Severina govorila o pravu na pobačaj u Bruxellesu: “Svaka žena mora imati pravo na vlastito tijelo”
U Bruxellesu je ovaj tjedan predano 1,2 milijuna potpisa Europske građanske inicijative My Voice, My Choice, koja traži da sve žene u Europskoj uniji imaju pravo na dostupan i siguran prekid trudnoće. Na press konferenciji govor je održala Severina, koja je od samih početaka podržala ovu inicijativu.
Prisjetimo se, ovu inicijativu je pokrenuo slovenski Institut 8. mart, a prema pravilima europskih građanskih inicijativa, bilo je potrebno prikupiti milijun potpisa da bi Europska komisija pokrenula raspravu. Ukupan broj prikupljenih potpisa prešao je 1,2 milijuna, od kojih je gotovo 66 000 stiglo upravo iz Hrvatske.
Ova se inicijativa zalagala za siguran i dostupan pobačaj u svim zemljama Europske unije. U EU više od 20 milijuna žena nema dostupan pobačaj – prekid trudnoće je na Malti kažnjiv zatvorom, a u Poljskoj je zabilježeno više slučajeva žena koje su preminule u bolnicama zbog zabrane pobačaja. U Hrvatskoj, iako legalan, prekid trudnoće nije dostupan u mnogim bolnicama i košta pola prosječne plaće.
Severina se u svom govoru osvrnula na vlastito sudjelovanje u ovoj inicijativi te važnost dostupnosti sigurnog pobačaja. Njezin govor prenosimo u cijelosti.
“Ne želimo da generacije koje dolaze imaju manje prava od nas”
“Meni je bila čast, a doživjela sam i kao svoju dužnost, biti dio kampanje My Voice My Choice, stati iza očito vječne borbe – ne za zaštitu stečenih prava – nego za primjenu zajamčenih ženskih prava s – kako mi kažemo – “mrtvog slova na papiru” u stvarni život.
Kad kažem dužnost – mislim prije svega na pojavnost koju mi donosi moje zanimanje. Uvijek sam imala potrebu pjevati kad pjevam, pa i jedna moja pjesma zove se “Ja samo pjevam”. Međutim, uvijek sam govorila. Nerijetko dok su drugi šutjeli, posebno kad su prava i pravda u pitanju. A trebalo je govoriti premda su mi mnogi dobronamjerni – posebno na ovu temu dostupnog i besplatnog prekida trudnoće govorili – što se miješaš, nije ti dobro za karijeru.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
A ja – ja sam baš bila ponosna na to što su me djevojke iz slovenskog Instituta 8. mart prepoznale i pozvale da budem dio njihovog tima. Nisam uopće dvojila, znajući da me čekaju vrijeđanja i prijetnje u javnom prostoru, na društvenim mrežama, da će se svatko tko misli da je veći vjernik od mene ili veći Hrvat od mene – naći pozvanim prijetiti mi u porukama preko mreža. Vrijeđali su i prijetili, kao što sam i očekivala, uglavnom skrivajući se iza izmišljenih avatara. Tu mržnju i tu potrebu da ograničavaš slobode drugih i drukčijih zbog svoje ideologije – mislila sam – davno smo napustili. Međutim, čini se da nije tako. Kao i uvijek žene su prve na udaru.
Pojedini mediji su me ignorirali, kao i cijelu kampanju, i to ženski mediji. Vjerojatno su muke žena iz Slavonije ili djevojaka iz Zagreba koje ne mogu ostvariti pravo na prekid trudnoće preteške teme za magazine sa sjajnim papirom u kojima smo sve prije svega lijepe i nemamo nikakvih briga. Naše mame su se izborile, a potom su nam u slobodnoj Hrvatskoj podmuklo ostavili pravo na prekid trudnoće, ali ga u mnogim bolnicama žene ne mogu ostvariti. Ne želimo da generacije koje dolaze imaju manja prava od nas. Situacija je slična u još nekim zemljama u Europskoj uniji u 21. stoljeću. Hrvatski se premijer ovdje predstavlja velikim europejcem i liberalnom strujom Europske pučke stranke, a takav je ovdje i život vodio, znate ga vi dobro iz briselskih krugova. Međutim, doma, u Hrvatskoj, premijer se dodvorava desnici samo zbog glasova, ne razmišljajući da je pustio duha iz boce, pa je tako neki dan, mom prijatelju, velikom hrvatskom piscu Miljenku Jergoviću, grafitom na zgradi ispisana prijetnja.
Hapse se, ne znam ni ja zašto, prosvjednici koji traže prekid genocida u Gazi. Inače, dižemo danas glas i za slobodnu Palestinu! Dižemo glas i za studente i profesore koje i dalje progone i hapse po Srbiji – Bruxelles to mora čuti i vidjeti. Zbog Palestine, Ukrajine, zbivanja u Sjedinjenim državama s ukidanjem dosegnutih prava, moramo sačuvati Europski prostor kao prostor slobode za sve i život u kojem su građanska prava svim građankama i građanima neupitna. I biti otvoreni za sve koji prihvaćaju otvorena društva. Zato danas s ponosom stojim ovdje pred vama s djevojkama iz pokreta My Voice My Choice i nestrpljive smo predati potpise koji su prikupljeni, vjerujući da će nas tijela Europske unije podržati i da će svaka, ali baš svaka žena u Europskoj uniji koja se nađe u potrebi, imati pravo na diskretan, besplatan i dostupan prekid trudnoće. Ako ne u svojoj, onda u susjednoj zemlji-članici.
Europska se unija ne temelji samo na slobodnom tržištu i slobodnom kretanju ljudi već i na ljudskoj solidarnosti – mislim da su je žene, potpisujući ovu građansku inicijativu u zemljama Europske unije koje imaju besplatan i lako dostupan pobačaj, posebno pokazale. Možda se može činiti da smo ovdje došle nešto moliti. To nije točno i željela bih pojasniti da smo došle javno i jasno dati tri informacije i jedan zahtjev.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Prva informacija je da većina ljudi u ovoj Uniji vjeruje u ravnopravnost, u slobodu i prava žena. Da većina ljudi zna da je ograničavanje prava žene na vlastito tijelo i osobni izbor institucionalizirano nasilje kojem u Uniji temeljenoj na slobodi nema mjesta. Druga informacija je da smo izgradile najveći europski pokret za prava žena i da smo nezaustavljive. Ovo je masovan pokret u ime stotina milijuna žena. Ovo je pokret građen na borbama naših baka i naših majki. Ovo je pokret kojim ćemo onemogućiti da mlade Europljanke odrastaju kao građanke drugog reda.
Treća informacija je činjenica da smo sve mi, uključujući i predsjednicu Europske komisije i predsjednicu Europskog parlamenta, danas građanke drugog reda. Građanke kojima mnoge države Unije ne priznaju pravo na same sebe, na svoju odluku, na svoje tijelo i na svoj život. Umjesto da gradimo društva u kojima žene žive kako žele, mi gradimo društva u kojima ženska tijela i živote stavljamo pod kontrolu državne sile, u ime tradicije. Ali to nije naša tradicija, to nije tradicija Unije niti tradicija Europljanki. Naša tradicija je sloboda i odlučne smo ju nastaviti. Stoga dajemo zahtjev da se žene napokon, u ovom dvadeset i prvom stoljeću, u najbogatijem dijelu svijeta, prihvati kao ravnopravne. Nemojte ovaj zahtjev zabuniti za molbu. U ovom ćemo uspjeti, ovo ćemo ostvariti, a vaš je izbor samo u tome želite li biti na pravoj ili krivoj strani povijesti. Želite li moći žene pogledati u oči i sebe u ogledalo ili ćete ostati upisani u povijest Unije kao oholi nasilnici koji su pritom i neuspješni gubitnici.”
FOTO: My Voice My Choice IG: @myvoicemychoiceorg
