Kako sam kao visokosenzibilna osoba pronašla balans između aktivizma, loših vijesti i vlastitog duševnog mira

Društvene mreže oduvijek su bile snažan alat kada je u pitanju mijenjanje svijesti. No u posljednje su vrijeme kvadratići na Instagramu dobili posve novo ruho.

Ako vam se učinilo da se vaše virtualno susjedstvo mijenja, moram vam reći da su vaše “sumnje” opravdane. Aktivizam na društvenim mrežama nikada nije bio jači, opisi fotografija nikad nisu bili glasniji, a fokus se maknuo s onog vizualnog na ono tekstovno. No to ne znači da su fotografija, likovna umjetnost, hrana i sve ostale stvari, u čijem fokusu nisu društveno angažirane objave, postale manje važne. Instagram će uvijek biti platforma za sve i svakoga, a aktivizam je samo dio tog šarenila. No, kao i sve ostale stvari dostupne široj masi, i Instagram aktivizam postao je meta osude i oštre kritike.

Fotografije prirode, ženskog tijela i portreti, govore neki, ne bi trebali biti popraćeni tekstovima o pravima manjina, teškim ispovijestima zlostavljanih osoba ili osudama društva koje mrzi sve što je drugačije. Ako pitate mene, takve su stvari i više no potrebne. Njihova je učinkovitost gotovo opipljiva, a tomu u prilog idu brojni Instagram profili čiji se aktivizam silovito i brzo širi našim virtualnim susjedstvom. “Teški” opisi fotografija nisu sačuvani samo za one s velikim brojkama. Aktivizmom se bavimo svi. 2020. godina mnogima od nas donijela je razne nepravde, a svijet će se još dugo oporavljati od svih rana koje je u ovih sedam mjeseci dobio. Zbog svega toga, potreba ljudi za istupanjem, pričanjem i osvješćivanjem veća je nego ikada prije, a ako je i ti osjetiš, slobodno pusti svoj glas. Tvoj je glas nevjerojatno bitan, ne daj da te bilo tko uvjeri u suprotno!

View this post on Instagram

Uče nas da okrećemo glavu od teških stvari koje se ne događaju nama. Nekada mi se čini da je većina ljudi jednostavno tako programirana. Teško im je staviti se u tuđu situaciju, prošetati tuđim cipelama, osjetiti tuđe žuljeve i rane. Neki jednostavno ne mogu, a neki okreću glavu jer im je tako lakše, jer su tako naučeni. Ja sam osoba koja se rasplače kada vidi umornu potplaćenu blagajnicu ili baku kojoj fali 20 dinara za kruh. Mene teške stvari užasno iscrpljuju, a na psihoterapiji sam naučila da sam hipersenzitivna osoba i da je to razlog prevelike osjetljivosti i potrebe za osamom nakon određenih stvari i situacija. Znam da nisam jedina koja je ovih dana plakala na videa i vijesti. Znam da nisam jedina koju ove stvari toliko pogađaju, ima nas puno više. Znam da je okretanje glave i bavljenje drugim stvarima nekima način da sačuvaju zdravi razum, no za mene postoje dvije opcije. Mogu nestati potpuno ili biti glasnija. Ne mogu okretati glavu, ne mogu pisati životne captione i govoriti o onome što mi se trenutno događa, ne mogu pisati o promjenama kroz koje prolazim i lijepim stvarima u životu, jer mi trenutno takve stvari nemaju smisla. Ne samo moje, nego i tuđe. Ne gledaju mi se tuđa mora, i tuđi osmjesi, i tuđa djeca, i tuđe ljubavi, i tuđi zalasci sunca. Eto rekla sam, možete me svi sad mrziti skrivećki ili javno, ali tako je. Ne osuđujem ljude koji ne mogu ili ne žele pisati o svim sranjima kroz koja prolazi svijet, ali kod mene trenutno nema mjesta za "lak" sadržaj. Boli me cijeli svijet i sva nepravda koja se događa svuda oko nas. Boli me što Boris i ja ne možemo u Beograd. Često pomislim da to što sam glasna otprilike izgleda kao da sam se zatvorila u neki podrum i vičem, a nitko me ne čuje, ali mislim da bih kasnije mrzila sebe ako bih odlučila da samo odavde nestanem. Možda da se češće probate staviti u tuđu kožu? Svijetu uvijek fali empatije. #ninabljak

A post shared by ninaBljak (@ninabljak) on Jul 13, 2020 at 4:39am PDT

Jedina “loša” stvar u priči oko Instagram aktivizma za mene je težina koju neke od objave nose sa sobom. Osoba sam koja spada u skupinu visokosenzibilnih ljudi, što znači da vanjske podražaje osjećam puno dublje i jače od drugih. Prirodne nepogode, uništavanje okoliša, ubojstva i nepravde zbog boje kože, nacionalnosti ili vjere stvari su koje će me natjerati na suze i u potpunosti utjecati na moj dan. Zbog svega što se u posljednje vrijeme događalo u svijetu i na Balkanu, nisam mogla pisati i čitati o svakodnevnim sitnicama. Pitala sam se kako ljudi mogu nastavljati sa životom svjesni činjenice da njihovi susjedi proživljavaju užasno teške trenutke, a osobe koje su do jučer imale normalne živote nemaju za topli obrok? No ono što sam vrlo brzo naučila je da život jednostavno nastavlja ići svojim tokom bez obzira na ono što se događa svijetu.

Bitno je pronaći balans

Nakon užasno teških tjedan dana, shvatila sam da moram pronaći rješenje kako bih očuvala vlastito zdravlje. Ako ste poput mene i ako vam loše vijesti i teške životne priče mogu narušiti duševni mir, morat ćete pronaći balans. Ono što je utjecalo na moju promjenu u upijanju i filtriranju teških vijesti, riječi su kolegice koja mi je napisala da je umjesto svijeta, koji je jednostavno nemoguće spasiti, odabrala zaštititi sebe.

Aktivizam, društveno angažirani tekstovi koji krase moje fotografije i prepričavanje bitnih, no često i teških, životnih trenutaka zauvijek će biti dijelovi mog instagramskog života. Često se takve objave neće svidjeti ljudima. Takve će objave nebrojeno puta biti razlog ružnih komentara te bespotrebnih rasprava nakon kojih se redovno osjećam iscrpljeno. No to su sastavni dijelovi online aktivizma koje ne trebamo uzimati k srcu. Nakon duge iscrpljenosti shvatila sam da je potreba za štitom od svih negativnosti koje pojedine objave donose prirodna i prijeko potrebna. Odlučila sam poslušati savjet koji sam dobila te se zaštititi od negativnog zračenja koliko god je to moguće.

To ne znači da sam počela izbjegavati teške vijesti, već da sam ih jednostavno naučila pustiti iz sebe na vrijeme. To ne znači da sam prestala pisati o teškim stvarima nego da pišem i čitam i o onim lijepim i jednostavnim. To ne znači da sam odlučila misliti da je aktivizam na internetu bespotreban, nego da sam shvatila da nam je potreban i sadržaj koji umiruje misli i hrani dušu. Stoga, ako osjetite da vam je jednostavno previše svega, uzmite pauzu. Nekad će to značiti da na Instagram nećete ući tjedan dana, a nekada da ćete uzeti odmor u obliku ljepšeg i “lakšeg” sadržaja koji prikazuje životne ljepote kojih, unatoč svemu što se u svijetu događa, i dalje ima. Nemojte zaboraviti na to.

Foto: Unsplash

Tekst: Nina Bljak