Ove je godine Miach zacementirala titulu najvažnije mlade glazbenice na sceni. Predvodeći domaći urbani glazbeni val, ova mlada žena živi svoj dječji san i radi ono što voli – na radost svoje sve brojnije publike.
Mia Čičak kao djevojčica sanjala je da će biti pjevačica. Iako ju je život (od)vukao u nekim drugim smjerovima, svojoj se dječjoj ljubavi naposljetku vratila, pa danas može reći da radi ono što jedino istinski i želi – glazbu. Profesionalna, skromna i fokusirana, Miach gradi svoju glazbenu karijeru ostajući dosljedna sebi, a nama otkriva kakav si glazbeni put priželjkuje, što je čini sretnom i kako se nosi s raznim tuđim mišljenjima koja dolaze s popularnošću.
Kako bi opisala svoju 2025. godinu, po čemu ćeš je pamtiti?
Godina 2025. bila je puna rada, uspjeha, preispitivanja i promjena, ali rekla bih da je do sad svaka godina u 20-ima bila takva. Definitivno ću je pamtiti po dva najveća događaja; jednom na profesionalnom, a drugom na privatnom planu – to su moj najveći koncert do sada u rasprodanom Boćarskom domu i putovanje u Kinu, koje me oduševilo.
Kako se osjećaš kad si na pozornici pred svojom publikom?
Jako volim nastupati upravo zbog te energije koja se stvori između publike i mene. Prekrasno mi je vidjeti da toliki broj ljudi pjeva moje pjesme i zauvijek ću biti zahvalna svima koji me prate i podržavaju.
Što bi sve voljela postići u glazbi, odnosno karijeri?
Voljela bih imati dugu i kvalitetnu karijeru na koju ću biti ponosna. U svemu što radim u životu, pa tako i u glazbi, uvijek se trudim dati sve od sebe, sa svakom godinom rasti i razvijati se te sa svime što radim ostati dosljedna sebi. Ne znam kakva ću glazbenica biti u budućnosti, odnosno kakvu ću glazbu raditi, samo znam da se ne želim zatvarati “u kutije”, da želim nastaviti raditi ono što volim i nadam se da će me publika pratiti kroz sve faze u karijeri.
Život glazbenika nije jednostavan. U čemu pronalaziš motivaciju onda kad stvari ne idu glatko?
Glazba je nešto što volim raditi i u čemu se iskreno jedino i vidim, tako da i ako bude perioda kad možda ide malo teže, dozvolim si da i to osjetim par dana, ali nakon toga to puštam i nastavljam dalje. Kao i sa svime u životu, imamo i bolje i gore dane. Sve je to normalno, samo je bitno da uvijek nastavimo.
Glazbenici su danas često i influenceri, između ostalog, a tu je i velika konkurencija. Koji je najteži aspekt bavljenja glazbom u ovom današnjem brzom vremenu?
Meni je osobno najteži aspekt to što ima perioda kad se “ništa ne događa”, a zatim perioda kad ne staješ s poslom, odnosno rijetko kad postoji neka ravnoteža u životu – i, naravno, to što si konstantno izložen tuđim mišljenjima i percepcijama sebe, ali sve je to nešto na što se privikneš i vjerujem da s vremenom postaje sve lakše i lakše.
Kako se nosiš sa svim tim mišljenjima, percepcijama i kritikama, utječu li na tvoje samopouzdanje?
Definitivno mi je bilo puno teže na početku, ali s vremenom se jednostavno privikneš da s ovim poslom dolazi puno raznih mišljenja te, iako je ispununjeno lijepim trenucima i komentarima, naravno da s time dolaze i oni negativni. Već dulje vrijeme trudim se ne čitati i ne obazirati na takve stvari jer kad nemam tu težinu negative na sebi, onda mi je i lakše dalje raditi i stvarati. Na kraju dana, samo je bitno da moji najbliži ljudi i ja znamo tko sam i kada to shvatim, sve ostalo postane lakše.
Kad se osjećaš najsretnijom?
Kad sam okružena sa svojim najdražim ljudima, kad putujem i istražujem nova mjesta i kad nakon dugog sessiona u studiju dođem doma, poslušam to što smo taj dan radili i sviđa mi se što smo napravili.
Kako se najradije opuštaš i puniš dobrom energijom?
Volim šetati, pogledati neki dobar film u kinu, družiti sa svojim prijateljima i dečkom i putovati.
Kao predstavnica mlađe generacije, što je ono što bi poručila onoj starijoj, koja više-manje i dalje kroji ovaj naš svijet?
Teško mi je to reći jer, naravno, ima puno toga što smo prije svega mi naučili od njih, ali i puno toga što bi i oni mogli naučiti od nas. Često govorim kako se nadam da ću, kad ostarim, raditi na tome da stvari mogu sagledati i iz “mlađe prespektive”, odnosno ne donositi neke predrasude samo zato što je netko mlad, nego želim biti potpora i osoba s puno savjeta, pa bih možda to poručila – da uvijek imamo otvoren um te da zapravo svi možemo učiti jedni od drugih bez obzira na godine.
Fotografija i kreativno vodstvo: Mare Milin
Styling: Ana Nikačević
Make-up: Dora Rešetar
Kosa: Fran Brunović
Asistent fotografije: Luka Palestrina Mazić
Asistent stilistice: Luka Ščrbak
Odjeća: Haljina Jean Paul Gaultier, nakit Swarovski
