Davanje i primanje

by | 7 prosinca, 2015

 

Eto ovih dana svi su se raspisali o Božiću. A kako i neće? Postalo je jako bitno koliko ćete novaca potrošiti na poklone, kupujete li poklone ili ih sami izrađujete, volite li film “Sam u kući”, ili ga organski ne možete podnijeti, pečete li domaće kolače ili kupujete gotove, volite li Božić i cijeli taj božićni duh, ili ste zapravo pravi Grinch…? Postavlja se tu puno krucijalnih pitanja! A ne samo da se postavljaju pitanja, već vam i svi pokušavaju objasniti zašto morate voljeti ili mrziti ovo doba godine! Nema sad da ti je svejedno!!! Ili voliš Božić, ili ne, moraš imati snažne emocije u vezi tog blagdana i cijelog ovog doba godine!

Ma zaboravite na sve to i zapitajte se što vama znači Božić. Što vas veseli u ovo doba godine?

Ja volim kuhano vino i volim kobasice i volim Božićne pjesme. Da, volim ih, mnogima vjerojatno idu na živce, ali meni su drage, a najviše od svega volim pjevati “Zvončiće” usred ljeta kad vani prži sunce, eto, to je jedan od mojih božićnih običaja! Baš to, pjevanje “Zvončića” po ljeti! I baš me briga kaj ti misliš da to nije božićni običaj, ak’ ti se ne sviđa, nađi si svoj! Ne volim kupovati poklone u ovo doba godine, jer svi forsiraju da se baš sada pokloni moraju davati i primati. Nije li ljepše iznenaditi nekoga poklonom onda kada on to uopće ne očekuje? Volim peći kolače i volim kad moji najdraži vole moje kolače!

U mojoj obitelji, božićno vrijeme je često puta bilo obilježeno svađama… Uvijek sam mislila da je to slučaj samo u mojoj obitelji, te da sam u nekoj drugoj, Božić bi bio idealan, pokloni, božićne pjesme, mir, spokoj, veselje… Znate kako je to kad si malen, a često i kad odrasteš, misliš da je trava u tuđem dvorištu zelenija. A onda odrasteš i shvatiš upravo ono što piše na početku Ane Karenjine: “Sve sretne obitelji nalik su jedna drugoj, a svaka nesretna, nesretna je na svoj način.” A onda pak još malo odrasteš i dođeš do jedne potpuno nove stepenice shvaćanja. Shvatiš da te sretne obitelji koje su sretne na jednak način zapravo ne postoje, postoji samo njihov privid, postoji slika koju one nastoje odaslati, a mi je ostali prihvaćamo zdravo za gotovo jer vjerujemo da je kod drugih bolje, ali često puta nije…

I sad, ako ne postoje te sretne obitelji, što onda ostaje? Samo ove nesretne? Da, ostaju samo ove nesretne, od kojih je svaka nesretna na svoj način. Ali znate što? To što je svaka obitelj nesretna na svoj način, znači ujedno da je i ta svaka obitelj sretna na svoj način. Da, da, svi imamo razloge da budemo sretni, samo to često puta zaboravljamo, često puta nam je lakše vidjeti tuđu sreću nego vlastitu, često puta nam je lakše vidjeti samo loše stvari. Zašto? Iskreno, nemam odgovor na to pitanje… Valjda je to tako u našoj ljudskoj naravi…

Znam da svatko ima svojih problema, znam da su svakome njegovi problemi najveći, ali zapitajte se ovog Božića, i ne samo ovog Božića, pitajte se cijelog ovog mjeseca, pitajte se i preispitujte ostatak svog života: “Imam li ja razloga biti sretan? Jesam li zdrav? Imam li ljude koji me vole? Imam li posao? Radim li ono što volim? Jesu li moji najdraži oko mene? Probudim li se svakog jutra i uvijek ispočetka dobijem priliku da napravim nešto od života? Mogu li zaspati u toplini vlastitog doma? Mogu li mirno prošetati ulicama svoga grada bez straha da će mi se nešto loše dogoditi? Prihvaćaju li me ljudi takvoga kakav jesam i ne osuđuju jer sam zbog nečega drukčiji?” Hrpa je tu pitanja koje si možete postaviti, a koja će to biti, ovisi o vama. Ne podrazumijeva sreća za svaku osobu jednake stvari! Znam da neće svi odgovori biti potvrdni, znam da ima i puno toga negativnoga, al’ hajdemo se za promjenu usredotočiti na ono što je pozitivno, hajdemo za promjenu gledati s vedrije strane, hajdemo za promjenu biti zahvalni na onome što imamo, a ne žaliti za onime što nemamo.

Kad shvatite koliko ste zapravo sretni, pokušajte, barem u ovo blagdansko vrijeme, usrećiti još nekoga. Koga i na koji način, sami odaberite… Možda će to biti poklon za neku dragu osobu, možda će to biti donacija za nekoga tko ima manje od vas, možda će to biti vaše vrijeme koje ćete pokloniti nekome kome je samo potrebno da ga netko sasluša, možda ćete kupiti kobasicu na trgu nekoj gladnoj osobi… Stvarno nije bitno što ćete odabrati, bitno je da se odreknete djelića onoga što imate da biste nekome drugome pomogli, da biste nekoga drugoga usrećili, nekako mi se čini da je to poanta božićnog duha. A znate što je najljepše u odricanju s ciljem da pomognete nekome? Najljepše je to što tim činom apsolutno ništa niste izgubili, a toliko ste toga dobili!!!

I opet ću citirati najdražeg Jorgea Bucaya, ne mogu si pomoći, jednostavno sam zaljubljena u nevjerojatan um ovog čovjeka. Pa kaže: “Ako se zbog nečega vrijedi suočiti s poteškoćama, onda je to zbog toga da pomogneš drugome. To nije nikakva “moralna” zadaća, ništa slično. To je životni izbor koji svatko može odabrati u trenutku i smjeru koji želi. Moje me životno iskustvo i iskustvo promatranja uvjerilo da je ljudsko biće i ono koje poznaje sebe samoga velikodušno, solidarno, ljubazno i sposobno jednako uživati u davanju i primanju.”

Eto, kad već spominjem davanje i primanje, ne mogu ne sjetiti se legendarne scene vjenčanja Monice i Chandlera, iz svima nam dragih “Prijatelja”.

Joey: Hey, I started working on what I’m going to say at the ceremony. Wanna hear it?

Monica, Chandler: Yeah.

Joey: We are gathered here today on this joyous occasion to celebrate the special love that Monica and Chandler share.

Joey: It is a love based of giving and receiving as well as having and sharing. And the love that they give and have is shared and received. And through this having and giving and sharing and receiving, we too can share and love and have… and receive.

Joey: Okay, you guys, I’ve got a little more written… Are you ready?

Chandler: Yeah, yeah. Okay.

Joey: When I think of the love that these two givers and receivers share, I cannot help but envy the lifetime ahead of having and loving and giving… and then I can’t think of a good word for right here.

Monica: How about receiving?

Joey: Yes!

Pa ako je Joey bio svjestan koliko je bitno i davanje i primanje, onda dragi moji i vi to morate biti! Znate kako kažu? “Sreća je jedina stvar koja se udvostručuje kad je podijeliš!” Širite onda sreću, barem u ovo božićno doba!

P. S. Za sve one koji su mislili da će kolumna pod nazivom “Davanje i primanje” imati veze sa seksom, samo da vam kažem, sviđa mi se način na koji razmišljate. 😉

Ljubim vas sve…