SEKS I JAD: Nemoj ići na Tenerife, nemoj! (drugi dio)

SHARE

SEKS I JAD KOLUMNA_7

… nastavak

Nego da ja vama kažem kaj sam ja još finog jela na tom Kanarskom otoku. Iskreno, kad putujem nekamo, volim jesti isključivo hranu koja je tipična za to podneblje, nekako mi putovanje nema smisla ako nisam okusila sve gastronomske čari destinacije na kojoj se nalazim. A ovo što sam kušala je uistinu imalo jednu posebnu čar. Naime, na izletu na Teide (ako vam se ne da guglati, Teide je vulkan na Tenerifeu, a ujedno i najviši vrh Španjolske), frendica i ja sjele smo u jednu lokalnu bodegu i poželjele naručiti neko tipično kanarsko jelo. A što zvuči više kanarski od kanarskog gulaša?! Ponosno smo rekle konobaru svoju želju, uz litru sangrije, naravno, računajući da ćemo papati neki fini gulaš s puno mesa, krumpira i kojekakvih začina. Kad ono, konobar nosi našu narudžbu, a mi imamo što za vidjeti. U biti, malo je reći da imamo što za vidjeti, imamo što za pomirisati. Znači, na tanjuru se nalazi komad kobasice, komad krvavice, komad zečetine, rebarca, krumpir, mahune, luk, kupus… pazite sad… avokado, kruška, papaja… sve to pliva u nekoj rijetkoj juhi… Iskreno, nemam pojma što je sve bilo na tanjuru, jer je miris jela bio zastrašujući. Sve su te namirnice očito bile kuhane u istome loncu, i vjerujte mi, to je nešto što ne želite probati. To je nešto što te tjera da budeš na sangrija dijeti! Možda smo mi jele taj gulaš u krivom restoranu i možda je to inače jako fino, ali ja više nikad ne želim jesti kanarski gulaš! Nikad! Ne želim ga ni pomirisati… Ružna sjećanja naviru… Da stvar bude gora, ja sam tip osobe koja sve živo povezuje s mirisima, mogu zaboraviti i ime i facu, al’ mirise pamtim… Strašno! E kad vam se tako nešto dogodi, drugi dan lijepo odete u restoran na plaži i naručite si pola pečenog pileta s pommes fritesom i čašom vina za 5 eura! Da, i to se može jesti na Kanarima! Moram priznati da su cijene hrane jako pristupačne. Svakako kušajte autohtoni krumpir papas arrugadas, koji se priprema neoguljen i topi se u ustima, te poznate kanarske mojo umake (mojo verde i mojo rojo) koji se često poslužuju s kruhom prije jela, ili uz pripremljenu hranu.

Već sam spomenula Teide. Pomalo zastrašujući vulkan ako ga posjetite jedan od onih dana kad se magla spusti na njega. Nalazi se gotovo u sredini otoka i dijeli ga na zeleni, kišoviti i plodni sjever, te na južni, suhi dio, prepun kaktusa. Voljeli prirodu ili ne, ovo mjesto će definitivno izazvati veliku dozu strahopoštovanja u vama, a pogled koji se pruža s njega jednostavno oduzima dah. Tu se nalaze i prekrasna mala pitoreskna sela na koja naiđete usred ničega i koja vas uvuku u svoju priču. Nema smisla da koristim kojekakve epitete, poredbe i metafore da bih vam to dočarala, jer to apsolutno nije moguće. Mislim, vjerojatno postoje ljudi koji bi to i mogli pretočiti u riječi, ali ja vam savjetujem da odete sami i uvjerite se. I lijepo ostanite tamo, mislim, ne morate baš ostati na vulkanu, ostanite na Kanarima, a ja ću vam doći u posjet!

Ali nije Teide jedino što oduzima dah! Cijeli otok je jednostavno predivan! Duge pješčane plaže, od bijelog pijeska, do potpuno crnog vulkanskog pijeska. Birajte boju koju vam srce želi. Nikad nije prevruće, jer je otok poznat kao “otok vječnog proljeća”, temperature su taman, a povjetarac uvijek lagano puše. Da, nekad puše lagani povjetarac, a nekad puše ono suprotno od povjetarca. Ono kaj stvara velike valove, pa možete naučiti surfati. Ako ste više pobornik plivanja, kao ja, onda je super to što vas ti valovi, prilikom vašeg seksi izlaska iz oceana, mogu lijepo nabiti na pijesak koliko ste dugi i široki i poklopiti vas još jedno dva, tri puta. A vi ne znate trebate li zvati Mitcha-lajfgarda, ili potražiti kupaći koji vrlo lako moguće više nije na vama, ili nastaviti tako ležati i pretvarati se da ste se vi baš htjeli nabiti na taj pijesak jer vam je to super. Nakon drugog pokušaja seksi izlaska iz oceana, napokon dolazite do ručnika koji je prepun pijeska, sve vas to lijepo iživcira i odete u birc na sangriju da se malo smirite. Naravno, kad ste već tamo, odete do WC-a, i prilikom skidanja kupaćeg iz vas ispadne jedno dvije do tri kile pijeska koji su oni valovi nabili u vas. Al’ ne brinite se, ostalo je toga dovoljno na vama i u vama za cjelokupni vanjski i unutarnji piling! Da, zna se i to dogoditi, ali moram priznati da je to ništa u usporedbi s činjenicom da plivate u oceanu. Možda je to samo neka brija u mojoj glavi, ali stvarno daje neki poseban osjećaj slobode. I zato mi nisu jasni ljudi koji leže na tim plažama i ne ulaze u ocean, a takvih ima stvarno puno. Štoviše, jako je mali broj onih koji se kupaju. U redu, shvaćam, možda je malo hladnjikavo, ali nakon nekoliko “marš u p…. materinu, što je meni ovo trebalo, mogla sam se kupat’ u bazenu, Ella, sunce ti tvoje mutavo“, postane ti toplo. I moram priznati, nema boljeg osjećaja nego biti u oceanu dok vjetar puše, a valovi zapljuskuju obalu. Samo, mali savjet, pokušaj se držati što dalje od obale ako ne želiš da ti valovi napune vaginu pijeskom i, prilikom izlaska iz oceana, nemoj se ni truditi biti seksi, nisi Pamela Anderson. Valovi su seksi, ti nisi!

Ako vam je do noćnog života, Tenerife je idealno mjesto da se zabavite. Želite li pijuckati koktele u barovima na plaži, plesati do jutra u klubovima, upoznati brdo divnih, nasmijanih, neopterećenih ljudi, onda ste na pravome mjestu. Ako vam, pak, nije ni do plesa, ni do pijančevanja, niti do druženja, nego biste samo pasivno promatrali, onda je ovo isto idealno mjesto za vas. Naime, otok je jedna od omiljenih destinacija irskih putnika, a ako se nađete na mjestu na kojem se oni zabavljaju, zabavit ćete se i vi, vjerujte mi! I to samo promatrajući ih! Ako ste ikad gledali emisije o njima i mislili kako autori pretjeruju, prevarili ste se. Uživo je to još puno… kako da kažem? Intenzivnije… Da, to je prava riječ. I samo čekate kad će se negdje pojaviti kamera, a vi osvanuti o jednoj od onih emisija “U dobru, zlu i kiču”.

Ono što me najviše oduševilo na ovom otoku jesu ljudi koji tamo žive. Dragi, pristupačni, pozdravljaju te na ulici, osmijeh je obavezan, onaj iskreni osmijeh, koji na kraju krajeva ne stoji ništa, a vama popravi dan. Ni u jednom trenutku nisu naporni ni nasrtljivi, uvijek spremni pomoći. Kad shvate da pričaš španjolski ili se barem trudiš, kao da im odjednom postaneš dio obitelji. Ima ih stvarno iz svih dijelova svijeta. Naravno, ne možeš ne sresti i pokojeg Balkanca koji tamo živi već godinama. Al’ nije to više tipični čangrizavi Balkanac koji se žali na sve i svakoga, ne, ne, to je sad sretan čovjek koji ti s osmijehom na licu priča o životu na tom otoku i presretan je što te vidi. Onda, pak, naiđeš na bar u kojem radi Venezuelanac, Španjolac, Talijan, Portugalac, Kubanac i svi su kao velika sretna obitelj, a ti poželiš dati otkaz i prati čaše kod njih. Naravno, nije odmogla ni činjenica da su zgodni.

Često puta ćete naći kako Kanarske otoke nazivaju “otocima sreće”. I moram priznati da je taj naziv u potpunosti opravdan. Sretni ste dok ste tamo, a na neki čudan način sretni ste i kada se vratite. Zanemarimo sad onaj dio kad poželite počiniti samoubojstvo jer ste se vratili s Tenerifea, sama činjenica da ste tamo proveli tjedan, dva, ili više, ako ste pravi sretnici, napunit će vam baterije za kasnije. Možda je to opet neka brija u mojoj glavi, možda je do toga što sam nakon dugo vremena napokon nekamo otputovala, ali moram priznati da je život nekako ljepši od kada sam se vratila. Još uvijek sam u tom nekom laganom, kanarskom raspoloženju u kojem na stres, rokove i bahate ljude reagiram osmijehom. I moram vam reći da sam sretnija, kao da sam komadić tog otoka sreće ponijela sa sobom. A to je valjda i smisao putovanja, jer, kako kažu neću ovo prevoditi na hrvatski, jer mislim da bi izgubilo ljepotu koju prenosi:

“We travel, initially, to lose ourselves; and we travel, next to find ourselves. We travel to open our hearts and eyes and learn more about the world than our newspapers will accommodate. We travel to bring what little we can, in our ignorance and knowledge, to those parts of the globe whose riches are differently dispersed. And we travel, in essence, to become young fools again – to slow time down and get taken in, and fall in love once more.”

Da, mislim da je bit putovanja da se ponovno zaljubite. Bilo to u svog partnera, bilo to u neku novu osobu, bilo to u neko novo mjesto, novu hranu, novo piće, nove mirise, nove zalaske sunca…

Ljubim vas sve i budite mi sretni i smiješite se!!! Nikad ne znate tko će se zaljubiti u vaš osmijeh!

~~~
PRVI dio pročitajte na www.ljepotaizdravlje.hr/extra/blog/seks-i-jad/nemoj-ici-na-tenerife-nemoj-prvi-dio

Pratite nas na Instagramu

NEMA KOMENTARA

Ostavi komentar