#nistesami: Anita Dujić o bespomoćnosti i potpunoj promjeni prioriteta

by | 15 travnja, 2020

Ona je osoba koju krasi neopisiva količina kreativnosti, upornosti i ambicioznosti. Ne staje ni kad život koji se događa oko nje stane, pa ne čudi ni to da u ovoj trenutačnoj situaciji, kad je svijet stao, nema mira i pronalazi načine kako da zaokupi misli i počne raditi na novim projektima.

Riječ je o Aniti Dujić, bivšem modelu i poduzetnici koja zrači izrazito smirujućom energijom i pozitivom. Unatoč tome, za sebe kaže da je izrazito nestrpljiva, no radom na sebi i suočavanjem s emocijama, uči stati na loptu i preuzeti kontrolu nad svojim umom. Iako je svjesna da će sve loše što se događa uvijek završiti rješenjem, ne poriče da je i sama tog 22. ožujka osjetila strah, bespomoćnost i paniku u kojoj se nije znala snaći. Postoje trenuci koji nas izbace iz tračnica, no isključivo je do nas koliko će nam dugo trebati da se vratimo na put kojim smo krenuli. U sklopu serijala #nistesami Anita je otkrila što joj olakšava borbu sa strahovima i koliko su joj se promijenili prioriteti.

Kako se kroz život nosiš sa strahovima, očekivanjima i padovima? Kako ih savladavaš?

Strahove od onoga što donosi sutra pokušavam pobijediti tako da si zadajem ciljeve, činim sve kako bi mi mozak većinu vremena bio zaposlen. Vjerujem u onu da je rad najbolja terapija. Ja ću si izmisliti posao ako ga nema, takva sam. Volim se uhvatiti nečega i onda to razvijati, s vrlo realno postavljenim ciljevima, nisam u oblacima po tom pitanju. Očekivanja nikad ne postavljam (pre)visoko, pa nema ni velikih razočaranja ni padova. Možda je ziheraški, ali tako ja funkcioniram.

U kakvom si odnosu s vlastitim emocijama trenutačno?

Hm, radim na tome da ih proživim. Smatram da je to zdravija opcija svakako, no to nekako najviše volim odraditi sama, kad me nitko ne gleda. Ako si nešto loše proživljeno zakopao tamo negdje duboko, sustići će te kad-tad, to jednostavno treba odraditi i krenuti dalje. Također, tu je i vrijeme kao faktor koji pomaže u takvim situacijama i tu opet vrijedi ona da treba biti strpljiv. Ja sam valjda najnestrpljivija osoba na svijetu i kad nešto zacrtam, to mora biti odmah, no život mi je pokazao kako je u većini situacija, posebno onim teškim, strpljenje najbolji alat koji imamo.

Osjećaš li još uvijek svojevrsni PTSP od zagrebačkog potresa?

Neki dan ležim na kauču, gledam film s Duncanom i najednom se trznem te me ulovi neka panika. Kroz glavu mi je, iz čista mira, prošlo to mučno jutro. I razmišljam kako je to moguće, iz čista mira, bez najave dogodi se bum? Taj strah, paniku i bespomoćnost neću nikad zaboraviti. Svjesna sam da se potresi događaju vrlo često u svijetu, ali to svejedno ne može izbrisati traumu koju svi nosimo nakon tog 22. ožujka.

Uspijevaš li ostati fokusirana na pozitivu u ovom psihički vrlo zahtjevnom periodu za sve nas?

Trudim se, to je najbolje što mogu. Po prirodi sam borbenog, pozitivnog duha i teško me nešto može slomiti. Evo na pimjer, ja sam si na početku karantene naručila divnu satensku pidžamu da se malo razveselim. Vesele me takve sitnice, po tom pitanju sam pravo žensko. Moja razmišljanja su da jednostavno nemam drugu opciju nego biti pozitivna, jer što je alternativa?! Negativa me neće nikamo odvesti, osim u neku crnu rupu u kojoj baš i nije lijepo.

S obzirom na to da imaš i malo dijete, kako izdržavaš trenutačno 0-24?

Hahaha, jedva. Lily je jedno divno biće koje jednostavno obožavamo i koja uveseljava naš svaki dan, ali naporno je jako i tu suosjećam sa svim roditeljima, a posebno s onima koji moraju prolaziti nastavu s djecom. Nama je olakotna okolnost ta što je ona još mala, pa ne razumije neke stvari i najsretnija je na svijetu jer smo joj mi kao roditelji na raspolaganju 24/7.

Možeš li izdvojiti jednu pozitivnu stvar koju si “izvukla” iz ove situacije?

To da smo svi usporili i više vremena provodimo sa svojim obiteljima.

Na koji način pokušavaš ostati što više “svoja” u ovom period?

Zadržala sam, možda čak i pojačala, neke male rituale koji me vesele. Redovito se čujem sa svojim prijateljima i obitelji, trudim se biti pozitivna i svoj život reorganizirati na neki novi način koji nam je trenutačno zadan, kao i ispisivanje nekih novih ciljeva. Volim sve staviti na papir, zapisati, tako sam nekako mirnija.

Što bi za sebe rekla, jesi li optimist, pesimist ili realist?

Optimistični realist. Imam i ja svoje loše dane i žute minute, ali većinom sam pozitivna. Život me naučio da sve ima svoje rješenje i da se iz svake situacije možeš izvući samo ako dobro sagledaš sve kutove i opcije, i opet, ako si strpljiv. Mrak, negativa i pesimizam jednostavno nisu za mene, prekratak je život da bih na to trošila svoje vrijeme, a i dovoljno je proviriti glavu kroz prozor i vidjeti svu ljepotu prirode koja nas okružuje. Kako biti negativan pored toga?!

Koliko je COVID 19 utjecao na tvoj posao?

S obzirom na to da je moj posao uglavnom online prirode, još se nekako držimo, ali osjećam smanjenje prometa. Normalno je da ljudi u ovoj situaciji više štede i najviše troše na hranu. No, lijepo je nekad i razveseliti se nekom sitnicom, to nas sve drži. Treba stisnuti zube i izdržati sve ovo, proći će. Trenutačno nemamo drugu opciju, osim čekati. Ova situacija je potpuno izvan naše kontrole i nema smisla se opterećivati. Teško je, ali svima nam je teško, i znam da ćemo se svi izvući iz ovoga kada sve prođe, samo treba ostati zdrav u glavi u pozitivnog duha. Sad ispada da ja tu pametujem, ali ovo su riječi koje mene drže i često ih sama sebi ponavljam.

Što si do sada u ovom periodu izolacije napravila za sebe, a da ti je oplemenilo život?

Svakako dodatno vrijeme koje posvećujem svojoj obitelji, vrijeme kojeg sam imala puno manje za njih. Naši mali rituali, popodnevno sunčanje na balkonu, odlazak u šetnje u prirodu, zajedničko kuhanje, ples po stanu, smijeh. To su neprocjenjivi trenuci koji će nam zauvijek ostati i koji se ne mogu nadoknaditi ni sa čim.

 

Imaš li neki ritual koji te umiruje?

O da, veseli me staviti fino eterično ulje u difuzor, zatim voditi brigu o svojoj koži kao nikada do sad te složiti mali koktelčić za kraj dana.

Jesu li se promijenili tvoji životni prioriteti?

Apsolutno. Ovo je nadrealna situacija u kojoj se sve presložilo i zapravo njoj prilagodilo. Kako bismo opstali, moramo biti prilagodljivi. Mi smo kao obitelj imali velike planove ove godine, no korona i potres su nam ih poprilično pomrsili, ali što je – tu je. Iz ove kože se ne može. Sad sam na usporenom modeu, uživam u vremenu provedenom sa svojom malom obitelji, radim nove planove, kao i na svom Junu. Bolja vremena će doći.

Gledaš li drukčije na shopping?

Da. Shvatiš da ti treba manje, puno manje nego što misliš. Posljednjih dana najviše kupujem za Lily jer ona raste kao iz vode, naručila sam novi usisavač, tepih, hranu iz domaćih OPG-ova, fino istarsko vino, neke knjige o tehnikama izrade nakita i tako. Sve su to stvari koje su korisne, a manje estetske prirode. Prioriteti su se uistinu promijenili.

Što jedva čekaš napraviti kad sve ovo završi i život se vrati u nomalu?

Zagrliti svoju obitelj koja je na moru; mamu, tatu, nećake, brata, šogoricu. A onda otići svom frizeru i kozmetičarki.

Foto: Instagram

Tagovi:

anita dujić bespomoćnost covid lana biželj niste sami nistesami strah top