Mnogi ljudi ne znaju da pate od generacijske traume, naučite ju prepoznati

by | 25 studenoga, 2020

Mnoge se stvari prenose generacijama, a materijalno nasljedstvo, genetske predispozicije i fizičke karakteristike samo su neke od njih. No jeste li znali da se traume također mogu prenijeti generacijskim putem?

Transgeneracijska trauma još uvijek je novo polje proučavanja i treba još puno proučavanja od strane znanstvenika kako bi se dokučio njezin utjecaj i način na koji se manifestira kod ljudi koji pate od iste. Evo što su zasad stručnjaci otkrili o ovoj temi.

Što je transgeneracijska trauma?

Transgeneracijska trauma upravo je ono što joj ime kaže: traume koju ne doživljava samo jedna osoba, već se proteže s koljena na koljeno od generacije do generacije.

“Ova trauma može biti prikrivena i nedefinirana, može se ispoljavati u nijansama, nehotično ili kao sastavni dio nečijeg života od ranog djetinjstva.”, izjavila je psihologinja Melanie English.

Kanadska psihijatrica Vivian M. Rakoff i njezine kolege 1966. godine zabilježili su visoku stopu psihološkog stresa među djecom osoba koje su preživjele Holokaust. Tada je koncept generacijske traume prvi put prepoznat. (Pročitajte: 5 jednostavnih aktivnosti pomoću kojih možete izbaciti negativu iz života)

Studija iz 1988. godine, koja je objavljena u medicinskom časopisu The Canadian Journal of Psychiatry, otkrila je da su unuci osoba koje su proživjele Holokaust činili većinu (300 %) onih kojima je bila potrebna psihijatrijska njega. Od tada, ljudi koji su preživjeli Holokaust i njihovi potomci najproučavanija su grupa kada je u pitanju transgeneracijska trauma. U teoriji, svaka vrsta ekstremnog, dugotrajnog stresa može imati negativne psihološke utjecaje na djecu i/ili unuke, što rezultira kliničkom anksioznošću, depresijom i posttraumatičnim stresnim poremećajem (PTSP).

“Trauma utječe na genetske procese”, izjavila je psihijatrica za djecu i adolescente Gayani DeSilva.

Tko je podložan transgeneracijskoj traumu?

Svi su podložni generacijskim traumama, ali postoje određene grupe koje su ranjivije zbog svoje povijesti.

“Sistematska eksploatacija, trpljenje stalnih i neprestanih zlostavljanja, rasizma i siromaštva dovoljno su traumatični da izazovu genetske promjene”, kaže dr. DeSilva.

Dakle, Afroamerikanci u Sjedinjenim Državama i širom sveta posebno su ranjivi. Obitelji pogođene katastrofama poput cunamija 2004. u Aziji imat će traumatičnu reakciju za generacije koje dolaze.

“Ljudi u zemljama koje su preživjele rat, bile u njemu čak i desetljećima, također mogu imati generacijske traume” dodala je doktorica.

Nasilje u obitelji, seksualno zlostavljanje ili uznemiravanje, zločini iz mržnje djela su koja mogu rezultirati generacijskom traumom.

Kako se manifestira generacijska trauma?

Simptomi generacijske traume uključuju hipervigilanciju, gubitak nade u budućnosti, nepovjerenje, povučenost, visoku anksioznost, depresiju, napade panike, noćne more, nesanicu, probleme sa samopoštovanjem i samopouzdanjem, kaže dr. DeSilva.

Stručnjaci istražuju kako trauma utiče na imunološki sustav.

Trama može dovesti do disfunkcionalnog imunološkog sustava – onog koji je ili previše aktivan ili nedovoljno aktivan. To može rezultirati većim brojem autoimunih bolesti ili većom sklonošću ka bolestima.

Trauma također utiče na mikrogliju, imunološki sustav mozga.

U traumatičnom stanju mikroglija izjeda završetke živaca, umjesto da pojača rast istih i oslobodi se oštećenja. Mikroglija tada utječe na mozak tako što uzrokuje depresiju, anksioznost i demenciju. To se može pretvoriti u genetske promjene, koje se mogu prenijeti na sljedeće generacije.

Kako se dijagnosticira generacijska trauma

Prema stručnjacima za mentalne poremećaje, ne postoji posebna dijagnoza generacijske traume. No fenomen međugeneracijske traume je prihvaćen. (Pročitajte: S funkcionalnom depresijom nesvjesno žive mnoge žene – naučite ju prepoznati)

“Znamo da se trauma može manifestirati kroz stres, anksioznost i druge sisteme upozorenja u našem mozgu i tijelu, ali međugeneracijska trauma može se maskirati u stečena vjerovanja, ponašanja i obrasce koji postaju ukorijenjeni”, kaže English.

Ovakva vrsta ograničenja utječe na samu osobnost, odnose, roditeljstvo, komunikaciju i pogled na svijet.

Dr. DeSilva kaže da često vidi rezultate traume u obiteljima u kojima se trauma ponavlja.

“Primjerice, incest je često traumatično iskustvo koje se ponavlja iz generacije u generaciju. To postaje užasno iskustvo koje obitelj nekako prihvaća, jer obitelj postaje osjetljiva i osjeća se beznadno i nemoćno zbog pojavljivanja te tako nesvjesno omogućava nastavak traume.

Liječenje generacijske traume

Nema jednostavnih odgovora na generacijsku traumu, ali ona se može riješiti ako se primijeni holistička, intenzivna intervencija. To često uključuje individualnu terapiju ili grupnu/obiteljsku terapiju kao drugu opciju.

Spoznaja da niste sami ili bespomoćni i saznanje da su postojali faktori izvan vaše kontrole koji su vas doveli do nekog stanja pomažu u procesuiranju traume.

“Kad stvari obradimo i razumijemo, tada često možemo pronaći mehanizme za suočavanje s traumama. Kad pronađemo mehanizme za suočavanje, možemo se izliječiti, redefinirati i povratiti dio svog života”, napominje English.

Ako se trauma ili zlostavljanje još uvijek trpi, presudno je zaustaviti ovaj ciklus, što zahtijeva golemu količinu ohrabrenja i podrške.

HEALTH

© 2020 HEALTH MEDIA VENTURES INC. SVA PRAVA ZADRŽANA. PRIJEVOD HEALTH US IZDANJA, OBJAVLJENO UZ ODOBRENJE HEALTH MEDIA VENTURES INC. REPRODUKCIJA NA BILO KOJI NAČIN, NA BILO KOJEM JEZIKU U CJELINI ILI DIJELOM, BEZ PRETHODNE PISMENE DOZVOLE JE ZABRANJENA.