15.10.2026.
Tinejdžeri su, kako pokazuju istraživanja, jedna od najranjivijih skupina kad je riječ o mentalnom zdravlju, a istovremeno i publika za koju gotovo da i ne postoje kazališne predstave.
“Kad se priča o dobnoj skupini 12+, često se kaže kako je to najteža dobna skupina za koju se može nešto napraviti”, kaže Irma Unušić, autorica i redateljica nove predstave “Promjena”.
Zato je odlučila prihvatiti taj izazov i napraviti predstavu za njih, zajedno s njima. Tijekom rujna, učenici I. osnovne škole u Bjelovaru pratili su predstavu u nastajanju, razgovarali s autorskim timom i davali povratne informacije koje su izravno oblikovale ono što će publika gledati na premijeri 25. listopada u zagrebačkoj dvorani Lisinski, a potom 5. studenoga u Gradskoj kazališnoj kući Bjelovar.
“Promjena” je glazbeno-plesna predstava umjetničke organizacije SHOOMA, namijenjena djeci i mladima od 12 do 16 godina. Riječ je o hibridu koncerta i kazališne predstave – dramaturški prati logiku glazbenog albuma, kroz niz “pjesama” koje se nadovezuju jedna na drugu poput poglavlja. Kroz ples, glazbu, svjetlo i izravnu interakciju s publikom, predstava progovara o iskustvu adolescencije, o pitanjima identiteta, promjenama kroz koje mladi prolaze i izazovima odrastanja, uključujući i teme mentalnog zdravlja.
Na pozornici je jedna izvođačica, Vanesa Petrac, koja kroz predstavu glumi, pleše, pjeva i izvodi vlastite pjesme. Iza nje stoji autorski tim: Irma Unušić potpisuje režiju i koreografiju, Espi Tomičić dramaturgiju, Una Štalcar Furač, suradnju na koreografiji, Ana Fucijaš kostimografiju, a glazbu Ivan Marojević i Filip Merčep.
Zašto baš mentalno zdravlje, zašto baš ova dobna skupina
Adolescencija je razdoblje značajnih psihičkih, tjelesnih i društvenih promjena. Iako većina mladih kroz to razdoblje prođe bez ozbiljnih poteškoća, dio njih se s izazovima odrastanja teško nosi, a stigma oko mentalnog zdravlja često im otežava da o tome uopće progovore ili potraže pomoć.
“Najveći motiv bio je to što se za dobnu skupinu 12+ često kaže kako je dobna skupina za koju se može nešto napraviti”, objašnjava Irma. “I onda mi je to bilo jako zanimljivo – idemo u izazov, idemo napraviti predstavu koja će njima biti bliska, koja će ih otvoriti, koja će im postaviti puno pitanja.”
Odgovor na taj izazov nije klasična drama s porukom, nego nešto neobičnije. “Kroz predstavu se jako igramo s formatima, odnosno s medijima kroz koje to radimo”, kaže Irma. “Imamo formu koncerta i kazališne predstave, puno plesa i puno beata, svjetlo i interakcije. Jako puno se poigravamo različitim metodama komunikacije s publikom u kazalištu.”
Glazba kao jezik koji mladi razumiju
Predstava nastaje u koprodukciji s Muzičkim biennalom Zagreb. “Glazba nam je jako važna – krenuli smo od glazbe jer je to nešto čime se možemo približiti mladima”, kaže Irma. Autori glazbe Ivan Marojević i Filip Merčep “stvaraju glazbu slušajući zapravo reakcije mladih – štimamo se prema njihovim reakcijama jako”, navodi Irma.
Vanesa Petrac objašnjava odakle ideja za stihove: “Ideje za stihove bile su više kao nekakav alat za mladu publiku. Predstave se uobičajeno rade za djecu ili za odrasle, a ovo je baš neki prekrasan prijelaz između – i nema baš puno predstava koje su specijalizirane za to.” Inspiraciju je tražila u formi repanja i popularnije glazbe, “da im se obratim njihovim jezikom”, kaže. “Isti osjećaj, melankolija, neka nostalgija za tim mojim trenucima – možda im pomogne. Možda im da osjećaj da nisu sami u tome.”
Na pitanje kako pogađa bilo generacije koja se mijenja iz godine u godinu, Vanesa odgovara da je u procesu sudjelovao širok tim, uključujući i psihologinje s Hrabrog telefona: “Izazovno je pripremiti predstavu za mladi uzrast, da ona bude aktualna kako vrijeme prolazi. Imali smo veliku sreću. Bili smo sjajan tim, puno nas je unutra, a tu su bile i psihologinje koje su nam pomogle.”
Kako su nastajale fokus-grupe
Tijekom rujna, u dva navrata organizirane su fokus-grupe u Bjelovaru, u kojima su učenici I. osnovne škole Bjelovar gledali dijelove predstave u nastajanju i davali komentare koji su izravno ulazili u daljnje oblikovanje predstave.
Vanesa opisuje koliko joj njihove reakcije znače uživo: “Jako sam zadovoljna progonom” – tako, kako kaže, u timu zovu trenutak kad se cijela predstava odigra odjednom. “Budući da je komad interaktivan, njihove reakcije su jako važne. I na mene utječe – to bi se u trkama zvalo nitro, daju neki dodatni sloj uzbuđenja. Moram paziti da se ne uzbudim previše, a da njih povedem sa sobom na taj put.”
Na pitanje koliko je u predstavi prostora za improvizaciju, Vanesa se smije: “Nadam se jako malo, ali jako puno prostora za improvizaciju bilo je u procesu. Za to imam divan tim – kad im se nešto svidi, pohvale me; kad nešto baš i ne valja, kažu mi na način da se moje malo umjetničko srce ne slomi.”
Glas tinejdžera: što su sami rekli
Borna, 8. b, I. osnovna škola Bjelovar, kaže da ga je predstava najviše dotaknula u temi ljutnje: “Mislim da je predstava o nekim emocijama. U ljutnji sam se najviše prepoznao.” O važnosti otvorenog govora o emocijama kaže: “Mislim da bi trebalo lijepo pokazati ono što osjećamo, da se emocije mogu iskazati i kroz predstavu. To mi se baš jako svidjelo.” Na pitanje kako se s prijateljima nosi s nesuglasicama, odgovara iskreno: “Malo se deremo jedni na druge.” Ali sukobi se na kraju riješe razgovorom: “Sve vidimo, pa se dogovorimo. Možda odemo nekamo u grad i riješimo to kroz razgovor.”
Mislav, 8. b, I. osnovna škola Bjelovar, oduševljen je cijelim iskustvom: “Dosta me uzbudila ta predstava. Bila mi je jako zabavna i fora, jako su dobro glumili, i bilo mi je dosta prilagođeno mojoj dobi. Kad bi ovakvih predstava bilo više, ja bih sigurno išao.”
Najviše mu se svidjelo što je i sam sudjelovao: “Najbolje mi je bilo što smo trebali i plesati, dizati ruke gore i tako pjevati uz nju.” Pjevanje i ples su mu, kako otkriva, i privatna strast: “Doma, dok nema nikoga, uzmem daljinski i počnem plesati i pjevati. Nekad moram zatvoriti prozor jer sam malo previše glasan.”
Dora, učenica koja je na probu došla u sklopu svoje dramske grupe, prije prvog susreta nije imala posebna očekivanja. “Mislili smo da će “Promjena”, mentalno zdravlje, to biti monolog, ništa,” priznaje. “Kad je krenula prva scena, svi smo bili u šoku – jer kakav je ovo ples, kakav je ovo beat, kakve su ove boje.” Najviše joj se svidjelo što predstava temu mentalnog zdravlja ne prikazuje kao nešto mračno: “Jako mi je drago da je predstava napravljena u tome da se vide boje – u tom svom, djeca bi rekle, crnilu, nešto što je tamno, bez ikakve pjesme, bez ičega.”
Dodaje i širi komentar o tome zašto je ovakva predstava uopće potrebna: “Dosta djece naučeno je da ne iskazuju svoje emocije – ako kažu da plaču, čuju ‘nemoj plakati’. Djeca su naučena da šute o tome, a ne da razgovaraju. Zato mi je drago što su djeca uključena, da napokon mogu reći svoje emocije.”
Slične reakcije ponavljale su se i kod drugih učenika iz fokus grupe: “Ime predstave zvuči mi kao nešto jako duboko, a nisam očekivala ples, ali sviđa mi se”, rekla je jedna od učenica. Drugi je dodao: “Ples, to me malo iznenadilo, ali uopće nije loša ideja!”
Škole koje su zainteresirane za izvođenje predstave “Promjena” za svoje učenike mogu se javiti na: [email protected].
Praktične informacije
- Zagreb: premijera 25. listopada u 18:00, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, u sklopu Kliker festivala. Repriza 26. 10. u 11:00 u KD Lisinski
- Bjelovar: premijera 5. studenoga u 18:00, Gradska kazališna kuća Bjelovar, repriza 6. 11. u 11:00 i 17:00.
- Umag: premijera Kazališna dvorana Antonio Coslovich 11. 11. u 11:00.
Predstava je namijenjena učenicima od šestog do osmog razreda osnovne škole (12-16 godina) te prvog i drugog razreda srednje škole.
Možda vas zanima
