KIRI BLAKELEY: Memoari zbrkane ljubavi

by | 11 ožujka, 2011
Svijet Kiri Blakeley promijenio se u trenutku. Par tjedana pred vjenčanje njen zaručnik Aaron, poslije 10 godina veze, rekao joj je da je – gay! U stanju šoka i pokušavajući da život i emocije dovede u red počela je pisati, a sve što joj se dogodilo našlo se na stranicama knjige “Ne mogu misliti jasno* -Memoari zbrkane ljubavi” (*igra riječi, eng. straight, u slengu: heteroseksualac). O knjizi, Aaronu, prijevari, traumi i oporavku 36-godišnja Njujorčanka i bivša novinarka Forbes magazina, govori za LJ&Z.       
 
 
Napisali ste knjigu o svom vrlo bolnom iskustvu. Kako biste je opisali?
K.B: Knjigu bih opisala kao tragikomediju, jer iako opisuje emotivno bolne i teške trenutke sadrži i dosta humora. Sama tema knjige, skrivena homoseksualnost mog zaručnika, je vrlo ozbiljna, ali cilj mi je bio da zabavim i ljude i sebe. Svakodnevno mi ljudi javljaju da su se smijali na svakoj stranici. Počela sam pisati oko sedam dana nakon saznanja da me zaručnik vara s muškarcima. U stvari, vodila sam dnevnik, nisam planirala knjigu. To je u to vrijeme bio jedini razlog da ujutro ustanem iz kreveta. 
 
Da li je to bila svojevrsna terapija?
K.B: Pisala sam isključivo za sebe. Nisam imala izbora, bio je to vapaj srca koji sam morala izraziti na neki način. Bila sam u takvoj emotivnoj i mentalnoj zbrci i morala sam izraziti svoje osjećaje, a ja sam se oduvijek izražavala kroz pisanje. Nakon godinu dana imala sam gotov rukopis i počela sam razmišljati o objavljivanju. To je jednostavno ono što sam oduvijek radila. Pišem i kada završim želim da to podijelim s ljudima. Nisam znala da li itko želi pročitati takvu knjigu. Ali očito da ih ima dosta koji žele.
 
Kako je počela vaša ljubavna priča?
K.B: Upoznali smo 1996. godine, više puta smo se sreli u jednom lokalu i pozvao me je na jednu svoju svirku. On je glazbenik. Nakon te svirke prvi put smo se poljubili i tako je počelo. Naša veza bila je puna ljubavi i podrške i uglavnom bez drame. Slični smo i gotovo sve vrijeme smo provodili skupa. Osim kada smo radili i kada se on iskradao da se nađe s muškarcima! 
 
Kiri nije stalno zaposlena novinarka, ali redovno piše kolumnu za Forbes.com
 
 
Jeste li ikad posumnjali da je Aaron gay?
K.B: Ni u jednom trenutku. Klasični signali da je nečiji muž gay su bijes, homofobija, nedostatak želje za seksualnim odnosom. Aaron nije takav. Nismo imali vatren seksualni život, ali bili smo i dugo zajedno pa sam to pripisivala tome. Nikada nisam pronašla neki “znak za uzbunu”, kao gay film ili slično. Nikad ga nisam špijunirala i saznala sam tek one noći kada mi je rekao da je “možda” gay. 
 
Kakva je bila prva reakcija?
K.B: Bilo je to poput vožnje vrtuljkom u luna parku, samo emotivno. Osjećaji su mi varirali od suosjećanja do bijesa, tuge do stanja potpune otupljenosti. Čak sam zbijala i šale. Bila sam u potpunom kaosu. 
 
Kakvo je bilo njegovo objašnjenje?
K.B: Priznao mi je da me varao zadnje dvije godine veze, iako sumnjam da je trajalo i duže. Objašnjenje je glasilo da nije ŽELIO biti gay. Želi li itko? To je težak život. Homoseksualce ismijavaju, fizički napadaju, ne dozvoljava im se brak, ne mogu dobiti određene poslove. Od djetinjstva im se govori da privlačnost prema istom spolu nije normalna. Nema osobe koja će lako prihvatiti sebe kada joj cijeli svijet govori da je to odvratno, pogrešno i nemoralno. Mi kao civilizirano društvo moramo prestati s tim jer takve osude ne pogađaju samo gay populaciju već povrijeđeni budu i ljudi poput mene, koji se nađu u takvim ili sličnim situacijama.
 
Jeste li bili ljuti na gay ljude?
K.B: Nisam bila ljuta na gay ljude, ali jesam na gay ljude koji su u heteroseksualnim vezama. A ima ih mnogo, posvuda, muškarci koji imaju supruge ili djevojke, a krijući se nalaze sa drugim muškarcima. To je grozna i nepoštena stvar. Povjerenje u ljude nisam izgubila zbog toga što je Aaron gay već zato što je lagao. Bio je iskren o svemu, samo ne o toj jednoj ali ogromnoj stvari. 
 
Jeste li poželjeli da je “iz ormara” izašao ranije? 
K.B: Da mi je rekao bila bih slobodna djevojka ranije, mlađa nego sada, a svi znamo što to znači s obzirom koliko se pažnje pridaje izgledu i godinama jedne žene. Djevojci u 30-tim je puno teže pronaći partnera nego onoj u 20-tim, pogotovo u New Yorku. S druge strane, 10 godina sam imala partnera koji me volio i podržavao, bio uz mene u vrlo teškim privatnim trenucima. Dosta je razloga za i protiv.
 
Knjiga obiluje humorom koji je autoričin specifičan način izražavanja. Nadamo se prepoznavanju ove teme i kod naših izdavača.
 
Što Aaron misli o knjizi?
K.B: Nije oduševljen, ali slaže se s onim što sam napisala. Ne osuđujem ga, to nije poanta ove knjige i on to zna. Ne slažem se s načinom na koji je pokušao napraviti od sebe heteroseksualca. On se želio oženiti sa mnom i živjeti društveno prihvatljiv život, ali ga je seksualnost u tome spriječila.
 
U knjizi govorite i periodu poslije, kada ste izlazili u barove, imali veze za jednu noć. To je bio način oporavka? 
K.B: Prošla sam kroz vrlo traumatično iskustvo i uvjerena sam da sam patila od neke vrste posttraumatskog stresa. Misli i emocije su mi bile u neredu i rekla sam i napravila neke stvari koje do tada nikad ne bih. Oporavak je počeo kada sam shvatila da to nisam ja i kada sam oprostila sebi. To svako tko je doživio sličnu traumu mora napraviti da oprosti sebi. Još uvijek imam problema s povjerenjem.
 
Što ste naučili o ljudima i o sebi nakon svega?
K.B: Naučila sam da nikada nećete istinski poznavati ljude, bez obzira koliko dugo ste zajedno. Ljudi imaju tajne. To zvuči strašno jer bismo svi voljeli da znamo osobu sa kojom smo. Veze se grade na slijepom povjerenju, uvjerenju da je ono što nam partner govori istina i da su ljudi onakvi za kakve se predstavljaju. 
 
Knjiga obiluje humorom. Da li je to bio lakši način da pišete o teškim temama?
K.B: Humor i zbijanje šala su jednostavnonačin na koji funkcioniram, takva sam. Šalim se na račun svakodnevnih stvari, ali i o onim vrlo bolnim. To je crni humor, ali je moj način da se nosim sa tim. Ta moja osobina je i sastavni dio mog pisanja.
 
Kakvi su planovi za budućnost? Nova knjiga? Novi gay dečko?
K.B: Hm, možda oboje! Uistinu se nadam se da će biti ovo prvo, prije nego drugo. 🙂 Ali život je vrlo nepredvidljiv. 
 
Za kraj, vjerujete li još u ljubav?
K.B: Naravno! Jako sam voljela Aarona i on mene. Volim svoje prijatelje, dečka sa kojim trenutno izlazim, svoje ljubimce. Svakodnevno radim na tome da volim samu sebe.
 
 
 
 
 
Imate li neki savjet za one koji sumnjaju da im je partner gay? 
Muškarcima bih poručila da apsolutno moraju da budu iskreni. I da ne postoji izgovor za nevjeru, to je naprosto pogrešno. Danas je vrlo lako biti nevjeran, ali je isto tako lako biti uhvaćen. Ljudi moraju biti svjesni da kada rade tako nešto bol koju uzrokuju je veća nego da iskreno kažu istinu. Moj savjet onima koji sumnjaju je da budu direktni i otvoreno razgovaraju o tome. Ne treba očekivati da će garantovano čuti istinu, ali vrijedi pokušati. U svakom slučaju, jedini način da stvarno saznate istinu jeste da “provalite” u partnerov e-mail ili kompjuter ili da unajmite nekoga da ga slijedi. Ne kažem da tako nešto treba napraviti, ali vjerovatno je to jedini način da saznate istinu ako vam neko konstantno laže. 
 
 
Foto: privatna arhiva Kiri Blakeley