Categories Novosti

OKOLINA JE U PRAVU kad kaže da ste predobar roditelj, a evo kako to prepoznati

Može li roditelji biti predobar roditelj? Prerevan roditelj? Vjerujemo da može. I isto tako vjerujemo da ništa što je pre-pre nije dobro.

Mame i tate žele svom djetetu najbolje, žele im pružiti najbolje, dati najviše, pomoći baš uvijek i samim time opterećuju sebe PREviše, a pritom djetetu umjesto previše zapravo daju PREmalo. Kako? Tako što su prerevni.

Ako ste i vi jedan od takvih roditelja koji svjesno znaju da ponekad stvarno znaju pretjerati i iako to ne biste htjeli, nekako si ne možete pomoći – provjerite ukratko je li vaše pretjerivanje u skakanju oko djeteta stvarno PRE, ili ste još uvijek u granicama normale?

Ako na više od pola ovih teza odgovorite s DA, zapitajte se jeste li stvarno dobar roditelj?

1. Hvalite li ih svaki dan? 

Pohvala je dobra, ali ne uvijek! Jedno je kada je dijete malo i tek počinje učiti – tada je pohvala čin učenja, no kako dijete raste, a roditelj nastavlja sustavno hvaliti svoje dijete za svaku sitnicu, to je onda čisto nepotrebno pretjerivanje. Ako mislite da pretjerujete, smanjite malo broj pohvala i svedite ih samo na one prave i zaslužene. Neka se potrude zaslužiti pohvalu.

2. Nudite previše materijalnih nagrada 

“Ako prođeš s pet, kupit ćemo ti bicikl. Ako budeš dobar u dućanu, kupit ćemo ti kamion. Ako pojedeš sve s tanjura, dobit ćeš onu lutku…” Koliko je takvih među vama? Koliko često vaše dijete radi nešto samo zato da bi dobilo nagradu? Što mislite, što vaše dijete time stvarno dobiva? Što vi dobivate osim što ih kupujete?

3. Očekujete li od njih malo ili puno? 

Previše je danas roditelja koji od svoje djece očekuju toliko malo jer ih ne žele zatrpavati odgovornostima za koje su sposobni. Previše je i onih koji očekuju previše, a ako malo bolje razmislimo, ni previše, ni premalo nije dobro. Ne šalje dobru poruku djetetu, ne uči ga onome što dijete, svako u svojoj dobi, treba znati i biti u stanju ostvariti.

4. Ne zadajete im nikakve njihove zadatke? 

Dom je mjesto gdje djeca najviše uče – od svojih roditelja i svakodnevnih primjera, no kada roditelji do osme, devete godine svom djetetu i dalje ne daju nikakve zadatke, kako onda mogu očekivati da će ta djeca biti spremna postati punopravni članovi obitelji? Recimo da je kuhinja najbolje mjesto za start jer dijete već u dobi od četiri godine može (i mora) znati pospremiti nered za sobom – odnijeti prljavi tanjur, obuti cipele, pospremiti cipele, kasnije si narezati kruh, napraviti doručak i pospremiti mrvice, iznijeti čisto rublje, usisati i pospremiti svoju sobu. A sve dok svoje dijete smatrate malim za sve to i ne date im da pridonose onoliko koliko mogu, vjerujete li da tako stvarno činite najbolje za svoje dijete i svoju obitelj?

5. Stalno im ponavljate jedno te isto jer vi ipak znate najbolje?

Sjetite se kako je vama bilo kada su vam roditelji svaki dan tupili jedno te isto, pa vi baš iz inata niste više htjeli činiti po njihovom, iako su i vaši roditelji mislili da baš oni znaju najbolje? Kako je bilo vama, tako će isto biti i vašoj djeci. Stoga ih pustite da nauče po svom.

6. Pomažete li im bez da su tražili vašu pomoć? 

Sjetite se banalnog prizora otvaranja vrećice čipi-čipsa, bombona, vezanja cipela… Da, možda vi znate brže, ali zašto ne date svom djetetu da i ono nauči bolje i brže? Pustite ih da se pomuče. Bez muke nema nauke. To valjda znate.

7. Vjerujete li da je bolje preduhitriti njihove pogreške? 

Čak i ako ste 100 posto sigurni da se vaše dijete upravo sprema počiniti pogrešku (one u dječjoj dobi nisu fatalne, bez brige – jer ne govorimo o skakanju s litice, nego običnim svakodnevnim stvarima) pustite dijete da pogriješi. To je najbolja škola, čak i ako se sprema ponoviti istu pogrešku. Znate i sami da se na pogreškama uči, da je svaka pogreška popravljiva i da vaše dijete mora steći iskustvo na vlastitoj koži kako bi bilo spremno prihvatiti da taj neki način možda nije baš najbolji način.

Za kraj samo još jedno. Djeca su djeca – ona od dvije godine kao i oni od 18 godina, i dok je vrlo slatko imati u kući malo dijete koje, oh, tako brzo raste, imati u kući dijete od 18 godina koje nije naviklo biti ravnopravan član kućanstva – to baš i nije slatko.

IZVOR: INDEX.HR

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pratite nas na Instagramu