OTKRIVAMO VAM FASCINANTNE priče iza najpoznatijih skulptura na svijetu!

A photo posted by Nick Grbin (@nick_februar) on Mar 5, 2016 at 9:10am PST

“Mojsije”, Michelangelo di Lodovico Buonarroti Simoni (1513.-1515.)
Mojsije, “Rogati Mojsije”, samo je jedno u nizu djela Michelangela, jednog od najvažnijih i najsvestranijih umjetnika svih vremena. Michelangelo je rođen 1475. godine u mjestu Caprese u Toscani, opisuju ga kao genija božanskog nadahnuća i nadljudske moći, a za njega je umjetnost bila stvaranje nove stvarnosti. Kip Mojsija izrađen je od mramora, visok je oko 2,5, metara a nalazi se u Rimu, u crkvi Sv. Petra. Ono što je posebno zanimljivo su neobični rogovi koji se nalaze na Mojsijevoj glavi, za koje mnogi povjesničari smatraju da su rezultat pogrešnog tumačenja Biblije. Smatra se da su rogovi nastali kao posljedica pogrešnog prijevoda hebrejske riječi aureola. Kako se na hebrejskom oreol i rog izgovaraju isto, zbog pogrešnog prijevoda jedno vrijeme mislilo se da je Mojsije na glavi imao rogove. Michelangelo je, uz Leonarda da Vincija, jedan od najinspirativnijih umjetnika talijanske kasne renesanse, kao i svijeta umjetnosti općenito, s uzorom u svom prethodniku Donatellu.

Šarena antika, “Augustus of Prima Porta” 

Dugo vremena smatralo se da su drevni rimski i mramorni bijeli grčki kipovi uvijek bili bijeli, no prema nedavnim istraživanjima postoji mogućnost da su kipovi u početku oslikani različitim bojama, koje su s vremenom izblijedjele.

”Mala sirena”, Edvard Eriksen, 1913.
Kip “Male sirene” jedna je od atrakcija u Kopenhagenu, najvećem gradu Danske. Junakinja iz bajke Hansa Christiana Andersena, koja sjedi na granitnom kamenu na obali i tužno gleda u more, često je meta vandala. Sireni je 1964. odrubljena glava, a dvadesetak godina kasnije desna ruka. Godine 1998. ponovno su joj odrubili glavu, pet godina kasnije podmetnut je eksploziv, no, na svu sreću, restauratori su je svaki put do sada uspjeli spasiti. Na EXPO izložbi 2010. bila je jedan od izložaka.

“Poljubac”, Auguste Rodin, 1882.
François Auguste René Rodin bio je jedan od najznačajnijih francuskih kipara. Rodinov “Poljubac”, uz “Mislioca”, vjerojatno je njegova najpopularnija skulptura, poznata i po nebrojeno reprodukcija na razglednicama ili plakatima. “Poljubac” je savršen primjer Rodinove sposobnosti da izrazi intenzivne emocije kroz skulpturu. Skulptura prikazuje nedopuštene ljubavnike, Francesca da Riminija i Paola Malatesta, čiju je priča ispričao Dante u “Božanstvenoj komediji”. Rodin, koji inače nije bio precizan u davanju imena svojim djelima, prihvatio je naziv “Poljubac”, koji je tek naknadno umjetnička kritika dala djelu.

“The Veiled Vestal”, Raffaele Monti, sredina 19. stoljeća
Raffaele Monti, rođen 1818. godine u Milanu, bio je talijanski kipar, pisac i pjesnik. Ono što je zanimljivo na kipu jest lice djevice prekriveno poluprozirnim velom. Tajna vela je u mramoru koji je korišten; mramor koji je na kraju postao skulptura imao je dva sloja, jedan je bio transparentniji, a drugi deblji od ostalih. Monti je pazio da na prvom kamenu očuva površinu, dok je drugi transparentni rezbario, i ta je tehnika stvorila efekt vela.

“David”, Michelangelo Buonarotti, 1501.-1504.
Kip Davida visok je 410 cm, ili s postoljem 515 cm. To je mramorni kip koji predstavlja lik kralja Davida u trenutku kada se sukobio s divom Golijatom. Osim antičkih utjecaja, Michelangelo je oblikovao Davida na svoj specifičan način genijalnog umjetnika. Danas je “David” jedno od najprepoznatljivijih umjetničkih djela na svijetu i predstavlja simbol ljudske snage i mladenačke ljepote. Stručnjaci tvrde da je mramorni blok iz kojeg je David isklesan izvađen iz kamenoloma Fantiscritti u blizini mjesta Carrara u Italiji.

“Poljubac smrti”, 1930.
Autor jedne od najtajanstvenijih skulptura na groblju El Poblenou u Barceloni pod nazivom “The Kiss of Death” još je uvijek nepoznat. Kip se nalazi u jednom od najudaljenijih kutaka groblja i bio je inspiracija Ingmaru Bergmanu za film “Sedmi pečat”.

“Venera”, Alexandros Antiohijski, 130.-100. prije Krista

Riječ je o kipu božice Afrodite koji većina zna prema rimskom nazivu za božicu ljepote i ljubavi, i mjestu gdje je pronađena – Venera s Milosa. Napravljena je od mramora i visoka 2,02 metra. Prema natpisu na postolju koje je tajanstveno nestalo nakon otkrića, napravio ju je kipar Aleksandar iz Antiohije. Nastala je u helenističkom razdoblju, točnije između 130. i 100. godine prije Krista. Osim izuzetne ljepote polugolog tijela, posebna je po harmoniji lica, gracioznosti i senzualnosti. To su najčešći atributi Afrodite, stoga se smatra da prikazuje upravu tu božicu iako nisu svi povjesničari umjetnosti i arheolozi složni u tome. Prema nekima zapravo se radi o božici mora, Amfitriti. Uz taj misterij, ne zna se ni što je držala u rukama. Naime, ova skulptura se možda najbolje može prepoznati po nedostatku ruku. Postoje razne teorije o tome kako je točno izgledala. Možda se oslanjala na boga Aresa, možda je držala jabuku, lovorov vijenac ili koplje.

“Nika sa Samotrake”, (Krilata pobjeda), autor nepoznat
Nika je prema grčkoj mitologiji božica trijumfa i pobjede. Ranom helenizmu pripada i figura “Nike sa Samotrake”, koja se čuva u Louvreu. Iako joj nedostaju ruke i glava, figura je zadržala svoj očaravajući doživljaj. Otkrivena je 1863. godine, a autor nije poznat. Možda je bio učenik Praksitelove ili Lizipove škole, i moguće da je to bio Eutihid. U samom kipu ostvarena je snaga izraza, ljepota oblika i čistoća ideje koja odražava vrhunac antičke umjetnosti i utjelovljenje estetike.

Antonia Barišić