JEDAN TOPAO DJEČAČKI OSMIJEH NA HLADNOM LEDU

SHARE

Na netom završenom međunarodnom natjecanju u umjetničkom klizanju Zlatni Medvjed u Zagrebu koje je, kao i Zlatna pirueta, jedno od najstarijih europskih natjecanja, natjecale su se mlade kategorije klizača iz brojnih država. Sada je za klizače intenzivno razdoblje najvećih natjecanja, a niz ih je u našoj regiji. Čini nam se velikim izazovom u nešto više od dvije minute otklizati fizički ekstremno zahtjevan program, bit jak, elegantan i u skladu s glazbom. I sve to na dva tanka noža na kojima počiva klizaljka. Na ledu i izvan njega, ali i na postolju, primijetili smo i jednog dječaka. Norbert sada ima devet i pol godina, ali na ledu djeluje puno zrelije. Skoncentriran, ozbiljan i samopouzdan. Izvan leda nasmiješen i pričljiv dječak, ponajviše o automobilima svih vrsta, Norbert nam je, zajedno sa svojom trenericom Ivanom Jakupčević Marinković, odgovorio na našu radoznalost što to znači biti klizač.

Kada se stvorila ljubav prema umjetničkom klizanju? Kako te uopće taj sport zainteresirao?
S vrtićem sam išao u školu klizanja. Tada sam imao četiri godine. Otac mi je pokazao kako kližu stariji od mene. Želio sam i ja postati dobar kao oni.

Ne znaju mnogi koliko je umjetničko klizanje zahtjevan sport. Koliko moraš trenirati dnevno i koliko odricanja donosi ovaj sport?
Moram trenirati jedan do tri puta na dan, ovisno o tome kakav mi je raspored taj dan. Ovaj sport donosi puno odricanja. Ustajem se ranije nego druga djeca pa često propuštam tjelesni i odlazim ranije sa zadaća.

Što najviše voliš u vezi s umjetničkim klizanjem?
Najviše volim putovanja zato što doznajem zanimljivosti o drugim državama i ljudima.

Koje uspjehe si do sada ostvario sa svojim klubom?
Dva puta sam u svojoj kategoriji osvojio prvenstvo Hrvatske. Najuspješniji smo u Hrvatskoj i treći u Europi.

Kakvi su ti planovi za budućnost? Hoće li ovo biti zanimanje kojim ćeš se baviti profesionalno?
Siguran sam da hoću.

Što bi savjetovao onima koji se tek žele početi baviti umjetničkim klizanjem?
Savjetovao bih im da budu uporni i marljivi.

Ivana Jakupčević Marinković, glavna trenerica kluba KK Leda, i sama je bila uspješna klizačica, a napominje kako iza jednog klizača, pa tako i Norberta, stoji veliki tim trenera na ledu, na suhom, u koreografiji… a važan dio tima su i roditelji.

Recite nam nešto o umjetničkom klizanju općenito.
Umjetničko klizanje je izuzetno zahtjevan sport iako se većini publike čini jednostavnim. 

Dobar klizač mora biti snažan (posebno trup i noge) a opet fleksibilan i brz. Potrebna je izuzetna koordinacija kao i ravnoteža (sve se odvija na skliskoj površini u klizaljkama koje imaju povišenu petu i nož debljine manje od 5 mm), sve se odvija uz glazbu, tako da klizač mora dobro čuti glazbu i biti sposoban istu interpretirati uz izvođenje svih zadanih elemenata. Klizanje se ocjenjuje kroz dva zbroja bodova – jedan je za tehničku vrijednost izvedenih elemenata, dok je drugi za komponente (skating skills, transitions, performance, interpretation i choreography).

Koliko je taj sport zahtjevan, koliko oduzima vremena i koje je najbolje vrijeme za početi se baviti ovim sportom?
Najbolje vrijeme za početak učenja klizanja je u što ranijoj dobi. Djeca se klizanjem mogu baviti od trenutka kada stablino hodaju i trče, a s trenizima je najbolje započeti oko četvrte godine. Prvi značajni rezultati očekuju se oko 12-13 godine početkom juniorske kategorije klizača odnosno klizačica.

Treninzi bi u idealnoj situaciji trajali barem četiri sata dnevno, svaki dan, uz jedan dan tjedno odmora.

Osim treninga na ledu, potreban je dodatan kondicijski trening izvan leda, kao i specifični klizački trening, trening baleta i trening koreografije.

Kod nas u Hrvatskoj maksimum koji klizači mogu iskoristiti, nažalost, jest sat vremena prije škole i sat vremena poslijepodne uz sve aktivnosti izvan leda. Sve je to jako teško uskladiti sa svim školskim obvezama i obvezama roditelja koji su neizostavni dio tima i podrške kako u vožnji, tako i u financiranju cijelog trenažnog procesa.

Tijekom odrastanja potrebna je, više ili manje, suradnja i sa psihologom, kostimografima i glazbenim studijima kod sastavljanja određene glazbe u odnosu na klizača/klizačicu.

Jedini ste učitelj s ovih prostora koji sudi svjetska i europska prvenstva. Kako je tekao put do tog zvanja i kakvi su Vaši planovi za budućnost?
Uvođenjem novog načina suđenja nakon napuštanja starog 6.0 sustava, osim bodovnih sudaca koji ocjenjuju GOE (grade of execution, ocjena izvedenog) i komponente (od 0.00 – 10.00 na 0.25) uspostavljen je i tehnički panel sudaca koji mogu postati eksperti s iznimnim znanjem i koji su u kontinuiranom radu u umjetničkom klizanju i koji su sudjelovali na seminarima ISU-a (Međunarodne klizačke federacije) te pristupili i uspješno položili ispit za tehničke specijaliste.

Ja sam prvi ispit položila 2006. godine za međunarodnog tehničkog specijalista za pojedince, a dvije godine kasnije višu razinu ISU te 2014. također ISU razinu za sportske parove. 

Suđenja i seminari iznimno pomažu i u trenerskom poslu jer stalnom edukacijom otvaraju nove poglede i daju nove ideje prilikom slaganja koreografija za klizače te pomažu da budem što kritičnija prema vlastitim klizačima i svojem poslu.

Pratite nas na Instagramu

NEMA KOMENTARA

Ostavi komentar