Bacit ću ti kompjutor kroz prozor

by | 9 ožujka, 2020

Glavni junak romana Bacit ću ti kompjutor kroz prozor osmaš je Luka, koji teško proživljava rastavu braka svojih roditelja. Zbog nezadovoljstva novonastalom situacijom, Luka se povlači u virtualni svijet računalnih igara. Autorica vrlo uspješno ocrtava način života mladih ljudi koji svoje nezadovoljstvo, svoje frustracije, svoj bunt, svoj jad… prilično često utapaju u virtualni svijet, što im omogućavaju novi mediji. Ona upozorava na opasnosti moderne tehnologije i svih socijalnih implikacija koje iz nje proizlaze. No ne čini to jednostrano, ukazujući isključivo na negativne posljedice, nego pokazuje i dobre strane i neminovnost prihvaćanja novih medija i novih tehnologija, ali kad su one pod osviještenim nadzorom.

(Dubravka Težak)

Pogovor

DOBRE SLUGE, ALI ZLI GOSPODARI

Bacit ću ti kompjutor kroz prozor bila je druga objavljena knjiga danas vrlo popularne i nagrađivane autorice Jasminke Tihi-Stepanić. Njome i svojom prvom knjigom, Imaš fejs, odmah je stekla simpatije mladih čitatelja jer je pokazala kako zna izabrati njima bliske i atraktivne teme i pogoditi prepoznatljiv im jezični izričaj. Za prvu knjigu dobila je i Nagradu „Mato Lovrak”, što je bila potvrda literarne kvalitete djela, ali vjerojatno i poticaj autorici da nastavi pisati romane za adolescente koji su vrlo uspio spoj problemske i zabavne književnosti.

Glavni junak romana Bacit ću ti kompjutor kroz prozor osmaš je Luka, koji teško proživljava rastavu braka svojih roditelja. Zbog nezadovoljstva novonastalom situacijom, Luka se povlači u virtualni svijet računalnih igara. Autorica vrlo uspješno ocrtava način života mladih ljudi koji svoje nezadovoljstvo, svoje frustracije, svoj bunt, svoj jad… prilično često utapaju u virtualni svijet, što im omogućavaju novi mediji.

Lukini problemi bujaju i zbog nedovoljne komunikacije s odraslima i s prijateljima. Prijateljica Iva dobronamjerno mu savjetuje: „Mislim da bi se trebao suočiti s tom činjenicom i podijeliti je sa svojim prijateljima. Bilo bi ti lakše.“ Ali onaj kojega je zamamni svijet suvremenih medija već dobrano otuđio („Ja nikada ne izlazim. Što imam izlaziti? Subota mi je idealna za igranje igrica, gledanje filmova i spavanje.”) teško može prihvatiti prijateljsku ruku koja mu nudi pomoć izvan svijeta u koji je uronio i koji mu pruža lažnu sigurnost.

Razliku između virtualnoga i stvarnoga svijeta najbolje ocrtava Lukina konstatacija kad nailazi na kvartovske huligane koji ga maltretiraju: „Da mi se pojave u igricama, ne bih samo tako odstupio, ali ovako, uživo, suočiti se s njima, bilo je nešto posve drugo. No upravo nedostatak komunikacije vodi sukobima s okolinom i balansiranju između društveno prihvatljivoga i devijantnoga ponašanja. Lukino moralno posrtanje (prodaja zlatne narukvice, koju mu je kupila pokojna baka, da bi kupio najnoviju igricu i platio huliganima koji ga ucjenjuju) kulminira grizodušjem kad odlučuje da će novac dobiven za narukvicu darovati za siromašne u crkvi ili uplatiti na neki od žiroračuna koji se svaki dan u predbožićno vrijeme pojavljuju na televiziji.

Vrijednost ovoga romana u tome je što putem zanimljive priče mlade upozorava na opasnosti moderne tehnologije i svih socijalnih implikacija koje iz nje proizlaze. No autorica to ne čini jednostrano, ukazujući isključivo na negativne posljedice, nego pokazuje i dobre strane i neminovnost prihvaćanja novih medija i novih tehnologija, ali kad su one pod osviještenim nadzorom. Staru poslovicu Vatra i voda su dobre sluge, ali zli gospodari mogli bismo parafrazirati u: Suvremeni mediji dobre su sluge, ali zli gospodari.

U skladu s tim, rekla bih da je idejna poanta ovoga romana u dedinoj poruci Luki uz božićni dar. Luka, opčinjen kompjutorskim igricama, naučio je i svojega dedu, strastvenoga ljubitelja šaha, igrati šah s kompjutorom. Na kraju romana deda daruje Luki kutiju sa šahovskim figurama uz znakovitu posvetu: Šah možeš igrati s kompjutorom, no on ti nikada neće zamijeniti stvarnoga druga u igri.

(Dubravka Težak, Pogovor)

O autorici:

Jasminka Tihi-Stepanić rođena je 1958. u Velikoj Gorici. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je stekla zvanje profesorice hrvatskoga jezika. Radi u osnovnoj školi. Piše za djecu i mlade. Priče objavljuje u časopisima Modra lasta, Smib, Radost i Književnost i dijete kao i na Hrvatskom radiju, u emisiji Priča za velike i male i u TV seriji HRT-a Pssst…Priča!. Njezin roman prvijenac Imaš fejs? dobio je Nagradu „Mato Lovrak” za najbolji roman za djecu i mlade objavljen u 2011., a istoimena radioigra nagrađena je posebnom nagradom na 9. međunarodnom festivalu radioigara za djecu i mlade Prix Ex Aequo u Bratislavi, koju dodjeljuje Međunarodna unija za dječju knjigu IBBY. Objavila je roman Bacit ću ti kompjutor kroz prozor 2013. i zbirku priča Baš kao Harry Potter 2014. Slijedi roman Moja neprijateljica Ana, za koji je 2016. dobila Nagradu „Anto Gardaš”. Sljedeće godine po romanu je na HR-u snimljena istoimena radioigra. Roman Dom iza žice objavila je 2017. godine, a 2018. predstavljao je RH na međunarodnom natjecanju Mali princ. Roman Ljeto na jezeru Čiču izišao je 2018. i za njega je autorica dobila Nagradu „Grigor Vitez” za najbolji roman za mlade u 2018. te Nagradu „Mato Lovrak” za najbolji dječji roman u 2018. godini. Objavila je slikovnice Priča o ribaru i zlatnoj ribici, Kako su nastali morski oblutci te Šišmiš i mala balerina. Zbirka Priče s morskoga dna objavljena je 2019.