


Velika zabluda s TikToka: clean beauty uopće ne postoji, otkriva naša stručnjakinja
Ljeti, kada nam koža traži lakoću, društvene mreže preplave videozapisi prozirnih bočica koje obećavaju minimalistički sjaj, redovito popraćeni etiketom clean beauty looka. Sve izgleda tako prirodno da objašnjenje nije ni potrebno. Podrazumijeva se da je ono što je “čisto” ujedno i bolje te sigurnije. No, iza te primamljive vizualne kulise krije se stvarnost koju rijetko tko primjećuje. Što taj pojam zapravo znači kada ugasimo filtere i otvorimo zakonske akte?
Zakon ne poznaje “čistoću”
Prvo iznenađenje za sve ljubitelje kozmetike leži u činjenici da u europskim regulatornim okvirima riječ clean pravno ne postoji. “Ne postoji službena definicija clean proizvoda, nikakav skup kriterija, niti regulatorna kategorija koja ga prepoznaje. Drugim riječima, termin clean je čisti marketinški konstrukt”, objašnjava Gordana Gorinšek, mag. ing. fitomedicine i viša procjeniteljica sigurnosti kozmetičkih proizvoda.

U prijevodu, to je pametno osmišljena marketinška poruka koja opstaje tako što prstom upire u druge sastojke, stvarajući privid da su uobičajeni kozmetički proizvodi opasni, što izravno krši pravila poštenog tržišta. Clean komunikaciju često prate takozvane free from tvrdnje, poput isticanja da proizvod ne sadrži parabene, silikone ili “kemikalije”.
Prema europskom zakonu, koji je izuzetno strog, svaki kozmetički proizvod na policama mora biti apsolutno siguran, i zato je ideja da je clean kozmetika sigurnija od “obične” zapravo velika zabluda, ističe zagrebačka stručnjakinja.
Naličje trenda: “zašto je moj serum posmeđio”
Problem postaje složeniji kada ovakve tvrdnje dolaze od osoba koje se profesionalno bave razvojem proizvoda, jer kupci tada automatski vjeruju da iza svega stoji čvrsta znanost. To što je netko uspio stvoriti formulu koja je ugodna na koži i vizualno privlačna, ne znači da je njezina prateća priča zakonski utemeljena i poštena prema kupcu.

Najbolji dokaz da estetika i kemija ponekad ne govore istim jezikom jesu tehnološki kompromisi na koje nailazimo kod potpuno prirodnih brendova. “Isti post koji promovira clean beauty look također postavlja pitanje: “7 dana kasnije – zašto je smeđe?” To pitanje otkriva važnu, ali često zanemarenu stvarnost: proizvodi razvijeni u skladu s određenim clean ili prirodnim konceptima mogu imati tehnološka ograničenja, na primjer u pogledu stabilnosti ili trajnosti”, objašnjava Gorinšek.
Izbjegavanje modernih, laboratorijski provjerenih sastojaka i konzervansa u ime “čistoće” često ima svoju cijenu. Proizvodi bez adekvatne zaštite brže oksidiraju, mijenjaju boju, miris, pa čak i teksturu, što ih u konačnici može učiniti manje učinkovitima ili podložnima razvoju patogenih bakterija.

Kada clean beauty ima smisla
“Clean etiketiranje proizvoda može biti opravdano kada brend transparentno objašnjava kriterije koji stoje iza njega, poput namjerno pojednostavljenog pristupa formulaciji, isključivanja određenih skupina sastojaka na temelju filozofije brenda, a ne zbog sigurnosnih razloga, ili fokusa na specifične principe nabave, prerade ili formuliranja”, kaže Gorinšek.
“U takvim slučajevima, clean ne funkcionira kao tvrdnja o nadmoćnosti, već kao opis filozofije formuliranja. Ključna razlika je u jasnoći: clean postaje prihvatljiv tek kada je objašnjen, kontekstualiziran i lišen implicitnih tvrdnji o sigurnosti.”
Kada se koristi bez konteksta, ovaj pojam stvara nepotreban strah kod potrošača i muti granicu između provjerenih činjenica i lijepih želja. Sljedeći put kada vas privuče savršeno estetizirana bočica s natpisom clean, sjetite se da prava ljepota kozmetike ne leži u onome što je iz nje izbačeno, već u znanju s kojim je formulirana.
Foto: Magnific; Pexels








