PUTUJUĆE KAZALIŠTE vas poziva na hit predstavu „Smrt i djevojka“

by | 30 siječnja, 2020

Paulina Salas je bivša politička zatočenica u neimenovanoj zemlji Latinske Amerike, koja je u vrijeme zatvorskog ispitivanja bila mučena i silovana. Torturu je predvodio sadistički doktor čije lice nikad nije vidjela jer su joj oči cijelo vrijeme bile zavezane. Doktor je tijekom mučenja i silovanja puštao Schubertov gudački kvartet „Smrt i djevojka“, otkuda i naslov komada.

Godinama kasnije, nakon što je, također neimenovani, režim pao, Paulina živi u osamljenoj ladanjskoj kući s mužem Gerardom Escobarom. Dok se Gerardo vraćao sa sastanka s predsjednikom države, koji mu je ponudio ugledno mjesto u komisiji za istraživanje zločina bivšeg režima, pukla je guma na njegovu automobilu, a u prtljažniku nije imao niti rezervnu gumu niti dizalicu. U pomoć mu priskače dr. Roberto Miranda dovezavši ga kući. Istu noć dr. Miranda se vraća natrag, a Paulina u njegovu glasu i načinu govora prepoznaje doktora koji ju je silovao. Gerardo ponudi dr. Mirandi da prespava u njihovoj kući, što Miranda i prihvaća. Tijekom noći, Paulina iznenadi dr. Mirandu na spavanju, onesvijesti ga i veže za stolac, prijeti mu napunjenim revolverom u namjeri da ga podvrgne ispitivanju i od njega iznudi priznanje.

Gerardo uzima stranu neke vrsti odvjetnika doktora za koga postoje samo indicije i Paulinina nagađanja da je doista počinio ratni zločin. Paulina obećava da se neće osvetiti i ubiti doktora ako prizna svoja zlodjela. Miranda cijelo vrijeme tvrdi kako nema što priznati. Gerardo od Pauline iznudi cjelovitu priču o torturi s mnogo detalja koje ni sam do sad nije čuo. Gerardo uvjeri dr. Mirandu da tu priču ponovi kao svoje priznanje, jer je to jedini način da izbjegne trenutnu smrt. Dr. Miranda u diktafon ponovi priču, ali pri tome izmijeni neke detalje koje je Paulina namjerno mužu predočila iskrivljeno, tako da Paulina, koja je ipak imala zrnce sumnje da se radi upravo o tom doktoru, postaje konačno uvjerena da se pred njom nalazi njezin krvnik.

Ovaj izuzetno uzbudljiv i napet triler govori o odnosu zločinca i žrtve, o osjećaju krivnje, o traumama zlostavljane žene, o mogućnosti i nemogućnosti praštanja, a osobito o tome što bi trebala ili mogla biti pravedna kazna. Zločini počinjeni u vrijeme odsutnosti demokracije, bez obzira radi li se o fašističkim režimima ili zločinima počinjenim u ratu, imaju nešto duboko zajedničko, i upravo ta prepoznatljivost teme čini ovaj tekst nama toliko bliskim i toliko važnim.  U Hrvatskoj je tekst izveden u kazalištu „Marina Držića“ u Dubrovniku, u režiji Nenni Delmestre 1993. godine.