U posljednje vrijeme dosta razgovaramo o nostalgiji – nedavno smo pisali o 2016., godini koja je zadržala posebno mjesto u sjećanjima milenijalaca i zoomera, a istovremenu svjedočimo neprestanom povratku modnih trendova iz 90-ih i 2000-ih, spinoffovima starih sitcoma te cjelokupnom osjećaju čežnje za ovim jednostavnijim vremenima.
Pročitajte: U čemu ste uživali kao djeca? To može otkriti koji je savršen hobi za vas
U vremenu globalne političke i ekonomske nestabilnosti, ova nam sjećanja bude osjećaj sigurnosti i poznatog. No svi koji se malo bolje sjećaju 90-ih i 2000-ih znaju da to razdoblje nije bilo ni približno savršeno – svijet je i tada bio pun političkih sukoba, financijske krize nisu bile rijetkost, a naši su se prostori još uvijek oporavljali od posljedica rata. Ipak, 90-e i 2000-e u sjećanjima mnogih milenijalaca i starijih pripadnika generacije Z i dalje bude toplinu i osjećaj nostalgije.
Zašto smo nostalgični za 90-ima i 2000-ima
I to na globalnoj razini – primjerice, Tamagotchi je 2024. otvorio svoju prvu poslovnicu u Velikoj Britaniji, a popularnost im je udvostručila u prethodne dvije godine. Istovremeno, tu je i nedvojbeni povratak modnih trendova – traperice niskog struka, japanke s potpeticom te asimetrične suknje samo su neki od nostalgičnih trendova čijoj smo renesansi svjedočili u proteklih nekoliko godina. Godine 90-e i 2000-e vraćaju se i u tehnološkom smislu – sve više mladih odabire dumbphone kao alternativu pametnom telefonu, vraćaju se digitalni fotoaparati i hobiji koji ne uključuju društvene mreže kao primaran izvor zabave.
Stručnjaci tvrde da iza ovog vala nostalgije stoji nešto značajnije. “Živimo u razdoblju političke, ekološke i financijske nesigurnosti i nestabilnosti, a kad se stvari čine preplavljujućima ili čak beznadnima, može biti utješno prisjetiti se prošlih razdoblja u životu kada smo se osjećali sigurnije ili kad su životi bili manje opterećujući”, objasnila je za portal Stylist psihologinja Hannah Mackenzie. Za milenijalce i starije zoomere, to razdoblje predstavlja uspomene na njihovo djetinjstvo i adolescenciju. A kako je ta nostalgija preuzela društvene mreže, idealiziraju ga i mlađe generacije, maštajući o prošlosti koju nisu proživjeli.
“Ne mogu ne zapitati se je li to dijelom povezano s vraćanjem u vrijeme prije nego što smo svi postali potpuno ovisni o beskonačnom skrolanju po telefonima. Mnogi sada pokušavaju živjeti više analogno, smanjiti vrijeme provedeno pred ekranima i oduprijeti se privlačnosti stalne online prisutnosti. Devedesete predstavljaju vrijeme kada smo mogli biti prisutniji jedni s drugima. Za one koji osjećaju da tehnologija negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje, privlačnost razdoblja u kojem to nije bio toliki problem postaje iznimno snažna”, dodala je Mackenzie.
Nostalgija za idealiziranom prošlošću, međutim, nije ništa novo – i starije generacije rado su se sjećale “starih dana”, često ih prikazujući kao jednostavnije, sporije i bezbrižnije nego što su zapravo bili. Ipak, stručnjaci upozoravaju – dok nema ništa loše u gledanju nekoliko epizoda omiljene serije iz djetinjstva, pretjerano prepuštanje nostalgiji može imati negativne posljedice. “Ako previše idealiziramo prošlost, to nas može spriječiti živjeti u sadašnjosti ili gledati prema budućnosti”, poručila je psihologinja.
FOTO: Dupe Photos
