspješne veze. Složila bih se ja s time, ali pomalo me zbunjuje i čudi kako se taj kompromis definira. A to je otprilike ovako: često puta morate raditi stvari koje vam nisu drage, usudila bih se reći i mrske i u kojima apsolutno ne uživate kako bi dokazali svom partneru da ga volite. A kad vi njemu dokažete koliko ga volite, onda on radi stvari koje su mu mrske i u kojima ne uživa da bi on vama dokazao koliko vas voli. Je l’ se meni čini, ili ovo zvuči pomalo apsurdno??? Stvari se svode na to da su temelj “dobre” veze dvoje jednako nesretnih ljudi.

A to ne bi trebalo biti tako! Ne morate nužno voljeti stvari koje voli vaš partner, ne morate ih raditi samo kako bi mu dokazali koliko ga volite, ali nikako nemojte zaboraviti cijeniti ono što usrećuje osobu do koje vam je stalo. Svatko od nas ima nešto što nam izvlači osmijeh na lice, nije bitno je li u pitanju nogomet, shopping, Formula, putovanje, buljenje u strop… Bitno je da to cijenite i uvažavate. Bitno je da pružite priliku s vremena na vrijeme, možda se iznenadite, možda kad vidite koliko vaš partner uživa u tome, možda i vi počnete uživati. I nemojte to raditi kao žrtvu, očekujući da će se zauzvrat druga strana žrtvovati zbog vas, radite to zbog onog osmijeha… Onog, neprocjenjivog… znate o kojem pričam! 😉

Znate kako kažu: “Život se lakše živi, a tuga pobjeđuje kad znaš da te netko prati, tu kraj ramena… a ne otima ti korake, niti nameće svoje tragove…”

I nemojte tražiti razlog zašto netko voli nešto, jer ja ni samoj sebi ne mogu objasniti zašto pobogu u ormaru imam toliko cipela koje ne nosim.

I da, volim shopping, ali volim i Formulu 1! A volim i vas…