NAJDRAŽE MOJE

by | 7 veljače, 2019

Neobična i šokantna knjiga mladog autora Gabriela Tallenta već je u prvom tjednu objavljivanja zasjala na ljestvici najprodavanijih knjiga New York Timesa. To ne bi bilo neobično da nije riječ o romanu koji svoju središnju temu prikazuje na beskompromisan način. Naime, glavna protagonistica romana, četrnaestogodišnja djevojčica Turtle (Kornjača), živi u osami sa svojim ocem koji je zlostavlja emocionalno i fizički.

Tema nije nova, ali način na koji se Tallent upustio u istraživanje svakako jest. On ne opisuje zlostavljanje maloljetnice samo kako bi nam pokazao kroz kakav ona pakao prolazi nego, upućujući nas na sitnice iz njihova svakodnevnog života, ide toliko duboko da čitatelja prisiljava da se prepusti i živi taj život s protagonistkinjom.

Spomenuti otac i drugi glavni protagonist romana Martin složena je individua. Na prvi pogled djeluje kao neki divljak što se sprema za kraj svijeta, ali ubrzo postaje jasno da ga pokreće duboka pesimistička filozofija. Spominju se u tekstu poznati filozofi, ali na vrlo prizeman, iako uvrnut način. Martin se zatvorio u misaono-emocionalnu čahuru iz koje ne može izići jer je vrlo logična, a za promatrača današnje civilizacije i gotovo neizbježna.

Njih dvoje žive životom koji se teško može povezati s našim modernim življenjem. To je život u kojem se Martin trudi obučiti Turtle za ono najgore. Tako ona postaje vješta u rukovanju oružjem i preživljavanju u prirodi. Iako ide u školu, ondje je usamljena i povučena jer skriva mračnu istinu – otac je u nju zaljubljen. Ona ga pokušava voljeti i to čini koliko god joj bilo teško. Autor iznimno vješto ulazi u um junakinje te razumijemo da se ona ne može oduprijeti ocu, ali ni sebi. Naziva se pogrdnim imenima i osjeća krivnju samo kada i pomisli da nešto nije u redu.

Tek kada u svojem lutanju šumama upozna dvojicu zanimljivih vršnjaka, u njezin svijet uđe novo i neočekivano svjetlo. Dotad se nije uspjela povezati ni s kim, osim s ocem i djedom. Djed je bio njezino utočište, no on premine pa ostaje sama u svojem svijetu – do Jacoba. On je, zajedno sa svojim najboljim prijateljem, vrlo zabavan i otkačen. Njihovi dijalozi toliko su nadahnjujući i simpatični da služe kao veliko olakšanje i Turtle i čitatelju. Epizode njihove zajedničke vrckavosti Turtle prilično zbunjuju jer tako nešto još nije doživjela.

Budući da se smatra ružnom i neuglednom – za što je zaslužan, naravno, njezin otac – s Jacobom se povezuje polako, ali vrlo čvrsto. Zajedno proživljavaju neke pomalo nadrealne avanture, za što je zaslužan autorov poetičan stil pisanja. Tallent poznaje sve biljne i životinjske vrste iz tog kraja i uključuje ih u radnju tako da postaju dio romana. Priroda je surova, kao i život mlade Turtle; oni zajedno dišu u jednoj dimenziji dosad nepoznatoj u književnosti.

Ova se knjiga odmah počela svrstavati u velike američke romane. Brojni su čitatelji ostali zbunjeni, ali ne zbog intelektualne nedostupnosti – što je čest slučaj u modernoj književnosti – nego zbog sasvim nove vizije kojoj nema paralele. Tallent u čitatelja ulazi naglo te ruši brane kojima se koristimo u životu. Otvara nas poput nezaštićene školjke koja se prvi put izlaže svjetlu, a to je katkada teško podnijeti. Kada se prepustimo, ulazimo u magični svijet, zaboravljamo na ono što smo dosad pročitali i budimo se puni čuđenja.